FRENKIE: Bitno je samo raditi i biti uporan, uvjeren sam da to uvijek urodi plodom

Sjećanje mi je malo mutno, ipak lete mi lete tridesete, pa se ne mogu sjetiti tačno godine, ali bio je to prvi „veliki“ nastup Ede Maajke u Sarajevu. Mjesto radnje je Sloga, dok još nije imala prateći vokal Cinemas, prvi veći, rep događaj u gradu, a da je u režiji domaćih izvođača. Slušaj mater je već bio vani i Maajka je bio poznato estradno ime, ali puna Sloga je ipak bila u to vrijeme podvig. Razlika između pune Sloge danas na Edinim koncertima i tada je, naravno, u publici. Sada ćete tu vidjeti sve moguće varijante ljudi, tu noć su bili uglavnom cure i momci sa širokim pantolonama i kačketima okrenutim naopako.

I u takvoj postavi rijetki su znali ko je taj momak koji izlazi s Edom na binu. Mlad, mršav, u preširokim pantolama, sa prevelikom rasta kapom na glavi, onako sramežljivo je hodao po bini odrađujući svoj posao back vokala i koristeći svojih 5 solo minuta unutar koncerta. Sjećam se koliko se iznenadio kada je nas nekoliko u prvom redu repalo njegove tekstove s njim u glas do te mjere da smo znali ako je nešto fulio. Sjećam se i zbunjenih lica oko nas, jer smo znali stihove koji dolaze sa bine, a nisu djelo Ede Maajke. Od tog back vokala smo dobili jedan veliki respekt i palac gore nakon što je završio svoj dio nastupa, a Sloga je njegovu energiju nagradila velikim aplauzom, a Edo rafalima pohvala i da se pazimo, jer će ovaj reper ubrzo pokazati šta je sposoban.

Godina je 2009. Edo Maajka u Sarajevskom BKC- u, ovaj put još veći koncert. Prvi put u Sarajevu TBF. Ono što je meni ostalo posebno urezano u sjećanje s tog koncerta jeste opet onaj mali od Ede. Naime, u noći gdje su sjevale rime na sve strane, u sjećanju se izdvaja bend koji svira Eminemov Lose Yourself i a ovaj put momak u preširokoj zelenoj majci, cijepa mikrofon kako smo do tad rijetko imali priliku čuti. Edo i TBF, naravno zvijezde večeri, ali ta noć je meni, a vjerujem i mnogima koji su ga gledali bila najava i potvrda sve što će usljediti od strane, danas jednog od najpoznatijih repera ovog djela Evrope, Frenkija!

Nakon toga, nastupi su se redali, što opet s Edom, što solo, Sloga/Cinemas; Dom Mladih, Centar za mlade, na otvorenom, manje klubske svirke, sve moguće varijante, vjerujem da ih je Frenkie u Sarajevu odradio. Kruna svega je bio rasporedan Amfiteatar Doma Mladih na promociji posljednjeg studijskog uretka sa kolegama Kontrom i Indigom, albuma Egzil. Odlična atmosfera, više od dva sata nastupa, vrhunski audio i vizuelni doživljaj, ali ja ću nekako opet najviše pamtiti te nastupe iz vremena kada se na skoro svakoj domaćoj rep traci mogao čuti ženski glas koji kaže: FMJAM.COM.

 

Svi znaju da su tvoji počeci vezani za FMJAM emisiju i da je dan danas to tvoja ekpa. Kako je išlo upoznavanje, kako si se ti uključio u tu priču i po tvom mišljenju, s obzirom na to da je FMJAM godinama, pogotovo u tim počecima, bio puno bogatiji reperima, kako to da ste samo Edo, Soul i ti od toga napravili uspješne karijere?

– Za emisiju sam prvi put čuo od druga koji je boravio u bolnici i non-stop slušao radio. U toj epizodi su Soul i Erol komentirali naše grafite koje su primjetili po gradu i javno uputili poziv, ukoliko slušamo da navratimo, da se upoznamo i da im budemo gosti. Tako smo i učinili. Sljedeći ponedjeljak smo otišli do radio Kameleona, upoznali se, sjedili u studiju i razgovarali o svemu i svačemu. Naše primarno zanimanje tada je bilo crtanje grafita, no, Soul i Erol su pitali da li repamo i ponudili nam da snimimo demo kod njih na radiju. I takav odnos je bio sa svima koji su imali ikakve veze sa hip hop kulturom i dolazili na radio. Već sljedeće sedmice su se pojavili Edo, Mire, Hamza i Defence ekipa i tako smo rasli od ponedjeljka do ponedjeljka. Radio je postao mjesto gdje smo se okupljali, družili, repali uživo, snimali i ponekad i poslije emisije otišli crtati. A što se tiče karijera, bilo je puno nas koji smo radili muziku uspješno i aktivno, neki su to nastavili, a neki su otišli u drugom smjeru i to je valjda normalno. Život, jebi ga!

FMJAM slavi 19 godina postojanja, šta najviše pamtiš od tih prvih nastupa? Čega se najradije sjećaš iz tih prvih dana?

– Neću nikada zaboraviti prvi nastup u Domu mladih. Jedan od mojih prvih versova je poslužio kao radio jingle za taj party i vrtio se kao najava na radiju. Ljudi koji su slušali radio Kameleon tih dana su ga čuli po deset puta na dan i tako im je ušao u uho. Kada sam izašao na binu i počeo da repam taj vers došlo je do ovacija, jer su ljudi prepoznali tekst. Tu reakciju publike neću nikada zaboraviti, taj aplauz mi je bio gorivo za sljedećih pet godina. Poslije partija smo naravno otišli crtati tako da je to bila savršena noć.

Sjetit ćemo se i Disciplinske komsije, reci nam ko je sve činio tu grupu i šta je bilo s ostalim članovima, ima li možda nekog plana za oživljavanje DK?

– Komsija se oformila na Edinu incijativu, po motu zajedno smo jači. On je osmislio ime i koncept je bio da se u jednoj grupi okupe svi koji repaju u Tuzli. Početnu ekipu smo činili Edo, Koma, Mire, Hamza, Soul i ja, ali tu je bilo i drugih sa kojima smo često snimali. Bilo je ekipa iz Zenice, Mostara, Sarajeva, zapravo je cijela scena tada disala kao jedna velika ekipa. Posjećivali smo jedni druge, išli na partije skupa, snimali, bilo je to baš lijepo vrijeme. Možda i najbolji period cijele te priče. A što se tiče Komsije danas, znam da ćemo se okupiti u subotu na rođendanu, a što se tiče snimanja to se nikada ne zna.

I kad smo na tematici grupa, iskoristit ćemo tvoju vezu da te pitamo šta je sa Defenceom, vjerujem da i to mnogi bi voljeli znati?

– To bi trebao njih pitati.

Sam sebi si u jednoj pjesmu stavio etiketu Mali od Ede. Koliko je teško bilo uvjeriti izdavače, pa i publiku da je Frenkie puno više od pratećeg vokala i da je sposoban ako ne i za više, bar za isto kao i tada već etablirani Maajka? Na kakve odgovore i kritike su dolazi u početku na svoj rad, kada si prezentovao svoje solo izdavačima/publici, da li je ikad bilo momenta kada si mislio da priča neće imati sretan kraj i koliko je je on sretan u biti? Koliko si zadovoljan urađenim i postignutim danas?

– Dugo vremena se uopšte nisam bavio svojim položajem na ceni. Nastupao sam sa Edom i to mi je bilo odlično. U tim prvim godinama sumnjam da sam i mogao ponuditi nešto više, jer svoj materijal nisam imao. No, kako su godine prolazile apetit je naravno rastao i sa prvim solo albumom su se počela otvarati nova vrata. Ali ni tada nisam previše razmišljao kako izaći iz Edine sjene. Mislim da su naši stilovi repanja različiti i da su nas zbog toga ljudi od početka počeli razlikovati. Edo mi je naravno bio ogromna pomoć, i ne samo meni. Mislim da je svojim prvim albumom otvorio vrata cijeloj domaćoj sceni i započeo novo poglavlje u muzičkoj historiji Bosne i Hercegovine. Ali isto tako je svakom novom reperu bilo teško, jer si automatski poređen sa Edom. Bitno je samo raditi, biti uporan i uvjeren sam da to uvijek uroditi polodom. Mislim da sam prošao prirodan put jednog muzičara, od anonimusa, do onog drugog što nastupa sa Edom, pa mali od Ede, te Edo Maajka i Frenkie pa sve do danas kada me publika percipira kao samostalnog izvođača. Na tom putu ne bi ništa mijenjao i danas sam zadovoljan postignutim.

Nastupao si sa Edom i Soulom, sa Edom i Lexaurinima, imao si svoj bend – Montirani proces. Ima li planova da se opet nekad radi s bendom i zašto se uopšte raspao MP?

– Montirani proces se raspao iz financijskih raloga. Slično kao sa Edinim Lexaurinima. Kada organizatorima daš opciju DJ ili bend uvijek se odluče za jeftniju, a to je DJ. Bez obzira na sve, to su bila odlična iskustva koja su mi pomogla su da sazrijem muzički. Trenutno ne planiram okupiti novi bend, zadovljan sam ovom trio postavom Kontra, Indigo i ja.

Kada si prvi put čuo za Kontru i koja je bila tvoja reakcija? Vjerujem da si rano znao da će doći do saradnje, ali da si ikad mislio da će to rezultirati sa dva albuma, za sad?

– Upravo takva je bila moja reakcija, sa ovim likom želim da snimim pjesmu. Koliko se sjećam on i Despotovski su se pojavili u isto vrijeme i obojca su mi bilo odlični MC-iji i jako ličili stilski. Kontra je po meni prototip odličnog sarajevskog repera. Odličan flow, elokventan, jak delivery, duhovit, jako informisan i muzički potkovan, može repati više stilova i jednostavno super lik. Također, ima dozu sarajevskog naglaska koji ga po meni čini unikatnim. Nije književni bosanski, a nije ni onaj mahalski nego tačno između. I to je meni uvijek bilo simpatično kod njega. Mene jako inspiriše i zato je bilo prirodno da našu saradnju proširimo.

Reci nam nešto o Kontri iz prve ruke, a što malo ko zna?

– Kasni frajer non-stop! (smijeh)

Mirza Rahmanović, Indigo, najmlađi je član ekipe, kada i kako on ulazi u priču i s obzirom na to da nekako o njemu kao ‘novom kolačiću’ znamo najmanje, upoznaj nas malo s njegovim likom i djelom?

– Mirzu smo prvo primjetili kao jako dobrog DJ-a. Sjećam se da je Soul negdje sherovao njegov mix, i onda sam pomislio ako ovo Soul sheruje onda bih trebao i ja poslušati. Ubrzo smo se uvezali i počeo je da vrti na našim partijima u Tuzli. Njegov prvi nastup je bio sa Edom i sa mnom na beogradskom Beer festu gdje je bilo oko 100k ljudi. Također, Soulova odluka! Onda nam je ubrzo počeo slati i svoje beatove i tako je malo-pomalao zakoračio u produkciju. Indigo je ustvari najbolji kad vrti techno, a ljubav prema elektronici se osjeti u njegovoj produkciji. Voli da miješa sve žanrove i ima specifičan stil. Također, može napraviti kakav god beat želiš, od old skula, trapa, rnb-a, šta god. Prati kretanja u muzici, konstantno uči i istražuje, to je po meni jako bitno za jednog producenta. I ono što ja najviše cijenim, rado, brzo i profesionalno. Kada kaže sutra ćete imati beat, ujutro nas čeka mail. I frajer se nikada se ne smije na slikama! (smijeh)

Tvoj rad do vašeg prvog zajedničkog albuma Karma bio je poznat po tvrdim tzv. boom bap matricama, odakle taj switch na moderniji zvuk? Da li je u pitanju možda jednostavno uticaj vremena tj „update“ na novi zvuk i prirodni progres ili se ipak imalo u vidu i činjenica da taj zvuk ’90-ih i rapa više nije toliko primamljiv masama kao što je bio?

– Promjena zvuka je zato što smo u 2018. godini. Čak i ta Karma nije bila klasični boom bap. Sve je to logični slijed, muzika se mijenja, mi se mijenjamo, bilo bi glupo raditi isto što smo radili 2002. Bez obzira na kakav beat repali, kada čuješ našu pjesmu uvijek znaš da su to Kontra i Frenkie. Iako se stil malo promijenio mislim da mi suštinski nismo. Forma je možda nova, ali naša poruka i sadržaj su isti. Ja danas mogu poslušati svaki svoj album i na njima nema ni jedna pjesme koje me sramota, to je najbitnije. Mislim da su ljudi koji ne prihvataju promjene i progres primitivni. I to ne važi samo za muziku. Zato mi je postalo besmisleno voditi debate o tome da li je muzika prije bila bolja.

Frenkie, Kontra, Indigo – zašto ne grupa pod jednim imenom i ako je to ikad bila opcija, možeš li nam otkriti koja bi imena bila u igri, kako bi vas ti nazvao?

– Mi smo se na prvom albumu zezali sa imenom Voltron.

Kako je bilo raditi s njima dvojicom na ova dva albuma, posebno tako daleko od kuće, odakle uopšte ideja da se albumu snimaju van države i da dva izađu u tako kratkom vremenskom roku?

– Kao što sam gore već pomenuo, saradnja sa njima me jako inspiriše i puno je lakše raditi u ovakvoj postavci nego solo album. A ideja sa Berlinom i Tokijom je došla u saradnji sa našim drugarima iz Red Bulla. Htjeli smo da začinimo cijelu priču, a i sebi da postavimo izazov.

Da li je treći već u pripremi sudeći po dosadašnjem tempu ili ipak slijedi period gdje će opet svako svoje staviti kao prioritet?

– Na trećem albumu se vać radi, i ako sve bude po planu trebali bi ga snimati sljedeće godine. Kontra paralelno radi i svoj solo album, a ja raduckam na jednom drugom projektu o kojem ću detaljnije pričati uskoro.

Imaš li želju/potrebu za još nekim „solo“ Frenkie izdanjima?

– Imam naravno. Nakon našeg trećeg zajedničkog albuma vraćam se solo albumu.

I ova dva albuma su rezultat saradnje, sarađivao si sa raznim izvođačima što stranim, što domaćim, ali da li ima neko s kim bi baš volio odraditi pjesmu? Nakon toliko saradnji i pjesama, da li postoji neka pjesama, album, nebitan žanr, da bi volio da si sudjelovao strofom ili nešto slično?

– Uvijek volim da eksperimentišem pogotovo kada je riječ o drugim žanrovima. Ali trenutno nemam ništa u planu. Fokus je na novom zajedničkom albumu.

Da li se ikad desio momenat kada si nešto novo pisao ili slušao neku stru pjesmu i pomislio, pa ovo će mi sutra djeca slušati? Kako ljudi reaguju na tatu repera, istetoviranog, kako sutra na roditeljski?

– Za sada imam samo pozitivna iskustva. Nova su vremena i ljudi se mijenjaju čak i kod nas. Urbana kultura je postala popularna i prihvaćena, tako da se ne brinem za roditeljski.  A kada je riječ o mojoj djeci, one ponekad traže da im pustim Malkice i navikle su se da se tata slika sa prolaznicima na ulici. Naravno nisu sve moje pjesme za tu mladu publiku, ali klinci će slušati šta žele isto kao što smo i mi. Zabrane tu ne pale. Moji roditelji meni nisu branili, pa sam opet ispao koliko toliko normalan lik! (smijeh)

Koliko je roditeljstvo utjecalo na tebe kao izvođača, koliko je lakše/teže raditi na pjesama, putovati na nastupe, govoriti o stvarima koje govoriš?

– To je naravno bila jedna od najvećih promjena u mom životu. Ali i pored očinstva, čovjek se mijenja i sazrijeva. Kada pogledam unazad danas o mnogim stvarima imam drugačiji stav i mišljenje i to je valjda normalno. A sve te promjene se odražavaju i na moju muziku i služe kao inspiracija. Djeca sa sobom nose novu odgovornost, radim više, ali i radim rado. Sada tačno znam za koga to činim.

Šta ako djevojčice krenu tvojim putem?

– Podržat ću ih i pomoći gdje god budem mogao.

Od novih repera i reperica, po tvom mišljenju na koga trebamo obratiti pažnju?

– Katarza, Stoposto, Geko i Black Beriz. Mada ni oni nisu bas novi ali ako ih još niste poslušali učinite to obavezno. Dobri su momci i što je najbitnije svi BOŠNJACI!

Šta je to što se trenuto vrti u tvom playeru?

– Novi album Meeka Milla i 6lack novi album.

Šta budućnosti nosi, šta da očekujemo sljedeće od Frenkija?

– Prvo imamo 19. Rođendan FM Jam ekipe u subotu 22. U Tuzli. Onda u Sarajevu sviramo 29. U klubu Underground a onda se vraćamo u Tuzli gdje sviramo za novu godinu na trgu Slobode. Dakle finalni srpint za 2018. A slijedeće godine kao što sam rekao novi album i novo poglavlje!