Raditi nešto, baviti se nečim, dugi niz godina, te biti u tome uspješan i iz godine u godinu sve bolji nije mala stvar bez obzira šta je to što radite, čime se bavite. Preslikat ćemo ovu logiku na stvaranje – umjetnost – muziku. Otići ćemo još malo dublje pa ćemo tu muzku svrstati u žanr, pa ćemo reći RAP muzika, a sa njom ćemo povući i ostatak kulture kojoj pripada, a to je HIP HOP. Da povežemo stvari, ako se bavite rap muzikom u BiH, dugi niz godina (počeli ste to među prvim) iz godine u godinu ste sve više rasli i postajli uspješniji i bolji u tome, onda to ne da nije mala stvar nego nešto što zaslužuje svaki RESPECT! Da smo na old school kvizu Izazov tačno pitanje na uvodno izlaganje glasilo bi: Ko je FMJAM? Ako vam to nije prvo palo na pamet onda vam treba jedna dobra lekcija iz historije domaćeg hip hop pokreta, jer upravo je FMJAM ta institucija koja je nešto započela, gurala, izgurala i nastavlja da gura evo punih 15 godina!
Da vam prepriča i objasni tu jednu historijsku domaći hip hop lekciju mislim da nema boljeg predavača od Emira Alagića, a pitanje tačno sada bi glasilo: Ko je DJ Soul? Kako bih vam najlakše dočarao ko je DJ Soul? Soul vam je… kao šifra za WI-FI znate da tu ima nešto i da je to dobro, ali bez šifre mahanje ušima. Tako bi vam bilo i za bh. hip hop scenu, da nije bilo DJ Soula, bilo je tu ekipa, repera, DJ-eva, ali da ne bi Emira i njegove emsije ostali bi not connected. S druge strane on je upravo to kako njegovo umjetničko ime glasi duša od čovjeka, pristupačan, na zemlji, opušten (ko’ leksaurin), najprostije rečeno LJUDINA! Njegova beba danas znana kao FMJAM država je prije nekoliko dana napunila 15 godina i kako rekoh nema boljeg predavača da nas provede kroz tih 15 godina od Emira, a po meni jedini pravi način da se započne ovaj intervju jeste da vam negdje u glavi odjekne lijepi ženski glas i kratka rečenica: FMJAM DOT COM (za neupućene ovako su počinjale pjesme postavljane na prestižnu Audio Sekciju FMJam stranice. E, sada možemo krenuti.
Emire prije svega čestitam, 15 godina! To ti je pola mog životnog vijeka. Sjećam se prošle godine sam 13. decembra objavio da je to datum na koji je rođen FMJAM, a ti si se poprilično iznenadio što se neko sjetio toga!? Ove godine potpuno suprotna situacija, danima prije se brujalo o ovoj godišnjici. Kako rekoh, slobodno se uživi u ulogu predavača, ja ću samo davati neke kratke crtice, a ti nam, molim te, popuni praznine stvarima koje samo ti znaš, anegdotama koje su tebi ostale u sjećanju, dešavanjima koja su, pa slobodno mogu reći, promjenila živote tebi i ostatku ekipe! Znam da će možda teško biti svega se sjetiti, jer ipak je to punih 15 godina, a i naše vijuge više ne rade kao prije, međutim, ali vjerujem da dosta toga nećeš nikad zaboraviti, najbolje da krenemo od samog početka.
1999. /FmJam je nastao 13. decembra 1999, DJ Soul i Erol su tog decembra prvi put na radio talasima u BiH započeli Hip Hop emisiju sa misijom širenja domaće Hip Hop kulture i muzike.
– Ideja je bila ne samo jednostavna, već bez ikakve veće ambicije, kolega Erol koji je zajedno sa mnom bio DJ na radiju Kameleon, došli smo na ideju da slične muzičke sklonosti pretvorimo u radijsku emisiju o Hip Hopu. Krenuli smo jednostavno sa historijom američke Hip Hop kulture, ne znajući da je to u neku ruku i početak naše. Iako su svakako i ranije postojali usamljeni Hip Hop pokušaji, vrijeme koje je uslijedilo donijelo nam je prvi na neki način organizovani bh. Hip Hop pokret, što na kraju prerasta u potpuno novu underground muzičku scenu.
2000. / Vrlo brzo počinje i širenje na internetu, putem stranice i na njenom kultnom forum. S početkom 2000. dolaze prvi Hip Hop partyju u organizaciji FmJama.
– Da, vrlo brzo smo se aktivirali i na internetu, što je prije svega Erolova zasluga. On je kao jedan od najboljih BiH informatičara shvatao potrebu i potencijal takve komunikacije. Tada je bh. web bio relativno siromašan, a još uvijek su rijetki imali i konekciju. Najveći kontrast takvoj informatičkoj siromaštinji bila je naša stranica čija je domena prvobitno bila fmjam.tuzla.net, a ubrzo zatim i fmjam.com. U to vrijeme u BiH imati podcaste emisija, online radio, i mnoge druge fore bila je naučna fantastika. Oko radijske emisije koja se u tom trenutku emitovala samo u tuzlanskoj regiji, okupila se ekipa repera, graffiti umjetnika, plesača. Svi smo se družili svakog ponedjeljka, a ubrzo su počele i prve zabave u klubovima. Bili su to divlji Hip Hop partyji, sa puno repanja, freestyleova, koji su svaki put privlačili sve veći broj ljudi.
2001./ Sljedećih godina Fm Jam izvođači počinju izdavati svoje solo albume, kako je išla potraga za izdavačima, kako su izgledala ta prva snimanja?
– Prve snimke dobili smo od Defencea gdje je tada član bio i Maajka (tada jednostavno MC Edo) Oni su snimljeni u jednom tuzlanskom studiju, jer jednostavno još uvijek nije bilo snimanja kod kuće. Budući da je moj posao audio produkcija, u studiju radija Kameleon imali smo se mogućnosti igrati do mile volje, a to smo koristili za snimanje zajedničkih pjesama, kreiranje prvih jednostavnih beatova. Radilo se brzo, bez posebnog šminkanja detalja, bili smo gladni domaćeg repanja.
2002. / Godinu poslije izlazi Slušaj Mater, prvi album Ede Maajke, temelj bh. rapa, reci nam sve behind the scenes momente vezane za ovaj album?
– Prvim dolaskom Ede na Fm Jam, u januaru 2000. godine, već smo imali priliku čuti pjesme koje će kasnije izaći na Slušaj Mater. Tada nisu imale beatove, ali ih je on repao na partyjima, i nama u studiju iz sveske. Neopisiv osjećaj je da u nekoliko minuta odjednom čujete Mahir i Alma, Minimalni Rizik, Rado viđen itd. Znali smo kakvu snagu imamo, ali nam je to bilo teško plasirati, jer smo se čuli samo u Tuzli i okolini. Pitali smo sve tada postojeće izdavače u BiH i ne samo da nismo shavćeni ozbiljno, nego smo bili i ismijavani. Kada su snimljene i na web postavljene prve verzije, do nas dolazi glas da ih sviraju na drugim radio stanicama širom BiH. Prije četrnaest godina Mahir i Alma je bila hit godine na Kameleon radiju. Kada ih je Edo odrepao na jednom gostovanju kod prijatelja iz Blackouta u Hrvatskoj počele su stizati ponude za snimanje albuma. Menart je imao najprihvatljiviju ponudu, a Edo je istresao dosta tekstova koje je gomilao u ranijim godinama. Na albumu su bila i brojna imena hrvatskog Hip Hopa, sve ukupno je bilo drugačije, i za mnogo nivoa više od drugih stvari tada. Bio je to pravi moment za ovakav album, i kada se sve sklopilo Slušaj Mater je došao i postao album za historiju.
2003. / U priču ulaze Unityji, il’ sam malo fulao, po čemu ćeš pamtiti ovu godinu?
– Unity je bio do tada možda najveći skup bh. izvođača u Tuzli. To je bio klupski party, a u narednim godinama će ta ideja prerasti u festivalski oblik. Ideja je sadržana u imenu, željeli smo jednostavno raditi nešto za ujedinjenje scene. I dalje nije bila moguća interakcija između izvođača i publike u tom obimu koju imamo danas. Manjak medijskog prostora i platformi za razmjenu je ovakvim događajima davao izuzetnu važnost, jer su bili velika prilika za druženje i razmjenu iskustva.
2004. / Pet godina od postojanja, šta se sve uspjelo postići u tom periodu? Edo je izdavao svoj drugi album, Frenkie je bio u pripremi, jeli to stvarno bilo No sikiriki vrijeme za ekipu?
– Čak i pred drugi album bilo je skeptika oko Ede, znam da sam od nekoga čuo da on to ne može ponoviti, da je to bio lucky shot. Mi smo naravno vjerovali u svoju priču, pa smo odlučili za BiH izdati samostalno. Ovaj potez oficijelnog otvaranja Fm Jam labela su poprilično uništili pirati koji su materijal distribuirali čak i prije nas. I dalje imamo kopija No Sikiriki albuma po podrumima. Naravno, to nije ništa pokvarilo, koncerti su bili više nego brojni, obilazili smo cijelu regiju. Edo je formirao i bend Leksaurini, koji i dan danas odlično rade, u drugim bendovima i kao pojedinci. Bilo je uistinu No Sikiriki vrijeme, nismo se zaustavljali, puni energije svirali smo u svakom mjestu od nekog malog gradića, do zagrebačkog Doma Sportova.
2005. / Prvi i odmah Odličan CD, je li tebi uistinu i bio takav, šta je sve Frenkie moram odraditi da bi došao do svog prvog izdanja, da li je dovoljno bilo biti mali od Ede ili možda je to bilo u drugu ruku i otežavajuće?
– Od prvih partyja Frenkie je bio na bini sa Edom kao podrška, i prisustvovao je skoro svakom koncertu. U nekom trenutku se pojavila potreba da se i on samostalno izrazi kroz album, a tu su dobro došla ostvarena poznanstva sa izdavačem, producentima, ekipama koje rade spotove, itd. U neku ruku je i Frenkijev album za historiju. Znali smo naravno da niko ne može parirati Edi, ali ako ti je to nivo koji želiš dostići, onda si ipak na dobrom putu. Album je važan i zbog toga što je pokazao da ne mora samo Edo biti u mogućnosti izdati album. I danas na koncertima pjesme sa Odličnog CDa prolaze odlično.
2006. / Edin Stigo Ćumur, Frenkie je sa King Miretom izbacio Dosta EP, izašao prvi album Defencea Baga Music, baš plodna godina, reklo bi se take over. Zašto je Defence izdao samo jedana album (ako ne griješim)? Po meni, oni su odlični i prekvalitetni, ali nekako kod nas to nije prošlo kako je trebalo? Svakako ne smijemo zaboraviti da je ove godine rođen i Baga Sound duo gdje si ti možda i najaktivniji sa svojim DJ radom?
– Kada ovako postaviš pitanje, čini se da jeste bila plodna godina. Pred kraj svake godine smo znali reći ove godine preuzimamo, i eto možda je to bila ta 2006. kada smo postali stabilni na mnogim poljima. Stigo Ćumur je bio odraz onoga što smo tada slušali. Neki UK grime, 2step, zvukovi elektronike su prevladali u producentskom smislu, a teme su ostale balkanske. S druge strane radimo Defence, koji je već dugi niz godina te pjesme imao spremne i izvodio na koncertima. Svi smo se okupili u studiju, mixali ga sami kako znamo i umijemo u tadašnjim uslovima. Vrijednost albuma Baga Music smo uvijek znali, i oni su jednostavno zaslužili da ga imaju. Kao veliki ljubitelji reggae muzike, cijela ekipa je imala želju da izdamo prvi BH Reggae album. Izdavačka kuća Hayat je tada na čelu imala osobu koja je željela da u priču uvede i urbanu muziku, te je tako došlo do izdavanja ovog albuma za Hayat/Fm Jam. Također, imali su suradnju i razmjenu izdanja sa Menartom, pa je to tada bio prirodan izbor. Vrijeme jačanja reggae scene će doći tek nakon albuma, pa su i koncerti van Tuzle bili malobrojni. Članovi benda su krenuli svojim životnim putevima, što je ostavljalo malo mjesta za posvećivanje bendu. Ipak, Defence nije oficijelno prestao postojati. Štaviše, mi već godinama u ladici imamo skoro gotov drugi album, za koji obećavam da je najmanje dobar koliko i prvi. S ovim ne žurimo, trebamo svi doći na istu frekvenciju i zatvoriti se na neko vrijeme i privesti kraju i tu priču. Iz pomenute ljubavi za reggae muzici smo 2005. nakon Fm Jam emisije uvijek nastavljali puštati po pola sata – sat reggae ritmova. Riječ Baga ostala je od albuma Defencea, a predstavljala je nešto kao Ragga, ali sa bosanskim šmekom. U 2006. prvi put smo se otisnuli u klupski svijet. Vokal Defencea Munja (Moonjah) i njihov basista Kurta, su bili prvi koji su pokrenuli sedmični reggae program u tuzlanskom kafiću Sloboda. Ja sam se, također, priključivao, a nakon toga sviramo pretežno Munja i ja.
2007. / Godinu poslije se vratio Cigan, ali kao da su stvari općenito počele da malo stagniraju što se tiče domaće rap scene, partija, nastupa? Hamza je izbacio svoj prvijenac i nekako isto pitanje kao za Defence i od Hamze se puno više očekivalo, do koga je: izdavači, publika, Hamza?
– Možda je u toj godini već malo normalnija pojava da izađe rap album, pa je i Povratak Cigana imao nešto manji odjek. Međutim i on je donio važne političke poruke, kao i hitove koje i dalje rado sviramo. Hamzin album je onakav kakav je on želio. Da smo uzeli više vremena za izbacivanje i sređivanje ovoga sigurno bi bilo više odjeka, ali je i on sam preferirao više underground izdanje. Odlučio je da ga sam štampa, dijeli raji, proda pokoji. Ljudi rade na različite načine, i ja to poštujem. Iako bi i sam volio da je taj album imao širi odjek, draže mi je da ga je Hza uradio onako kako je on htio i bio zadovoljan s tim.
2008./ Blakansko, a naše Edin 4. album je vani i tada već vjerujem da su se domaći mediji počeli uveliko dičiti činjenicom da vi stvarno jeste balkansko, a NAŠE. Na početeku standardno nije nikog bilo pa je Edo morao ići vani da izda album, kako to kod nas ide tj. zašto to kod nas ide tako? Zašto moraš nešto napraviti, vani se dokazati i onda te hvale na sva usta i ponose jer si NAŠ?
– Ni dan danas se kod nas ne može lako izdati album. To je jednostavno posljedica staromodnosti izdavača, medija, radija, itd. Tako je bilo 2000. tako je danas. Edo nije morao ići vani zbog albuma, već su ljudi vani pokazali više znanja i zanimanja. Problem je to postratnog društva koje nikad nije stalo na svoje noge. Uvijek nešto gledamo uzeti od komšija, a nikad ne pokrećemo nešto svoje. Radije uzmemo recimo prenos nekog TV kanala od susjeda, nego da kupimo prava na neki svjetski popularan show. A da se ponosimo našima, to je OK. Nije cijelo društvo reklo ne možeš ti snimiti ovdje, već samo medijsko-izdavačke neznalice.
2009. / Prva da kažem velika godišnjica, 10 punih! Sumiraj, molim te! A, tu je I Frenkijev treći album…
– Da, sa deset godina smo bili stabilan faktor na balkanskoj muzičkoj sceni. Jednostavno smo tu, nemamo namjeru otići, i spremamo nove stvari u miru i ne žurimo. Koncertno veoma aktivni, godinu prije toga smo bili i aktivno uključeni po pitanju protesta koje je organizovao pokret Dosta. Iz toga je izašao i Frenkijev Pokreni se EP 2008.
2010. / Frenkie izbacio album s gostovanjima i tako dao priliku mnogim MC-jima i mogu reći nastavio taj FMJAM duh s početka, to davanje prilike drugima da se pokažu. Desio se i prvi MC Battle u BiH, pored Ede i ti si bio među sudijama (zajedno sa Generalom Wooom) dok je Frenkie bio voditelj svega, utisci, sjećanja?
– Mi jesmo uvijek bili aktivni na promociji drugih, davali mnogima priliku da uz nas imaju nastupe, otvorili našu stranicu za kvalitetan rad, ali nakon toliko godina postane teško sve raditi budući na naše obaveze prema sopstvenoj ekipi rastu. Energiju smo tada posvetili više sebi i svojoj ekipi, kao što su tada mnogi uradili, pojavili su se i drugi koji su radili slične stvari, pa smo osjetili da imamo prostor da se orijentišemo više na svoj rad. Frenkijev mixtape featuring je išao u tom smjeru suradnje sa drugima, a i popunjavao je muzički deficit između albuma. Naša saradnja sa ekipom iz Red Bull-a kreće daleko prije kada je ta ekipa radila magazin Urban Bug s kojima smo imali odličnu komunikaciju. Prirodno, nastavili smo raditi s njima i kada je Red Bull počeo na naše prostore donositi mega kvalitetne projekte MC Battle, BC One, i druge, a evo aktuelno i Soundclash. Ovi su događaji donijeli puno i našoj mladoj sceni, ali i suradnji na regionalnom nivou. MC Battle će ostati zapamćen kao veliki milestone na balkanskoj sceni.
2011. / Vjerovatno sam opet malo pobrkao godine, ali mi reci kada su stali Unityji i zašto, zašto nije nastao neki novi fest pod FMJAM etiketom i ima li planova za nešto tako?
– S obzirom na to da sam ja bio odgovorna figura za Unity, na meni je i bilo da odlučim o toku tog festivala. Zadnji urađen Unity je bio Unity X, gdje su nastupali samo Fm Jam izvođači, prvi put svi zajedno s bendovima, pred skoro 15.000 ljudi. U dogovoru sa gradom Tuzla smo u okviru gradskog festivala Kaleidoskop uzeli jedan dan i ovo organizovali. Htio sam to zaokružiti kao deseti i posljednji. Već ranije sam osjetio zasićenje vezano za ovu priču, jer je tada scena pokazivala momente upravo suprotne ideji jedinstva. Ja sam očekivao veći muzički kvalitet, napredak, ali nisam ga vidio u tom momentu i smatram da smo napustili ideju zajedništva koju smo ranije imali. To nije ničija krivica, ljudi idu svojim putevima, zapošljavaju se, žene se itd. što dovodi do zapostavljanja muzike. Ipak nekoliko zadnjih festivala nisu bili isključivo Hip Hop, već su imali razne muzičke oblike. Možda bi se u tom smjeru i nastavilo, ali osjetio sam da ne možemo dizati stvari na veći nivo, pa je logičnije bilo prestati. Nekad u razgovorima pomenemo ideje festivala, uvijek nam se mota po glavi, ali trenutno nemam šta najaviti.
2012. / Izašli za sada posljednji albumi Ede Štrajk mozga i Frenkija Troyanac. Dvije su godine prošle, po logici predhodnih izdanja sad bi nekad trebali sljedeći albumi?
– Edo piše i priprema. Nekad radi na albumu, nekad na dječijim pjesmicama, nekad razmišlja o pisanju knjige sa nekim pričama. To je onaj moment kada osjetiš potrebu i kupi se u tebi nešto što će izaći na sljedećem projektu. Frenkie je nakon Troyanca nedavno izbacio #DNA EP sa Billainom, što je prvi striktno bosanski Hip Hop projekt na vinylu, na šta smo svi ponosni, a i pše i za sljedeći album.
2013. / Opet jedna velika stvar, Frenkie je MTV BEST ADRIA ACT na MTV EUROPE MUSIC AWARDS, dug put se prošao od Kameleona do MTVa?
– Od same nagrade, meni je draža potvrda dobrog rada od svih ljudi koji su glasali. Put je dug, i ponosan sam na cijelu ekipu, na Frenkija jer znam koliko radi na sebi i trudi se. I meni daje potrebnu snagu i energiju za rad oko cijele priče. Kroz tu MTV priču sam uvidio neke stvari oko broja gledanja, klikova, online komunikacije. Vidim ljude koji slave ako im je spot gledan X hiljada puta, a onda vole reći drugima kako rade za klikove. Mislim da smo od Kameleona, do MTV-a uspjeli zadržati relativno dobar balans između komercijalnog i zaista vrijednog, a to je veoma teško napraviti.
2014. / Petnaesta godišnjica! Neki novi članovi su tu, ženski izvođač – Sassja prvi put je tu i jedan reper koji ne dolazi iz Tuzle – Kontra (Sarajevo), tu je i Billi?
– Recimo da smo dobili na spontanosti, opuštenosti, a novi izvođači pomažu i nama, ekipa se osvježava unose se nove ideje i svi se bolje osjećamo. Kontra je više nego prirodno proširenje, on je tu već godinama, primjetili smo ga od prvih njegovih pjesama na tadašnjoj Fm Jam stranici. Uvijek smo imali dobar odnos, cijenio sam njegovu inteligenciju, muziku i rad. Nakon priče sa ostatkom ekipe jednostavno sam mu rekao da bi nam bilo drago da se osjeća dijelom ekipe, jer već smo zajedno dosta i radili, i tako ga osjetimo, i ako je njemu ugodno i može mu pomoći u bilo čemu – tu smo. Sassja je došla iz reggae smjera, i uvijek je bila oko naše ekipe. Već nekoliko godina snima pjesme koje i mi promovišemo, a u određenom trenutku je došlo do potrebe da se i ona podigne na veći nivo, pa je svakako lakše ako je potpisana kao Fm Jam. Razmjenjujemo ideje, iskustva i pomažemo koliko možemo i veoma smo zadovoljni kako napreduje. Billy je naš stari prijatelj, još od vremena kada je repao, radio prve beatove imali smo povremene saradnje. Dobri odnosi su se nastavili kroz godine, a nakon produkcija za Edu i Frenkija postali smo dosta bliski prijatelji. Ako je neko najoficijlniji producent naše ekipe onda je to vjerovatno Billi (uz Kooladea). Jednostavno, pojavi se taj osjećaj pripadnosti ekipi, pa tako i njega stvarno vidimo kao važan faktor u Fm Jam priči. Tu nam je i Indigo, najnoviji kolač DJ ekipe, mnogo talentovan i muzički potkovan, jedan od najboljih DJ-a koje sam ikada vidio i izuzetno mi je drago da je s nama na istoj talasnoj dužini i da je član ekipe.
2015. / I na dalje i u buduće, kuda ide FMJAM Država?
– Vjerovatno kao i do sada, spontano i bez previše planiranja. Iz srca, uz svu moguću energiju uloženu u to. Šta god iz toga ispadne – dobro je!