Hjörtur Smárason je islandski poduzetnik, menadžer i predavač čiju je karijeru teško odrediti jednom oblašću. S obzirom na to da se pored navedenog bavi i glumom (možda ste ga vidjeli u seriji Game of Thrones), uživa u putovanjima tokom kojih se, između ostalog, bavi brendiranjem gradova kao turističkih destinacija, a prije šest godina kupio je posljednji čizburger u McDonaldsu na Islandu kako bi pratio šta će mu se dešavati kako vrijeme prolazi. Za Fashion, Beauty, Love magazin Hjörtur govori o svojim projektima, o brendiranju gradova, o političkoj situaciji na Islandu, kao i o tome šta se dešava sa njegovim hamburgerom.
Vaši su poslovni angažmani jako interesantni i prilično je teško upratiti čime se sve bavite. Vaš je LinkedIn profil pun različitih projekata, ali možete li reći nešto više o onim glavnim kojima se trenutno bavite?
– Nit koja se provlači kroz sve moje projekte tiče se inovacije i pričanja priča, u jednom ili drugom obliku. Obično se fokusira na razvoj različitih mjesta, ponekad i brendova. Imam dugoročni projekt koji se bavi povezivanjem saradničkih prostora širom svijeta i razvijanjem online zajednice za inovaciju i poduzetništvo, kako bi se poduzetnici/e koji/e žive na udaljenim mjestima mogli/e povezati. Taj projekt otvara zanimljive mogućnosti za kreiranje online grupa i smanjivanje trenda odliva mozgova. Pokrećem i novu konferenciju u Nairobiju u Africi, koja nosi naziv Future City of Africa, jer vjerujem da je Afrika trenutno u jedinstvenoj poziciji da preskoči strukture tipičnog grada 20. vijeka. UNHabitat je predvidio da će se 700 miliona ljudi seliti u gradove tokom narednih 35 godina. To znači da će se svakih šest mjeseci, sve do 2050. godine, morati graditi po jedan čitav New York. To je veliki izazov, ali također i jedinstvena prilika da se razmisli o tome šta bi to mogao biti grad budućnosti. Ako pogledamo kako je nedostatak infrastrukture inspirirao i omogućio sljedeću generaciju mobilnog bankarstva i mobilnih zdravstvenih usluga u Africi, koje su se potom počele širiti po svijetu, možemo samo zamišljati šta nedostatak urbane infrastrukture može inspirirati kada se radi o dizajniranju održivog grada budućnosti. Tehnologije pametnih gradova i dijeljena ekonomija transformiraju tržište i Afrika ima mogućnost da postane vodeća u njihovoj implementaciji i razvoju. Upravo tu se očekuje najveći rast ekonomije i populacije u narednih 20 godina, tako da bih preporučio ljudima da pogledaju u pravcu Afrike ako su u potrazi za uzbudljivim mogućnostima za tehnološki razvoj i ulaganja.
Jedna od stvari kojima se bavite je brendiranje gradova kao turističkih atrakcija. Možete li nam otkriti neke tajne o tome kako to uraditi na najbolji način?
– Naravno! Pravilo broj jedan je – zaboravite na logo i na slogan. Ne radi se o tome. Radi se o vašim snagama i načinu na koji se izdvajate iz mase. Svaki grad posjeduje zajednicu, raznolikost i porodične vrijednosti. Ključno pitanje je šta vaš grad i njegovu kulturu čini jedinstvenim i različitim? Šta vaš grad može ponuditi svijetu kako bi inspirisao pozitivnu promjenu ili pozitivni rast i razvoj? I kako ćete dokazati da ste vrijedni titule koju odlučite dodijeliti vašem gradu? Ovo su neka od ključnih pitanja koja postavljamo kada počinjemo raditi sa gradovima kako bismo im pomogli da otkriju svoje najveće mogućnosti na globalnom tržištu. Kao grad trebate kreirati priče djelovanjem i trebate se pobrinuti da vas ljudi podržavaju. U suprotnom poruka neće biti dosljedna, kao ni priče koje ćete podijeliti, i iskustva koja će ljudi doživjeti kada posjete grad. Zajedno sa nekoliko vodećih stručnjaka napisali smo manifest o brendiranju gradova i mjesta koji ističe važnost uključenosti građana/ki, kao i bivanja pričom koju želite da ispričate. To je dobra početna pozicija za svaki projekt brendiranja grada.
Prilično je teško ljude zainteresirati za neki grad/mjesto i učiniti ga popularnim. Mora li grad posjedovati neki wow efekt kako bi ga se moglo brendirati ili smatrate da se čuda mogu uraditi s bilo kojim gradom? Naprimjer, da li biste se okušali u brendiranju nekog grada u Bosni i Hercegovini?
– Wow efekt je lijepo imati, ali on nije nužan. Wow efekt je odličan za pridobijanje pažnje, ali i dalje morate ispričati priču tog mjesta, a u priči leži magija. Lično preferiram manje poznata mjesta ili mjesta koja se mogu smatrati većim izazovom. Možda je to zbog toga što i sam dolazim iz takvog mjesta – malenog sela koje je izgubilo 75% svoje populacije, ali se polako povećava i nanovo gradi svoju zajednicu. Zapravo, postoji grad iz snova sa kojim bih volio raditi, a koji se nalazi u Bosni i Hercegovini, a to je Sarajevo. Ne govorim to samo zato što je ovo intervju za bosanskohercegovački magazin, nego zato što to zaista mislim i imam jako dobar razlog. Sarajevo je grad vrlo zanimljive kompozicije, u njemu žive ljudi različitih nacionalnosti i religija, a uz to ima i veoma zanimljivu historiju. Sigurno ga se ne naziva Jeruzalemom Evrope bez razloga. Većina ljudi danas za Sarajevo zna zbog opsade, i možda zbog Olimpijade. Te se priče miješaju na jako moćan način na primjeru olimpijskog stadiona čiji je pomoćni fudbalski stadion tokom rata pretvoren u groblje. Groblje na kojem sam stajao, gledajući u olimpijske prstenove na visokoj šipci iznad mene, čine to mjesto jednim od najupečatljivijih mjesta na kojima sam ikad bio. Bio je to kontrast jedinstva i rata. Bratstva i zavade. Podsjetnik na to kako se stvari brzo mogu promijeniti i kako moramo aktivno raditi na tome da zadržimo mir i blagostanje. Sarajevo ima mnogo bogatiju historiju od toga. Ono ima historiju korištenja svojih različitosti za napredak umjesto za uništavanje, te posmatranja različitog porijekla kao prednosti umjesto kao prijetnje. Ono također ima i historiju bivanja veoma naprednim gradom, na momente bivajući vodećim gradom u Evropi kada su u pitanju inovacije i poduzetništvo. Kada sam počeo čitati o historiji Sarajeva, otkrio sam da je u pitanju prvi evropski grad u kojem je počeo voziti tramvaj, i drugi na svijetu nakon San Francisca. Sarajevo je imalo ključnu ulogu u brojnim bitnim historijskim događajima, i po mom mišljenju, danas je jako podcijenjeno. Postoje i druga mjesta u Bosni i Hercegovini. Ova me je zemlja jako iznenadila prvi put kad sam je posjetio, te se vozio kroz prekrasne doline okružene visokim planinama, šumama i zelenim jezerima. Srednjevjekovni gradovi, očaravajuće prirodne ljepote i bogata historija su odličan materijal za rad.
Stvari kojima se bavite su prilično eklektične: ekspedicije sa saonicama koje vuku psi, posjete vulkanima, vođenje političkih kampanja, gluma… Vremena nikako ne može biti za sve, stoga moram pitati – kako birate svoje projekte? Šta su kriteriji?
– Zapravo su vrlo jednostavni. Volim izazove. A brendovi mi često dolaze jer su suočeni s velikim izazovom, ili jer žele da se njihovi proizvodi podvrgnu nekom izazovu. Primjerice, ovog ljeta smo radili u Nepalu te smo im pomagali sa oporavkom turističke industrije nakon zemljotresa. Radili smo i sa Nokijom kada je predstavljala kameru sa najnovijom tehnologijom, prvu kameru za telefon koja ima 41 milion pixela. Zamolili su me da kreiram ultimativni izazov za telefon. Testirali smo ga pod vodom, na vrhu glečera, u podzemnim pećinama sa lavom i poslali ga u svemir u meteorološkom balonu kako bismo dobili sliku Zemlje s te visine. Onda smo napravili kratki dokumentarac o svemu tome. Moja specijalnost je da stvaram sjajne priče, koje se često baziraju na veoma izazovnim situacijama, što znači da imam priliku da radim dosta sjajnih stvari. To je zaista super posao!
Da li Vam obrazovanje iz oblasti antropologije pomaže u radu i, ako da, na koji način?
– Imam diplomu iz antropologije koju sam završio na Islandu, diplomu o mirovnim pregovorima i razrješavanju konflikta sam stekao u Švedskoj, a biznis i ekonomski razvoj sam diplomirao u Danskoj. Sve su ovo dobre oblasti obrazovanja, ali, na moje iznenađenje, antropologija je bila najkorisnija. Antropologija me je naučila da vlastitu perspektivu ostavim po strani i da posmatram svijet iz perspektive subjekata. Ovo doista može biti od pomoći u marketingu i radi se o nečemu što mnogi zapravo ne rade. U našoj je ljudskoj prirodi da svijet uvijek posmatramo iz vlastite perspektive, što je glavni razlog i zašto se dešavaju konflikti i zašto kompanije propadaju. Razumijevanje različitih perspektiva i dinamika u okružju u kojem radite je ključno za održiv uspjeh. Metodologije antropologije su u tom smislu bile vrlo korisne i često ih primjenjujem u svom radu, ne samo kada radim u određenim gradovima/mjestima, nego i kada radim sa različitim kompanijama.
Mnogi ljudi danas Island posmatraju kao neko magično mjesto sa prekrasnim pejzažima, gdje su se također desile neke prilično nemoguće stvari nakon ekonomske krize, kada su ljudi uzeli stvari u svoje ruke. Kako objašnjavate to što se desilo na Islandu i da li se Island smatra jednom od najboljih zemalja na svijetu s razlogom?
– Postoji mnogo mitova o Islandu za koje bih volio da su istiniti. Da, jesmo zbacili vladu i glasali za novu, smjestili smo u zatvor neke od bankara i napisali smo novi ustav. Sve je to istinito i nešto na šta trebamo biti ponosni. Tužno je da su se stare stranke sada vratile na vlast, korumpiranije nego ikada, i spriječile su implementaciju novog ustava te ga bacile u smeće. Island je i dalje nevjerovatno lijepa zemlja čiji stanovnici/e posjeduju veliku kreativnost i energiju, ali politička scena je trenutno u haosu, a javnost je nesretna. Ankete pokazuju da je Piratska partija trenutno najveća tako da će biti interesantno vidjeti šta će se desiti na narednim izborima i kako će radikalne ideje ove partije preživjeti ako budu predvodili narednu vladu.
Govorili ste prošle godine na konferenciji Spark.me koja se održava u Crnoj Gori, i čest ste predavač na brojnim konferencijama. O kojim temama najčešće govorite i šta nastojite prenijeti publici?
– Nikad nemojte protraćiti dobru krizu je sigurno moj najpopularniji govor u kojem objašnjavam islandski fenomen i kako smo ekonomsku krizu i dvije vulkanske erupcije uspjeli pretvoriti u uspješnu turističku industriju. U Crnoj Gori sam govorio o eliminaciji odliva mozgova i budućnosti rada, što je povezano sa našom platformom inovacija koju razvijamo u Innovation Embassyju, kao i s mojim poslom koji se tiče oživljavanja gradova. Posmatrajući trendove u novoj ekonomiji, saradnji, inovaciji i preduzetništvu, mi dizajniramo programe kako bismo podigli ruralne i urbane oblasti. Kroz sva moja predavanja pričanje priča je ključno. Ne dosađujem ljudima sa slajdovima i statistikama, nego ih uključujem koristeći moćne fotografije i snažne priče s kojima se mogu povezati, te im tako pomažem da razumiju koncept koji predstavljam, i da ga primijene na vlastitu okolinu.
Šta se dešava s Vašim hamburgerom?
– Ništa. Apsolutno ništa. I ništa mu se nije desilo već više od šest godina. To je prilično nevjerovatno, pa smo postavili web kameru uz pomoć koje ljudi mogu gledati kako se hamburgeru ništa ne dešava. Ili, kako piše na web stranici: Moguće je da je ovo najdosadnija web kamera sa najmanje događaja na čitavoj planeti. Ovo je zapanjilo ljude širom svijeta i novinari iz više od 50 zemalja su pisali o hamburgeru, milioni ljudi su posjećivali web kameru kako bi sami vidjeli o čemu se radi, a hamburgeru se ništa ne dešava. Iako je McDonalds na Islandu zatvoren usred krize prije šest godina, još uvijek postoji ovaj jedan čizburger, posljednji McDonalds burger na Islandu, i još uvijek izgleda kao nov, te podsjeća na kapitalizam koji se srušio.