Mustre & Šare: Tetoviranje je stil življenja

Release Date
17/02/2016
razgovarao
Ensar Bistrivoda
fotografije
Vanja Lisac
styling
Hatidža Nuhić
make-up
Maja Koristović-Talović
odijela i košulje
Cacharel
pijetao
vl. Žarko Marić

Ljudski rod već vjekovima ukrašava tijelo tetoviranjem i pirsingom. Razlozi, kao i značenja, bili su različiti, kako vjerski tako i statusni. Nekad je vladalo ubjeđenje da to rade samo opasni momci i kriminalci, međutim, danas je situacija potpuno drugačija. Tetovaže i piercing danas su mnogo prihvaćeniji u društvu.

Upravo su tetoviranje i pirsing bili razlog naše posjete studiju Mustre & šare s adresom u Sarajevu. Njhova priča je počela prije pet godina kad su tattoo majstor Jasmin Šehović-Shex i piercing majstor Mirza Požega odlučili otvoriti studio. Dio ekipe bila je i Mirzina supruga Tanja Vuković-Požega zadužena za microblading i vođenje finansija. Kasnije im se pridružio Ervin Nevesinjac, tattoo majstor, a dio ekipe odnedavno je i Ena Žmirić koja je apprentice.

S dugim iskustvom u ukrašavanju tijela tetovažama i piercingom, danas su u BiH dobro poznati ljubiteljima ove vrste umjetnosti, kao i profesionalcima u svojoj branši, a da se njihov rad ne cijeni samo u našoj zemlji dokazale su i tri nagrade Best Small Tattoo i Best of Day za Jasmina Šehovića i Best of Colour za Ervina Nevesinjca koje su osvojili prošle godine na tattoo sajmu u Mennecyju u Francuskoj.

 

Mustre & šare – odakle ideja za ime?

– Ideju za ime i prvi font, patern, dao je Goran – dizajner, koji je bio prijatelj prijatelja… Nama se odmah dopalo, malo smo izmijenili patern, stavili – umjesto fildžana i takvih sličnih motiva – tattoo motive i dobili prvi obris sadašnjeg loga, dizajna… Kasnije smo napravili pijetla, koji je sad naš zaštitni znak!

Ko je najveća mustra u studiju, a ko ima najviše šara?

– Najviše šara imam ja, mustra je naravno Shex! (smijeh)

Šta je to što potencijalni klijent treba tražiti u tetovažerovom portofoliju, odnosno na šta obratiti pažnju u radovima? Koji su to momenti koji prave razliku između dobre i loše tetovaže, dobrog i lošeg rada?

– Treba obratiti pažnju na stil koji tetovažer radi i kako ga radi, naravno. Uvijek je dobro konsultovati se sa tetovažerom pri izboru motiva, mjesta i veličine tetovaže.

Šta je to skupa tetovaža? Znaju li se umjetnici precijeniti?

– Skupa tetovaža je kada neko u nehigijenskim, neprofesionalnim, da ne kažem kućnim uslovima, traži od mušterije neku suludu sumu novca, što nije rijedak slučaj. Što se tiče precjenjivanja, postoje tattoo umjetnici koji su dosegli nivo da mogu sami procijeniti i odrediti cijenu svog rada. Neki to smatraju precjenjivanjem.

Koliko je bitno da se podudaraju ličnosti/karakteri onog ko tetovira i onoga ko se tetovira?

– Pa nije bitno, ali je super kada se to desi. Svaki čovjek je jednako važan u ovom poslu, jer radite svoj art koji će osoba nositi čitav život, tako da nije presudno da se baš podudarate karakterno ili da ste istomišljenici da bi taj rad bio kvalitetniji. Može biti jako interesantno kad se to desi, jer nekad se tattoo radi jako dugo, mjesecima, čak i godinama. Samim tim, ostvarujete neku vezu sa klijentom. Neki od klijenata vam postanu jako dobri prijatelji i te veze traju doživotno.

Kako biste definirali vaše umjetničke stilove? Koje su vaše specijalnosti pojedinačno?

– Svaki stil u tattoo svijetu je zasebno interesantan, samim tim i inspirativan, tako da nam je teško definirati neki konkretan stil koji želimo graditi. Volimo raditi sve.

U čemu pronalazite inspiraciju, kako za tetoviranje tako i za crtanje u globalu? Da li razdvajate to dvoje, po inspiraciji i općenito?

– Za tetoviranje je jako bitan razgovor sa klijentom i pokušaj da se njegova ideja transformiše u neku likovnu formu kako bi sjedinila vašu zajedničku viziju i stil u kojem bi ta vizija bila najproduktivnija. Sam taj čin je jako inspirativan, jer morate prilagoditi nečiju želju stilu koji je predstavlja.Crtanje i tetoviranje su dvije mnogo različite, a, u isto vrijeme, slične stvari. Medium je totalno drugačiji, ali kroz crtanje se nalazi i inspiracija za tattoo.

Šta je to što vas je privuklo ovom poslu i da li se uopće može nazvati poslom? Plaća li račune?

– Tetoviranje nije posao, tetoviranje je stil življenja! Nama je sada OK i plaćamo račune, redovno (smijeh), samo što je put do ostvarenja prave priče baš dug i težak, ali opet sladak. Mi smo već jako dugo u ovom poslu, više od 10 godina, ali se tek zadnje dvije počelo ostvarivati zamišljeno. Idemo povremeno raditi u Njemačku, Švicarsku, Francusku, pa nadoknadimo razlike u cijeni, kupimo materijal koji je kod nas jako teško nabaviti.

Koliko dugo je trajala praksa i kako je to izgledalo, tj. na čemu se vježba?

– Praksa danas i nekad, kad smo mi počinjali, nije ista. Mi smo se morali učiti na prijateljima i na sebi. Danas je to mnogo drugačije i lakše, jer postoje umjetne kože, imaš od koga naučiti, postoje studiji u kojima možeš vršiti praksu, učiti pravilno higijenu koja je jako, jako važna u ovom poslu. Praktično, nisi imao koga pitati za savjet, a nabaviti opremu – to je tek bilo teško. Morali smo sami lemiti igle, improvizovati autoklav… Uglavnom, mnogo improvizacije i dosta mozganja, truda…

Šta vam je najdraži dio ovog posla? Jeste li jedni od onih što ujutro s osmjehom idu na posao ili mrzite ponedjeljak kao svi normalni?

– Mi ne mrzimo ponedjeljke, pa ne spadamo u te normalne! (smijeh) Kad voliš ono što radiš, bilo koji posao da je u pitanju, uživaš u tome što radiš. Još ako je put bio trnovit, onda je još slađe. Ovo je specifična vrsta posla koja ti baš ne da da se opuštaš i uzimaš stvari zdravo za gotovo. Potrebno je stalno raditi na sebi i svojim radovima, jer je velika odgovornost prema klijentima koji su ti poklonili svoje povjerenje.

Boja vs. black&grey?

– I jedno i drugo, neriješeno. Sve zavisi od motiva. Neki izgledaju bolje kad su u boji, a neki ne. Zavisi i od ostalih motiva koje imaš na sebi.

Koliko pije vode, tj. tinte, to da se tetoviraju samo frikovi, drogeraši, kriminalci, odmetnici, otpadnici? Možete li uporediti situaciju danas i prije desetak godina kad ste počinjali?

Razlika je ogromna. Danas se svi tetoviraju. Mi imamo klijente koji su doktori, sudije, advokati, hirurzi, kao i otpadnici itd. Sve nas spaja ista strast i zavisnost od inka .

Može li se vjerovati tattoo artisti čiste kože?

– Već sam rekao da je za nas tattoo način života, tako da nije OK da osoba koja predstavlja takvu supkulturu bude van toga, odnosno da nema po sebi tetovaže, pirsinge. Tetoviranje je vrsta rituala i jako je bitno kakva je atmosfera u studiju, ko je osoba koja te tetovira, pirsa.

Što se tiče napretka na polju pirsinga, čini mi se da i dalje mnogo zaostajemo za svijetom, ali čini se i da komercijalni pirsinga ide uzlaznom putanjom. Koliko je pirsing popularan u našoj zemlji, konkretno u Sarajevu?

– Kad smo otvarali studio mnogo ljudi je bilo skeptično povodom pirsinga, jer su ljudi izgubili povjerenje u isti. Smatralo se da su šanse za uspješan pirsing pola-pola, što naravno nije tačno. Higijena je jako važna, jer, za razliku od tetovaže koja kroz limfu izbaci dio štetnih materija, kod pirsa sve ostaje sa nakitom. Malo više vremena i uspješnih pirseva bilo je potrebno kako bi se malo vratilo povjerenje u isti, al’ sad je OK. Tako da smo mi tek na početku, zapravo. Radimo mi i komercijalne pirseve, kao i micro-dermal piercing koji u zadnje vrijeme postaje sve više popularan kod ženske populacije.

Ko dolazi više: žene ili muškarci? Da li postoji neki minimum kad riječ o godinama?

– Nema nekih pravila što se tiče muško-žensko. Mi ne radimo nikog ispod 18 godina bez odobrenja roditelja.

Da li je body suspenzija još uvijek tabu u našoj zemlji?

– Nažalost, jeste, još uvijek. Suspenzije se organizuju povremeno i mali broj ljudi zna za to, al’ dešava se nešto, naravno, uvijek ispod radara. Još uvijek ljudi nisu vidjeli pravu, pozitivnu stranu svega toga i zašto se to praktikuje već stotinama godina. Malo je teško pogledati stvari koje su van okvira sredine.

Koji je najneobičniji zahtjev koji ste do sada dobili?

– Nama više ništa nije neobično.

Koji dio tijela se najčešće ukrašava piercingom?

– Kod nas se najviše rade pirsinzi nosa, pupka, usne… Mada je u zadnje vrijeme, kako sam već rekao, popularan i micro-dermal pirsing.

Koji dio tijela je najbolniji?

Ono što nekog boli na određenom mjestu, drugoj osobi je bezbolno. Postoje neka mjesta koja su bolnija od drugih, kao što su stopalo, vrat, stomak, al’ zavisi dosta i od drugih faktora. Gdje je koža deblja, manje boli, gdje je bliža kost, boli više, ali je isto tako važno i samo raspoloženje, atmosfera, ispavanost ili neispavanost.

Kako izlazite na kraj s nečim što vam se ne radi ili teškim klijentom?

– Ne radimo osobe pod utjecajem alkohola i opojnih droga i oni su u stvari ti teški klijenti. Sa ostalima, uglavnom, nema nikakvih problema. Sve je stvar koliko si sposoban ostvariti pravu konverzaciju kako bi svi bili zadovoljni.

Na šta ste posebno ponosni u svojoj karijeri?

– Ponosni smo na Mustre & Šare i ono što smo postigli u sredini koja je takva kakva jeste, a prave stvari od nas tek dolaze. Nije nam cilj samo napraviti standardni studio u kojem se samo tetovira i pirsa, već i neke druge stvari koje nisu baš u direktnoj vezi sa tetoviranjem i pirsanjem. Već smo organizovali nekoliko gostovanja kolega iz inostranstva, te radili nekoliko kreativnih radionica. Možda se u skorije vrijeme otvori i mogućnost da organizujemo internacionalnu konvenciju tattoo i piercing artista.

Zeen is a next generation WordPress theme. It’s powerful, beautifully designed and comes with everything you need to engage your visitors and increase conversions.