Prije putovanja u Iran iskoristili smo priliku da preko društvenih medija saznamo informacije koji će biti naš putokaz, a dočekalo nas je mnogo više: slike iranske svakodnevice, ljudi, gradovi sa bogatom historijom, arhitektura, drevno civilizacijsko i religijsko naslijeđe, sve savršeno uklopljeno u estetski bogat mozaik.
Zašto Iran?
Prvo pitanje sa kojim se susreće svaki putnik koji odluči ići u Iran, jeste Zašto Iran?, a ja kažem Zašto da ne?! Željeli smo svi vlastiti doživljaj nečega što gledamo samo kroz medije. Zašto ne iskočiti iz kalupa? Izgubiti se u ulicama, osjetiti miris raznih začina, svjedočiti šarenilu bazara, uživati u ukusnim iranskim specijalitetima i koračati drevnim putevima? Jako sebično i bez grižnje savjesti željeli smo otvoriti nove vidike sa ličnim iskustvom i željom da osjetimo karakter i duh perzijske civilizacije! S nestrpljenjem smo čekali obilazak Perzepolisa, grobnica perzijskih kraljeva, pustinjski grad Yazd, bazare, kupole, džamije…
Prva stanica bila je Ambasada I.R.Iran u Sarajevu koja je veoma ljubazno izvršila svoju dužnost i izdala nam turističke vize u vrijednosti od 25€ u trajanju od 15 dana od ulaska. Dogovor je bio novembar, bez agencija, bez organizovanih aražmana sa planom puta koji određujemo sami. Tehran, Kashan, Esfahan, Shiraz, Yazd tad je zvučalo tako daleko. Kao najpovoljnije pokazale su se karte sa Pegasusom, 250 KM uz popust koji je bio 50%! Da nam je neko prije rekao da ćemo za 250 KM dobiti najbolje životno iskustvo, ne bismo vjerovali.
Zbog lakšeg snalaženja i tansporta krenuli smo sa po jednim ruksakom težine 8 kg koji možete ponijeti sa sobom na avion kao lični prtljag.
Avionom iz Sarajevo preko Istanbula do Irana
Prva asocijacija koju nudi riječ Iran jeste svakako svijet koji dovodimo u neraskidivu vezu sa islamom. Bez obzira na to da li se vodimo samo jednom poveznicom moramo prihvatiti činjenicu da je nemoguće odvojiti islam i Iran, ali je, također, nemoguće ne zastatati nad istinskim čarima prizora koje svaki grad u Iranu nudi, a koje nije u skladu sa općeprihvaćenim shvatanjem ili predrasudama.
Poštivanje islamskih pravila, uključujući hijab ili islamski odjevni kod, nužno je u Iranu. Odmah pri slijetanju aviona, djevojke su morale staviti hijab, međutim, ta pravila nisu striktna, pogotovo za turiste. Sva kosa morala je biti pokrivena, ali uskoro smo primijetili da to nije slučaj u praksi. Nešto kasnije smo saznali da bi ušle u neke džamije, djevojke su morale nositi chador. To je veliki komad tkanine koji pokriva cijelo tijelo od glave do peta koji su dijelili na ulazu.
Ludi saobraćaj u Teheranu
Iranci su poznati po svom gostoprimstvu i ljubaznosti prema putnicima namjernicima čemu smo svjedočili odmah na aerodromu. Često će vam se desiti da vas Iranci pozovu na obrok što zaista savjetujemo da ne odbijate jer ćete na taj način najbolje upoznati njihovu kulturu koja je sofisticirana i topla. Susreli smo na svakom koraku divne ljude, gostoljubive, susretljive, pozitivne i uvijek spremne na komunikaciju.
Prvo smo otvorili vrata Tehrana koji je iransko administrativno, gospodarsko i kulturno središte, kao i glavni industrijski i transportni centar regije. Hostel se nalazio (kako smo mi sebi preveli u Gumađiluk) u dijelu čaršije u kojoj se esnaf bavi prodajom guma i ostalih djelova za aute i motore.
Prvi dan u Teheranu može se opisati kao pravi test strpljenja. Čim smo izašli na ulice Teherana i počeli šetati, pomislili smo: Ok, nagrabusili smo opasno. Posvuda su bili automobili. Apsolutno nesnalažanje između betona i ludog prometa sa težinom zraka koje traje 24 sata, jer Tehran je jedan od najzagađenijih gradova na svijetu i često je prekriven smogom.
Poštivanje semafora ne postoji! Svaki korak na cestu bilo je poput hamletovskog pitanja: biti ili ne biti. “Ludnica” vjerojatno je jedina riječ koju bi svaki turist koristio kako bi opisao način na koji iranski ljudi voze. Vožnja u iranskim gradovima poput Teherana ili Esfahana, pa i Shiraza čini se kao samoubilačka avantura, ali izvan većih gradova je prilično jednostavno i mnogo opuštenije. Za razliku od nekih drugih muslimanskih zemalja, iranske žene smiju voziti automobile, čak smo doživjeli da nam djevojke stanu i povezu nas do hotela. Još jedna predrasuda uklonjena!
Dva monetarna sistema
Monetarni sistem I.R. Iran je koplikovan, jer cijene se izražavaju u dvije valute rialima i tomanima, koje su prije nekoliko mjeseci ukinuli, što je dosta olakšavajuće, jer snalažanje sa dvije valute je bilo noćna mora dok nismo ušli u fazon. Cijene su uglavnom napisane u rialima, iako mnogi restorani i kafići koriste I danas tomane. Ako ste u nedoumici, jednostavno pitajte za cijenu. Zbog sankcija, strane kreditne kartice se ne prihvaćaju, a debitne kartice neće raditi na bankomatima, zato ponesite dovoljno novca.
Za obilazak grada koristili smo javni gradski prevoz Teherana, autobuse i metroe. Vožnja metrom je super brza, jeftina i jednostavna. Ako ćete duže ostajati u Teheranu, bolje je kupiti elektronsku karticu, jer ne samo da su znatno jeftinije, nego se mogu koristiti i za BRT (Bus Rapid Transit ) linije i redovne javne autobusi u Teheranu. Karta u jednom smjeru košta 0,19kf za najdužu relaciju. Prvi i zadnji dio metroa namijenjen je ženama, ali nije nužno da ga samo žene koriste, ali je preporučljivo. Muška ekipa je, namjerno ili ne, ipak zalutala u ženski dio, ali nismo imali nikakvih problema, jer su nas ljubazno usmjerili da stanemo bliže djelu vagona u kojem su muškarci. Nemojte se iznenaditi brojnim prodavačima koji u metrou nude sve od donjeg veša, kozmetike, peškira…
Naše noge nisu dugo imale mira, nestrpljivo su čekale nove avanture. Obilazak istočnog djela Teherana – Rej svetišta (shrinovi ili turbeta) bazari , džamije, Golestan palača, zatim Darband koji je bio jedno od najstarijih ruralnih sela u Teheranu, najpoznatije po zemlji, nomadskim pašnjacima, čistom vodom i svježim zrakom. Budući da je toliko blizu glavnom gradu Irana, iskoristili smo to kao savršen bijeg od gradskog života i proveli neko vrijeme u prirodi, čak i ako je to bilo samo nekoliko sati. Svako mjesto koje smo posjetili odisalo je jedinstvenošću. Grade tačnu sliku iranske kulture i načina života, koji su snažno povezani s islamskom religijom, posebice sa šiitskim uvjerenjima.
Čarobna svjetla džamije Nasir-al-Mulk
Svakog gosta tri dana dosta, tako da smo nakon tri dana u Teheranu krenuli na jug Irana u Shiraz gdje nas zatiče vedro i sunčano vrijeme, temperatura 29 °C. Kako Širaz ima hiljadu godišnji status grada umjetnosti i trgovačkog centra regije u njemu se nalazi jedna od najljepših džamija u umjetničkom i ahritektonskom smislu poranili smo i ubrzo se našli ispred džamije i nadomak najljepšem prizoru našeg putovanja. Već od ranog jutra sunčevi zraci su se prelamali kroz raznobojne prozorei očaravajućim igrama boja preslikavali na dvanaest stubova savršeni ples boja. Nasir-al-Mulk očarava svojim vitražima i čarobnom igrom svjetla. Poznata je i kao Roza džamija zbog dominantne roza boje na keramičkim pločicama. Prostor koji svakog posjetitelja tjera da zašuti, zastane i uroni u nutrinu svog bića.
Teško se otrgnuti od impresije takvog mjesta, ali putovanje je nastavilo da ide svojim tokom. Do ovog trenutka, mislimo da smo prilično dobro utvrdili da je Shiraz prelijep grad. Međutim, dvije najveće gradske atrakcije zapravo su bile nekoliko kilometara izvan grada. Naqsh-e Rustam, uobičajeno nazivana Necropolis, drevna je nekropola smještena oko 55 kilometara sjeveroistočno od Shiraza. Posjetili smo i Persepolis gdje samo za 10KM bili detaljno informisani gotovo o svakom kamenu ispred nas. Postoji toliko toga što se može vidjeti i istraživati u Persepolisu da biste stvarno mogli provesti cijeli dan, ali ono što morate uraditi je popeti se na brežuljak malo iznad ruševina i uživati u pogledu.
Čips s okusom limuna i sladoled od šafrana
Hrana u Iranu je ukusna, raznovrsna i s mnogo začina i boja. Ulična ili junkfood je dosta jeftinija u odnosu na BiH. Sendvič srednje veličine sa dosta svježeg povrća i 6 komada falafela košta 0,80 kf, na istom mjestu svježe cijeđeni sok od naradže i nara 0,50 kf.
Na brojnim bazarima uvijek se nađe dobar restoran koji služi ukusnu hrskavu rižu posutu šafranom zlatom među začinima i narom, a tradicionalne čajdžinice zauzimaju važno mjesto u kulturi Irana. U njima su se uglavnom okupljaju muškarci koji recituju priče iz davnina i slušaju muziku ispijajući topli napitak. Fesenjan, Keshke Bademjan, Dizi, razne vrste kebaba i mnoga druga jela koja čine da receptori na vašem jeziku zaigraju.
Brojni štandovi sa sušenim voćem ili mariniranim na razne načine. Većina tog voća se suši na suncu i velika većina tog voća je proizvedena u Iranu. Ovakve štandove bi mogli porediti sa velikim radnjama sa slatkišima. Proizvode čokoladice sa zanimljivim kombinacijama, čips s ukusom limuna, te sladoled od šafrana. Naša fasicniranost sladoledom od šafrana prerasla je u divljenje, jer smo dvanaest dana, koliko smo bili u Iranu, u svakom gradu koji smo posjetili samo jeli sladoled od šafrana koji smo plaćali samo 0,50kf .
Posjeta Yazdu, Esfahanu, pa Kashanu
Naše putovanje nastavilo se u Yazdu, mjestu koje nas je sve oduševilo. Stari dio grada je prilično nevjerojatan. To je poput lavirinta u pustinji. Uzmite vremena za samostalno lutanje po ulicama, po krovovima i vjerujte nećete se pokajati! Zidovi su posvuda, odsustvo buke, reklama i haotičnosti grada. Yazd odiše mirom i toplinom ljudi koji su nas odmah dočekali sa pozivom na druženje i uživanje u tradicionalnim jelima. Obilazimo i citadel Sar-yazd i ruševna stara utvrđenja. Ako vas put navede u Yazd obavezno postjetite Dakhmeh koji je gotovo kao minijaturni izgubljeni grad. Stare zoroastrijske građevine nalaze se u podnožju dvaju brežuljaka. Na brdima su dva Tornja šutnje i ako budete imali sreće od lokalaca saznajte više informacija o ovom pomalo bizarnom mjestu.
Yazd je kroz historiju dobio mnogo epiteta, ali najčešće ga oslovljavaju sa Grad vjetrenih tornjeva. Iranski arhitekti iskorištavaju na najbolji mogući način klimatske uvjete kako bi olakšali život. Vjetreni toranj je ključni element tradicionalne arhitekture u centralnom Iranu i služi kao vodič životne energije koja ulazi u domove. Napravljeni su tako da izvlače topli zrak, a propuštaju hladni kroz iste otvore, dopuštajući tako toplom zraku da se diže i izlazi, a ostavljajući prostor za hladni zrak na dnu građevina.
Nakon četri dana krećemo prema Esfahanu, gradu poznatom po proizvodnji perzijskih ćilima. U gradu i okolici može se naći veliki broj radionica. Obrasci su često nadahnuti džamijama ili vrtovima gradovima i palačama. Mi smo imali priliku prisustvovati stvaranju jednom od takvih umjetničkih djela. Sljedećih dana smo obišli brojne parkove, popeli se na najvišu munaru u gradu i upijali ljepotu grada.
Naš put se nastavio prema Kashanu, posljednja destinacija u Iranu, prije nego se vratimo na aerodrom nakon nevjerovatnih 10 dana otkrivanja Perzije. Iskoristili smo priliku da još jednom proletimo kroz jedan od najstarijijih bazara u kojima se nalaze razne trgovine, gostionice i restorani stari stotinama godina. Kashan nas je, sad već očekivano, oduševio i uživali smo zaljubivši se u prekrasne stare kuće i opuštenu atmosferu.
Bilo je to jedno od onih putovanja kad se vratiš sa željom da ponovo odeš. Pred nama se otkrio Iran ispod čadora, kao žena, majka brojnih civilizacija, pobožna žena sa unikatnim islamskim ukrasima i kao moderna djevojka čije vrijeme tek dolazi.
Naše avanture ne staju, misao i dalje će nas voditi daleko iza ideja o ispravnom i pogrešnom, a ako se tamo sretnemo prepoznat ćemo se po istoj želji za znanjem bez predrasuda o drugom i drugačijem koju svaki istinski putnik i istraživač života posjeduje u nutrini svog bića.
