ELIRD – bajkoviti nakit koji nastaje u slobodnoj igri i sinergiji trideset različitih zanata

Dizajnerica iz Bosne i Hercegovine Ena Mulavdić i umjetnik iranskog porijekla Ebrahim Mohammadian ELIRD upoznali su se u Istanbulu 2016. Nisu imali plan da se počnu baviti nakitom, niti su zamišljali da će jednog dana raditi skupa, ali su se njihovi putevi tako ispreplitali, da nije bilo povratka nazad. Kako kažu, sretni su zbog toga. Vlastiti biznis su pokrenuli 2019. godine, nedugo nakon Eninog povratka, a za Ebrahima dolaska, u Sarajevo. Bilo im je bitno da počnu da rade i da djelatnost registruju kao stari zanat, kako bi svojim radom doprinosili očuvanju bh. tradicije, društva i države. Inspirisale su ih različite kulture iz kojih potiču, sa različitih kontinenata, a istovremeno mnoštvo sličnosti kojima svedočimo svakodnevno i danas. Tako je počela priča nakita ELIRD.

Studio za izradu savremenog nakita koji ste pokrenuli u Istanbulu najprije je nosio ime Jewellery EM, a početkom prošle godine preimenovan je u ELIRD. 

– Kada smo počeli sa radom i kada je počelo biti izvjesno da ćemo se baviti ovim poslom, morali smo da damo neko ime našem brendu. Tada smo se odlučili za Jewellery EM, s obzirom da Ebrahim i ja imamo iste inicijale – EM. Nakon kratkog vremena, uvidjeli smo da smo prilično nespretno odabrali takvo ime, koje je generično i neupečatljivo. Dugo smo razmišljali da li uopšte da mijenjamo ime i koje bi ime moglo odgovarati našem nakitu. Na poslijetku smo odabrali ime ELIRD, što je Ebrahimovo drugo prezime, a inače je naziv mjesta odakle potiče porodica njegovog oca u Iranu. Jedan dugi period je u Iranu bila praksa da se prezimenu dodaje i ime mjesta odakle potiče vaša porodica. Nama se jako svidio ovaj prijedlog, jer je između ostalog mjesto Elird i njegova okolina najveće nalazište zlata u Iranu, a i u svijetu. Danas tamo više niko ne živi, jer je sve pretvoreno u rudnik zlata. Ostale su kuće Ebrahimove porodice, kao i porodično groblje. Daljim istraživanjem, našli smo da je Elird staro ilirsko ime, a i danas se daje dječacima u Albaniji. Jako nam je bilo zanimljiva ta poveznica sa najstarijim stanovnicima našeg podneblja – Ilirima. Kako su migracije konstanta u ljudskoj civilizaciji, ko zna, možda su Ebrahimovi preci nekada davno otišli sa ovih prostora u staru Perziju – a to ćemo svakako morati da istražimo.

 Zašto ste se preselili iz Istanbula u Sarajevo? S kojim izazovima se susrećete u BiH, a niste u Turskoj? Kako izgleda preduzetnički put u BiH? 

– U Sarajevo smo se preselili da ne bismo bili dva stranca u Istanbulu. Ovako, barem je jedno od nas kod kuće, pa je i onom drugom mnogo lakše. Uvijek je lijep osjećaj živjeti i raditi u svojoj zemlji, barem mi tako osjećamo. Ono što koči razvoj ove prelijepe zemlje, u svakom smislu, je sasvim sigurno komplikovano uređenje naše države. Izazovi na poduzetničkom putu su brojni, posebno ukoliko ne pripadate primarnim djelatnostima i ukoliko ste orijentisani na stvaranje novih vrijednosti, a ne samo na prostu trgovinu. Opet, nije ni nemoguće raditi – postoje mnogi uspješni primjeri poduzetnika u našoj državi. Međutim, sigurni smo da bi uz malo više dobre volje i pravilnih rješenja mnoge banalnosti koje su sada prepeke mogle biti savladane. Bosna i Hercegovina je zemlja izuzetnih potencijala, bogatog kulturno-historijskog naslijeđa i srdačnih i vrijednih ljudi. I ako i mi doprinesemo da te vrijednosti budu prepoznate, bit ćemo zadovoljni i sretni.

Bosna i Hercegovina je zemlja izuzetnih potencijala, bogatog kulturno-historijskog naslijeđa i srdačnih i vrijednih ljudi. I ako i mi doprinesemo da te vrijednosti budu prepoznate, bit ćemo zadovoljni i sretni

Kako su izgledale zadnje dvije godine u ELRID radionici? Koliko je pandemija utjecala na proizvodnju i prodaju?

– U našoj radionici je uvijek intenzivno. U decembru 2019. godine smo se preselili u našu sadašnju radionicu. Dva mjeseca smo radili na opremanju radionice. Namještaj smo sami pravili i u potpunosti ga prilagodili našim potrebama. Kada smo završili sa uređivanjem i opremanjem, u januaru 2020. godine, i konačno sa puno poleta zbog nove radionice, počeli da radiomo – počela je pandemija. Granice su se zatvorile, a mi nismo mogli da nabavimo materijal za izradu nakita. Taj period smo radili i dorađivali nakit koji smo prije toga napravili. Ali desio nam se zastoj u radu, kao i velikoj većini poduzetnika. Međutim, našoj djelatnosti nije bio zabranjen rad, a kako radimo samo nas dvoje, odlučili smo da ne sjedimo kod kuće, pa je tako nastao naš drugi projekt, brend drvenih igračaka KUIKO KOIKU. U veoma kratkom periodu naši Kuikići, ručno rađene lutke od drveta, stekle su veliku popularnost. Osim lutkica, pravili smo zvrkove, auta, kućice, kockice, a od svake prodaje odvajali bismo novac za sadnju jednog drveta. Tako smo u aprilu 2021. godine organizovali sadnju KUIKO KOIKU šume sa djecom iz Cool4School igraonice, a u saradnji sa preduzećem Sarajevo šume. KUIKO KOIKU nam je pomogao da preprodimo najteže mjesece pandemije, a čim su se granice otvorile, uspjeli smo da nabavimo potrebne materijale za izradu nakita, pa smo se relativno brzo vratili našoj primarnoj djelatnosti. Još uvijek razmišljamo o proizvodnji igračaka, s tim što smo sada u potrazi za fabrikom koja bi industrijski proizvodila igračke, kako bismo mogli da zadovoljimo potražnju.

Ono što najviše cijenim u Vašem radu je osjećaj dinamike i pokreta uz neočekivane detalje. Već prvi pogled na nakit ELIRD posmatraču pojašnjava da iza njega stoje sati i sati preciznog, predanog rada i koncentracije, uz originalnost pristupa. Možete li mi reći više o procesu nastanka jednog komada nakita?

– Za nas, nastanak jednog komada nakita uvijek predstavlja igru, i to slobodnu igru. Pojam slobodne igre veže se za psihologiju i razvoj djeteta – budućeg odraslog čovjeka. Nauka kaže da je slobodna igra osnova za razvoj čovjeka. U slobodnoj igri je sve moguće, nema pravila i nema vođenih aktivnosti, prati se osjećaj, prepušteno je mašti na volju. Mi nikada ne pravimo skicu za naredni komad nakita koji ćemo praviti. Sve počinje sa nedefinisanim komadom voska koji se obrađuje i daje mu se forma, smještaju se polja za minijature, kamenje, skulpture. Zatim slijedi izlijevanje u željenom materijalu, što je uvijek izazov i podsjeća na bajkovite alhemijske procese spravljanja zlata od željeza. Zatim, slijedi rad u metalu, slikanje minijatura, izrada skulptura, ubacivanje kamenja, poliranje i finalno dorađivanje. Ovo je, dakako, pojednostavljen opis procesa. Ukupno trideset različitih zanata morate poznavati da biste kompletirali proces nastanka jednog komada nakita. Pristup koji se zasniva na slobodnoj igri doprinosi da nakit izražava osjećaj dinamike i pokreta. Prilikom rada, uvijek je neizvjesno gdje vas put može odvesti i kakav će na poslijetku rezultat biti. Ono što je nama bitno jeste da se uvijek trudimo da damo sve od sebe i napravimo svaki put nešto bolje od prethodnog.

Ukupno trideset različitih zanata morate poznavati da biste kompletirali proces nastanka jednog komada nakita.

 

Tehnike koje koristite prilikom izrade mogu se vidjeti samo u kraljevskim i muzejskim kolekcijama. Često u intervjuima izdvajate tehniku negativne intarzije skulptura u kamenu. Po čemu je ta tehnika posebna i gdje ste je naučili? Koje još posebne tehnike koristite prilikom izrade?

– Tehnika negativne intarzije izuzetno stara tehnika. Prvenstveno se veže se za nastanak pečata. Vizualno je izuzetno zanimljiva jer se stvara osjećaj kao da se skulptura nalazi unutar kamena, a tehnički je zahtjevna jer iziskuje visoki stepen poznavanja umjetničke discipline skulptura, s obzirom ma to da se skulptura urezuje u kamen suprotnim redoslijedom od uobičajenog. Ovu tehniku smo samostalno naučili prvo u smoli, s obzirom na to da je taj materijal izuzetno mekan i pogodan je za početnike, da bismo kasnije počeli raditi u dragom i poludragom kamenju, što zaista traži usavršenu tehniku izrade. Posebno je osjetljivo raditi u dragom kamenu smaragdu jer ima krhku strukturu, koja se lako lomi. Nakon toga, punih šest godina smo radili za svjetski poznati brend nakita Sevan Bicakci, isključivo skulpture u kamenju tehnikom negativne intarzije. Ova tehnika je posebna jer ju veoma malo ljudi na svijetu zna raditi, a samo nekoliko svjetskih brendova nakita ima radove koji imaju detalje urađene ovom tehnikom. Cilj nam je da i dalje istražujemo mogućnosti negativne intarzije, kako bismo eventualno došli do novih saznanja o tehničkim i umjetničkim aspektima ove tehnike.

Vidljiv je umjetnički pristup prilikom izrade vašeg nakita, šta je to još što ga izdvaja od drugih na bh, ali i na tržištu u Evropi?

– Forme, boje, materijali – sve to utiče na čovjeka. Nakit živi svoj život kroz tijelo onoga ko ga nosi i kao takav, neodvojiv je od ljudskog tijela. S tim u vezi, želimo da našim nakitom vršimo pozitivan uticaj na onoga ko će taj komad nakita nositi. Naš cilj nije masovna proizvodnja, već humani pristup dizajnu i izradi i maksimalna posvećenost u radu. Drago nam je kada je to nastojanje vidljivo i prepoznato u našem nakitu.

Koji je Vaš najomiljeniji komad koji ste napravili i zašto?

– Naš najomiljeniji komad je uvijek onaj posljednji koji smo napravili. Posljednji napravljeni komad uvijek je najviše u skladu i harmoniji sa našim bićima u sadašnjem vremenu.

Naš cilj nije masovna proizvodnja, već humani pristup dizajnu i izradi i maksimalna posvećenost u radu. Drago nam je kada je to nastojanje vidljivo i prepoznato u našem nakitu.

Šta želite da osjećaju osobe dok nose vaš nakit?

– Želimo da nakit ELIRD pomogne svakoj osobi koja nosi naš nakit da pronađe svjetlo i ono najbolje u sebi – a to je nešto što svaki čovjek na svijetu ima. Uvijek smo jako sretni kada vidimo da neko nosi nakit i kad je uspostavljena neraskidiva veza vlasnika i nekog našeg komada nakita, kada se taj komad nakita nosi – stalno ili često – tada smatramo da je naša misija uspješna.

Možete li nam reći više o Vašoj viziji ELRID nakita u budućnosti?

– Imamo volju da učimo i da se razvijamo – kako duhovno, tako i tehnološki. Izrada nakita je za nas čast, ali i velika odgovornost. Iz naših ruku izlazi nešto što će neko nositi na svom tijelu. Takvo što treba da nosi lijepu energiju, da ne opterećuje, nego da doprinosi da ta ličnost postane najbolja verzija sebe.