Pet godina zaredom! Ukoliko živite u Bosni i Hrcegovini, a pričamo o metal/hardcore muzici/kulturi, o DIY festivalima, u vremenu takvom kakvo jeste, prvo pitanje se samo nameće: odakle snaga, želja, volja i upornost da se istraje u ideji Sarajevo Metal Festa pet godina zaredom, što pored svega nabrojanog itekako nije malo?!
– Festival je krenuo kao godišnje okupljanje domaćih metal, hardcore i punk bendova, upravo sa namjerom da su isti ti bendovi u prvom planu, suprotno od standardnih ‘hadliner + lokalna predgrupa’ koncerata koje radimo u većini slučajeva. Vođeni tom idejom mislim da smo u pet izdanja uspjeli okupiti najbolje što postoji u BiH, uz nekoliko standardnih gostiju iz godine u godinu. Kada tako postavite koncept festivala, onda sva želja, volja i snaga ne zavisi od vas, već upravo od bendova zbog kojih se sve i dešava. Upravo su nas ta volja i snaga držala do petog, posljednjeg izdanja Sarajevo Metal Festa. Mislim da je možda to najbolji odgovor na tvoje pitanje.
Ovako sam počeo razgovor sa one man army Goranom Salkovićem, prvim čovjekom iza Sarajevo Metal Festa. Po samom pitanju možete pretpostaviti da sam bio poprilično pozitivno “nabrijan” na ovaj razgovor, jer ipak je ove godine održan PETI SMF, predobro je bilo, svi bendovi odradili odlično svoj posao, a onda dobijem odgovor da je upravo ovaj, peti po redu, predobri Festival bio i POSLJEDNJI. Šta reći, koji onda tekst napisati??? Recimo da mi je trebalo jako dugo vremena da procesiram ovaj info, a s druge strane možda nisam imao ni hrabrosti da ga podijelim s javnošću, jer vjerujem da će mnoge rastužiti činjenica da će se 2014. pamitit kao zadnja godina Sarajevo Metal Festa. Onda sam sebi priznam, otvorim oči, ma nazovi kako hoćeš, istina je malo drugačija: KOME ĆE ON NEDOSTAJATI?
I
Vratimo se na početak, prvi SMF, godina je 2010., da mi je još DeLorean I Flux capacitor vrlo rado bih ga podesio na tu noć i Amfiteatar Doma mladih u Sarajevu. Scena za pamćenje, AMF pun, raja na stepenicama, ispred bine, raja na vratima, rek’o bi čo’ek, Sarajevo puno metalaca. Prva bitna stavka, koliko god u Sarajevu bilo dotičnih, tu noć ih je bilo iz cijele Bosne, a bogami, i Hercegovine, od Mostara, Tuzle, Zenice, Banja Luke… Jel’ rekoh već – pun AMF? Bendovi SJAJNI, posebno pamtim prejaku HC atmosferu za vrijeme nastupa tuzlanskih Hobsone’s Choice (koji također više ne postoji od ove godine! Šta ti je reć’ koincidencija!) do prvog nastupa Tankera kod nas na kojem su ljudi skoro vene rezali od dobrote… Znaci prvi SMF je bio… pa, recimo to Zeletovim jezikom: Definitvno Festival koji dolazi i od kojeg smo u narednom period samo još bolje očekivali.
– Vjerovatno je prvo izdanje iz 2010. većini ostalo kao najdraže, pa tako i nama – prvenstveno zbog totalne neizvjesnosti u šta se upuštamo u tom trenutku, šta možemo očekivati na kraju, kao i optimizma koji je bio prisutan nakon svega. Sa druge strane, posljednje izdanje bih defintivno izdvojio kao najkvalitetnije što se tiče bendova i ponuđenog, kaže Goran.
Zaključimo 2010. po pitanju SMFa s naglaskom na riječ OPTIMIZAM, jer poslije takve noći nekako je sve dobilo neko novo značenje, imali smo nešto čemu ćemo se narednih godina radovati, nešto gdje ćemo se okupljati i uživati, a bendovi napokon dobiti priliku da se pokažu na jednom jakom Festu i to u varijatni od raje za raju – OPTIMIZAM!
II
I još uvijek priželjkujem da sam u DeLoreanu, 1. april 2011. i nije nikakav aprilili bio već drugo izdanje Sarajevo Metal Festa. Gore pomenuti optimizam je malo splasnuo kad se dešavanje iz svima dragog AMF-a prebacilo u svima mnogo manje dragu Slogu (kakav crni Cinemas?!)
Međutim, razloga za optimizam je opet itekako bilo, nakon nekog vremena SMF je bio prilika da ljudi opet čuju/vide Sarajevski HC bend M.T.S., ljubitelji death metala su posebno bili zadovoljni jer su imali čak tri benda za svoju dušu tu noć, ali ono čemu se ja mislim najveći broj ljudi radovao je opet jedan banjalučki bend – MONUMENT. Samo ću reći da su ispunili svako očekivanje publike i da je Sloga za vrijeme njihove svirke bila sve, samo ne Sloga četvrtkom! Ipak da je optimizam malo počeo opadati bilo je jasno i prije samog Festa, jer kako rekoh prvo je bio prebačen u Slogu, pa je zvuk bio na nekim bendovima (sorry, Moribund Oblivion!) skoro pa nepodnošljiv. Međutim, iako je optimizam splasnuo mi smo se svakako radovali trećem izdanju SMF-a.
III
Treće po redu okupljanje metalca u glavnom gradu naše zemlje unijelo je prve novitete, prvi put u tri godine na Festu nisu svirali isključivo domaći bendovi (opet, sorry Moribund Oblivion) pa je odnos snaga bio 4:4, pored naših bedova bile su tu ekipe iz Hrvatske, Srbije i Brzila čak! Ovaj put je promjena lokacije dočekana s oduševljenjem, jer se Fest vratio u “lošiji” dio Doma mladih, tako da je sve bilo spremno da se u najmanju ruku ponovi 2010. Međutim, nakon drugog izdanja, jasno je bilo da prvo ostaje neprekucano iako se Festival vratio kući. Bio je to Fest na kojem se najviše primjetio nedostatak domaćih bendova, zanimalo me na koji način se biraju učesnici:
– Sa aspekta Festivala, ne bih rekao da se nešto krupno promjenilo po pitanju same ideje, načina organizacije i same forme Sarajevo Metal Festa, osim što smo možda ove godine/2014. prvi put imali headlinera Festivala. Jednostavno, iz godine u godinu suočavali smo se sa sve manjim brojem bendova koji egzistiraju i koji svoj rad shvataju iole ozbiljno, a to direktno sa sobom povlači i podršku publike. Iskreno, nikada nismo bili dio ‘scene’ (ukoliko ista i postoji kod nas) ali mislim da situacija nikada nije bila gora, tako da je izuzetno teško svake godine ponuditi svjež line up na Festivalu koji je prvenstveno namijenjen domaćim bendovima. Ne mogu reći da bendova nikako nema, ali je u posljednjih nekoliko godina kvalitet onoga što se svira, snima i objavljuje daleko najgori unazad 10+ godina, pa je tako i sama budućnost Sarajevo Metal Festa dovedena u pitanje, istaknuo je Goran.
IV
Sada se vraćamo samo godinu unazad, četvrti Fest, opet Sloga, opet miks domaćih i stranih bendova, opet lošije u odnosu na predhodnu godinu kada je u pitanju odziv publike.
Tražiti razloge slabije posjećenosti kad je u pitanju sarajevska publika, pogotovo metal publika, jednako je sporoj i bolnoj smrti, blago rečeno. Svi imaju razloge i izgovore, svi znaju bolje, svi nalaze mane, bendovi u koje su se do jučer kleli danas su UNLIKE itd, rasprava koja nigdje ne vodi. Ja ću samo reći da je tu noć svirao jedini put u toj godini u Sarajevu jedan Silent Kingodom, u koji su se mnogi kleli, tu su bila dva benda za moderniju metal ekipu, istina jeste da na kraju jedan od njih nije ni svirao, međutim, to se nije znalo do samog početka Festa, dok je drugi (FORGOTTEN TEARS) oduševio! Bio je tu Tanker koji je također jedno vrijeme bio zakletva domaćih metalaca, no izgleda da ni on nije bio dovoljan da privuče više ljudi. Priča o 20 KM skupoj karti pada u vodu, jer to je pola marke dnevno sa strane! Kako rekoh, spora i bolna smrt, rasprava koja ne vodi nigdje, jer znaš nas, j… nas!
V
Peti, i kako sada stvari stoje, posljedni SMF bio je otpočetka upitan. Kad je stiglo vrijeme da se najavi Fest kao što je to slučaj bio u proteklim godinama, ta najava je izostala. A optimizam?! Koji optimizam?! Svirke su se dešavale, ali Sarajevo Metal Festa ni na vidiku. Navikli smo da se Fest održi u aprilu, da se najavi minimalno 2 mjeseca prije ali o SMFu ni traga ni glasa, ni statusa, ni posta, Boga mi ni requesta za event! Ipak krajem marta napokon neke dobre vijesti, kratko i jasno, što bi rekli: U kost!, samo je odjeknula bomba Sarajevo Metal Fest V će se održati 13. augusta 2014. more info soon!!!
To je bilo i više nego dovoljno da se razbudi onaj optimizam od prije. Isti je nastavio rasti kad su objavljeni bendovi za peti po redu SMF. Novina za ovu godinu je bila da po prvi put Fest ima headlinera i to kakvog!!! MISERY INDEX, jeste da su već jednom bili u Sarajevu, međutim, to je jednostavno bend koji, ako ste “metalnaglava” vidjeti dva put je ništa, jer ljudi u-bi-še! Međutim, nikad manje bendova nije sviralo, ukupno njih šest. Pored gostiju iz USA i LIFE IN PERILA iz Hrvatske ostatak su činili domaći bendovi: Toxicdeath, Dozër, Mother’s Chainsaw i Shipwrecked BH. U igri je opet bila Sloga, ali koliko je god publika možda nevoljela, što se tiče bine i uslova sviranja mislim da bendovi nemaju ništa protiv ovog prostora. Opet u vodu pada priča o skupoj karti, jer kako rekoh nekoliko redova iznad za Fest se znalo već krajem marta, a Fest tek planiran u august, pa računajte.
Sve je bilo spremno da to gori kao 2010. međutim… Bh. metal publika pokazala je da jedan ovakav Fest jednostavno ne zaslužuje. Znam, da ćete mi odmah dati stotine kontri i razloga za nedolazak, loše strane ćete pobrojati bez problema, naći fule u organizaciji, i sl., ali ja ću reći: Ovakav Fest ne zaslužujete! Trebaju se podržati bar ljudi koji se nadljudskim naporima trude da ZA VAS to naprave (podsjetimo na ideju Festa: od raje za raju)! Bio je to jedan od najslabije posjećenih metal dešavanja, ako se usudim reći, u glavnom gradu, mada može se iskoristiti i ona – ko je trebao biti, bio je, ali i to nekad jednostavno nije dovoljno. Iako je prisutna ekipa uživala u izvedbi svih bendova, jednih od najboljih u našoj zemlji, ali nekako osjećaj nije bio na mjestu. Nedostajalo je to nešto, a to nešto nije publika, nego onaj osjećaj iz 2010., optimizam, to zajedništvo, taj “METAL”. Fest koji je trebao biti najbolji, bio je nalošiji, a osim toga i posljednji.
VI?
I onda se vratimo na početak ovog teksta, kome će ovaj Fest nedostajati? Ljudima koji se kunu u metal, al’ domaći im nije nešto? Ljudima koji se kunu u metal, al’ ne idu na svirke? Ljudima koji se kunu u metal, al’ gledaju prvo KO ORGANIZUJE svirku??? Ljudima koji se kunu u metal, al’ samo dolaze na određeni metal i određene bendove? Ljudima koji žive taj metal, al’ ne mogu skupiti cvaju u 2 i kusur mjeseca za ono što vole? Ljudima koji su taj metal malo i prerasli i isfurali? Puno je tih kojima će ovaj Fest nedostajati, a meni je samo žao onih što dođu tu, pa im se možda neki bend koji čuju i svidi, pa ih počaste pivom (neke sokom) i, naravno, organizatora koji se trudi da u ovom Mordoru nešto napravi i ponudi nešto drugačije, oni imaju poštovanje i zahvalu za sva vremena.
I šta nas čeka dalje?
– Sljedeća svirka u režiji SMF promotionsa je SUICIDAL ANGELS, DR. LIVING DEAD i ANGELUS APATRIDA 27. februara sljedeće godine, a moguća je još koja svirka do kraja godine, ali o tome vise uskoro, rekao je Goran.
Primjetili ste da je odgovor na budućnost Festa izostao, tako da je to još jednom potvrda onoga – zadnji. Tako da nam ostaje da pratimo Facebook page SMF-a u nadi da će i iduće godine “iz vedra neba” osvanuti neki najavni plakat 6. SMFa ipak je šestica, haman pa “number of the beast” jer ipak ima ljudi kojima će taj Fest zaista faliti i koji ipak zaslužuju jedno metal druženje godišnje, jer to je ovaj Fest upravio i bio METAL DRUŽENJE!