Posjetili smo paviljone Izraela i Rusije na Venecijanskom bijenalu 2026 – paviljone koji su podijelili svijet umjetnosti

Šezdeset i prvo Venecijansko bijenale koje ove godine traje od 9. maja do 22. novembra 2026. tematski je naslovljeno In Minor Keys. Iza te teme stoji kustoskinja koja nije doživjela vlastitu manifestaciju. Naime, Koyo Kouoh, prva Afrikanka na čelu Bijenala, direktorica Zeitz Museum of Contemporary Art Africa (Zeitz MOCAA) iz Cape Towna, preminula je 10. maja 2025. nakon iznenadne dijagnoze raka, godinu dana prije otvaranja. Njen tim realizirao je njenu viziju posthumno. U originalnoj kuratorskoj izjavi Kouoh je pozvala učesnike i učesnice da odbiju spektakl užasa i umjesto toga se podese na niže frekvencije, na glasove i prakse koje ostaju vidljive izvan glavnih kulturnih centara. Međutim, politika je popunila taj prostor.

Sedmicu prije nego što je 61. Venecijanski bijenale otvorio vrata javnosti, cijeli žiri dao je ostavku. Svih pet članica — predsjedavajuća Solange Farkas (Brazil), Zoe Butt (Australija), Elvira Dyangani Ose (Španija), Marta Kuzma (SAD) i Giovanna Zapperi (Italija) — napustile su pozicije jer organizatori nisu pristali da isključe paviljon zemalja čiji lideri imaju optužnice Međunarodnog krivičnog suda. Fondacija Bijenala taj zahtjev nije prihvatila i odlučili su da umjesto dodjele Zlatnih lavova, publika glasanjem bira Visitors’ Lions. Ceremoniju dodjele Zlatnih lavova, najprestižnijeg priznanja u savremenoj likovnoj umjetnosti, premjestili su s dana otvaranja za 22. novembra.

Talijanski ministar kulture bojkotirao je otvaranje, prvi put u historiji manifestacije koja postoji od 1895. Evropska komisija ukinula je grant od dva miliona eura Fondaciji Bijenala zbog odluke da dozvoli rusko prisustvo, prema portparolu Komisije Thomasu Regnièru, Fondacija ima 30 dana da obrazloži svoju odluku, a u suprotnom slijedi raskid ugovora.

Dva paviljona stoje u centru svega: paviljoni Izraela i Rusije.

 

Izraelski paviljon: Rose of Nothingness

Izrael se na ovogodišnji Bijenale vratio s teretom prethodnog izdanja. Na Bijenaleu 2024. paviljon je bio fizički zatvoren za posjetitelje, na vratima je stajala poruka da će biti otvoren tek when a ceasefire and hostage release agreement is reached. To je bio čin umjetnice Ruth Patir, koja je odbila da otvorena izložba postane dio normalnosti dok traje sukob u Gazi.

Ove godine Izrael izlaže u Arsenalu, ne u historijskom paviljonu u Giardinima, koji je trenutno, kako kažu, pod rekonstrukcijom. Izrael ove godine zastupa skulptor Belu-Simion Fainaru, rumunsko-izraelski umjetnik s prebivalištem u Haifi, dobitnik Israel Prizea. Njegova instalacija nosi naziv Rose of Nothingness. Komersar je Michael Gov a kustosice Avital Bar-Shay i Sorin Heller.

Prostorni doživljaj počinje u predvorju Sale d’Armi G, gdje se nalazi sedam manjih radova koji funkcioniraju kao konceptualni ključevi za glavnu instalaciju. Instalacija uključuje smrznutu crnu ružu unutar zamrzivača, u ledu, Black Rose, koja simbolizira unutarnju pretragu između tame i svjetlosti, te Jerusalem in the Pocket (2012.), manji, lični umjetnikov rad, koji se sastoji od rukava bijele košulje koji sadrži zemlju iz Jeruzalema.

Centralni rad je instalacija crne vode. Šesnaest cijevi kapa crnu vodu u plitki pravougaoni bazen, kapljice padaju u ciklusima od tačno 42 sekunde, što u jevrejskoj mističnoj tradiciji simbolizira božansku kreativnu snagu. Broj šesnaest u Kabali simbolizira transformaciju. Cijevni sistem razvio je Rafi Mehudar za kompaniju Netafim, isti sistem koji se koristi za navodnjavanje pustinjskih polja u Izraelu. Na ulazima su postavljene mezuzah, svici s hebrejskim tekstom.

Konceptualni temelj rada leži u poeziji Paula Celana, rumunsko-jevrejskog pjesnika koji je preživio Holokaust i čija je metafora crnog mlijeka iz pjesme Todesfuge postala jedan od najprepoznatljivijih simbola te tradicije.

Kustosica Avital Bar-Shay opisuje rad kao živi talmudski tekst bez slova, u kojem se znanje kristalizira kroz boravak, pogled i pažnju. Venecija, grad u kojem je Talmud prvi put odštampan, daje instalaciji dodatni historijski kontekst. Kritičari su paviljon ocijenili kao lijepo izveden i u skladu s meditativnom vizijom kustosice Kouoh, premda je estetska dimenzija instalacije postala predmetom polemike o granici između umjetnosti i državnog pozicioniranja.

Paviljon je tokom petka, 8. maja, bio mnogo posjećen.

Izvan paviljona Izraela protesti

Međutim, izvan paviljona, atmosfera nije bila meditativna. Alijansa Art Not Genocide Aliance (ANGA), međunarodna mreža umjetnika/ica, kustosa/ica i kulturnih radnika/iva, organizirala je niz protesta. U martu je prikupila potpise gotovo 200 učesnika i učesnica Bijenala koji su zahtijevali isključenje Izraela. Prvog dana pretpremijere, 6. maja, aktivisti ANGA-e blokirali su ulaz u izraelski paviljon u Arsenalu oko 30 minuta, mašući palestinskim zastavama i transparentima.

Dva dana kasnije, 8. maja, dvadesetak nacionalnih paviljona bilo je u potpunosti ili djelimično zatvoreno u znak solidarnosti s Palestinom, a ulicama Venecije marširalo je više od 2.000 demonstranata, nakon čega su krenuli prema Arsenalu. Napetost je eskalirala u fizički sukob. Prema našem svjedočenju sa lica mjesta, policija je, koristeći silu, pokušala da potisne demonstrante. Kad nije mogla prodrijeti do Arsenala, povorka se uputila pored njega i okončala na mostu gdje su razvijeni transparenti s porukama: No artwashing genocide i No genocide pavilion at the Biennale.

 

Taj dan su u znak solidarnosti, između ostalih bili zatvoreni paviljoni Austrije, Belgije, Kipra, Ekvadora, Egipta, Estonije, Finske, Grčke, Islanda, Japana, Južne Koreje, Latvije, Libanona, Luksemburga, Malte, Nizozemske, Poljske, Portugala, Slovenije, Španije, Švicarske, Turske, Ujedinjenog Kraljevstva…

Paviljon Bosne i Hercegovine nije bio zatvoren tokom štrajka 8. maja, jer je istog dana u 19 sati bilo zakazano njegovo otvorenje, niti je objavio nikakvu izjavu u vezi s protestima.

Niz zemalja povukao je ili revidirao odluke o učešću pod pritiskom javnosti. Južna Afrika otkazala je planirani paviljon nakon što je ministar kulture Gayton McKenzie zabranio rad Gabrielle Goliath, video instalaciju koja tuguje za žrtvama u Gazi. Goliath je pokrenula pravni postupak protiv vlastite vlade, međutim, tužba je odbijena, a izložba je premještena u crkvu Sant’Antonin u Castellu, historijsku građevinu u blizini Arsenala.

Australija je prvobitno povukla imenovanje Khaleda Sabsabija, umjetnika libanskog porijekla čiji rad tematizira iskustva arapskih imigranata i islamofobiju, nakon optužbi za antisemitizam, pa ga potom, pod pritiskom javnosti i nezavisne revizije, ponovo imenovala.

Ruski paviljon: The Tree is Rooted in the Sky

Ako je izraelski paviljon bio kontroverzan, ruski je bio sistematičan skandal. Rusija se nije pojavila na Bijenaleu 2022, kad su odabrani kustos i umjetnici sami raskinuli učešće u znak protesta protiv invazije na Ukrajinu, izjavivši: Nema mjesta za umjetnost dok civili umiru pod vatom raketa. Na Bijenaleu 2024. Rusija je ustupila vlastiti paviljon Boliviji.

Ove godine Rusija se vratila s izložbom pod naslovom The Tree is Rooted in the Sky, koordiniranom od strane komesarke Anastasije Karneeve, kćerke bivšeg generala FSB-a Nikolaja Volobujova, koji je povezan s Rostecom, ruskim državnim konglomeratom koji je od 2014. pod sankcijama SAD-a i EU-a. Karnejeva je suosnivačica kompanije Smart Art zajedno s Ekaterinom Vinokurovom, kćerkom ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. Tu odluku prihvatio je predsjednik Fondacije Buttafuoco, argumentirajući da pravila priredbe ne dozvoljavaju diskriminaciju zemalja koje imaju diplomatske odnose s Italijom.

 

Umjesto tradicionalne izložbe vizualnih umjetnosti, paviljon je koncipiran kao performativni muzički festival. Naslov projekta, The Tree is Rooted in the Sky, preuzet je iz djela francuske filozofkinje Simone Weil.

Izložba predstavlja pedesetak mladih muzičara, pjesnika i filozofa iz Rusije i nekoliko zemalja, Argentine, Brazila, Malija, Meksika, s ciljem isticanja kreativnog potencijala perifernih područja i praksi. Unutrašnjost paviljona transformirana je u ambijent koji asocira na cvjećaru: mirisi, cvjetni aranžmani, mali četinari u posebnoj prostoriji, video projekcije. Tokom vernissagea održavale su se improvizirane muzičke sesije folk ansambala, koncerti elektronske i techno muzike te participativne akcije.

Međutim, program se odvijao isključivo u danima pretpremijere, od 6. do 8. maja, za novinare/ke i stručnjake/kinje iz sektora. Od 9. maja, kada je Bijenale otvoren za javnost, Paviljon Rusije je zatvoren, i posjetitelji jedino mogu gledati video projekcije snimljenih performansa na ekranima postavljenim na vanjskim prozorima zgrade.

Prema izjavi advokatice Fondacije Bijenala Deborah Rossi, objavljenoj u La Repubblica, Rusija nije dobila dozvolu da paviljon otvori za javnost. Ovaj aranžman je, prema izvještavanju Artforum i Surface, kompromis oblikovan evropskim sankcijama i intenzivnim političkim otporom ruskom povratku.

Pussy Riot i FEMEN: Blood is Russia’s art

Prvog pretpremijernnog dana, 6. maja 2026., u 11 sati ujutro, oblaci ružičastog, plavog i žutog dima uzdigli su se iznad zelene zgrade ruskog paviljona u Giardinima. Oko petnaest članica Pussy Riota u prepoznatljivim ružičastim balaklava maskama okružilo je paviljon, mahalo ukrajinskim zastavama i skandiralo Disobey! i Blood is Russia’s art!. Članice FEMEN-a priključile su se transparentima i dimnim bombama u bojama ukrajinske zastave. Bio je to jedan od rijetkih zajedničkih javnih nastupa dviju grupa. Prema pisanju Artnet Newsa, protest je trajao oko dvadeset minuta, a paviljon je bio prisiljen privremeno zatvoriti vrata.

 

Nadya Tolokonnikova, suosnivačica Pussy Riota, direktno se obratila direktoru Fondacije: Don’t be afraid. Stop drinking Russian vodka. Stop taking Russian money. I’m here to talk. FEMEN-ova Inna Shevchenko izjavila je: Every Russian artwork shown this year stands on an invisible pedestal: Ukrainian blood. You won’t find it in the catalogue. But it is the only material that truly holds this pavilion together.

Bojkot umjetnika i umjetnica

Samo nekoliko dana nakon što je Fondacija Bijenala uvela Visitors’ Lions, više od pedeset umjetnika i umjetnica objavilo je, u zajedničkoj izjavi na platformi e-flux, da povlače svoje radove iz te konkurencije — u solidarnosti s ostavkom žirija koji je birala Koyo Kouoh. Kako su istaknuli, novi sistem nagrađivanja nije rješenje nego pokušaj depolitizacije onoga što je, po njihovom mišljenju, duboko političko pitanje. Ne postoji neutralna pozicija unutar struktura koje proizvode nejednakost i nasilje. Glasanje publike, smatraju, samo prebacuje odgovornost institucije na posjetitelje i posjetitlejice.

Reakcija Evropske unije

Diplomatska kriza eskalirala je na nivo EU. Evropska komisija ukinula je grant od dva miliona eura Fondaciji Bijenala zbog odluke da dozvoli rusko prisustvo. Šefica evropske vanjske politike Kaja Kallas izjavila je da Rusija, dok bombardira muzeje, uništava crkve i pokušava izbrisati ukrajinsku kulturu, ne smije biti u poziciji da izlaže vlastitu. Portparol Komisije Thomas Regnier dao je Fondaciji rok od 30 dana da obrazloži svoju odluku, uz prijetnju raskidom granta. Prema pisanju Euronewsa, četrnaest od dvadeset i sedam ministara kulture EU na sastanku u Bruxellesu osudilo je rusko prisustvo, dok su dvadeset i dvije vlade potpisale zajedničko pismo.

Talijanski ministar kulture Alessandro Giuli bojkotirao je ceremoniju otvaranja, prvi put u historiji Bijenala da se to dogodilo. Talijanski potpredsjednik vlade Matteo Salvini zauzeo je suprotan stav, branio slobodu umjetnosti i lično posjetio Paviljon Rusije.

Šta ostaje nakon vernissagea?

Ono što je Bijenale 2026. jasno pokazao jest da su nacionalni paviljoni, model koji postoji od 1895. i koji su mnogi kritičari već godinama proglašavali zastarjelim, postali nešto što nije ni galerija ni neutralni kulturni prostor, nego direktna ekstenzija državne politike. Zemlje finansiraju paviljoni, imenuju komesare, biraju umjetnike i rezultat se neminovno čita kao zvanični stav. Kad su u pitanju Rusija i Izrael 2026., taj kontekst ne može se ignorirati, a Bijenale je propustio, ili odbio, da postavi jasna pravila o tome što to znači.

Fainaru je za Times of Israel rekao da ga je razina protesta iznenadila: Menadžment nije ništa manje iznenađen od mene i ne znaju kako da se nose s tim. To je možda najtačniji opis situacije. Ni Fondacija ni talijanska vlada ni EU nisu imali spreman odgovor, samo su reagirali, svako u vlastitu korist.

Bijenale će biti otvoren do 22. novembra. Nagradu će birati posjetitelji putem anonimnog e-mail glasanja. Ruski paviljon ostat će zatvoren za javnost tokom cijelog trajanja Bijenala, dok Paviljon Izraela ostaje otvoren. 

 

Više tekstova o Venecijanskom bijenalu pratite ovdje: Venecijanski bijenale 2026 – svi tekstovi