Bosna i Hercegovina 4. oktobra izlazi na Opće izbore u atmosferi u kojoj je povjerenje građana u političke procese na najnižoj tački. Rečenice poput svi su isti, nemam za koga glasati i moj glas ništa ne mijenja najbolje opisuju duboku razočaranost birača. Međutim, izborna apstinencija ne zaustavlja izborni proces. Vlast se formira i kada je izlaznost niska, što znači da manji broj birača i biračica tada odlučuje o raspodjeli mandata.
Šta kažu brojevi?
Kad je CIK raspisao izbore u maju, na biračkom spisku bilo je 3.414.364 osoba. Nakon ažuriranja i konačnog zaključivanja Centralnog biračkog spiska krajem augusta, taj broj smanjen je na 3.408.517. To znači da nešto više od 3,4 miliona ljudi ima pravo glasa.
Međutim, iskustvo s prošlih izbora 2022. pokazuje da na birališta izlazi tek oko polovine registrovanih birača:
- Ukupna izlaznost: Na prethodnim izborima izlaznost je bila oko 50%, što znači da je gotovo polovina građana i građanki s pravom glasa ostala izvan procesa odlučivanja.
- Razlike po entitetima: Za izbor Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, glasalo je 50,07% birača u Federaciji BiH i 53,8% u Republici Srpskoj.
- Izlaznost mladih: Prema podacima Centralne izborne komisije, a koji su naknadno analizirani na zahtjev Instituta za razvoj mladih KULT, na Općim izborima 2022. godine glasalo je više od 47% mladih u Bosni i Hercegovini, dok je na lokalnim izborima 2020. glasalo 51,44% mladih. To pokazuje da mladi nisu izvan izbornog procesa, ali da značajan dio mladih s pravom glasa ipak ne učestvuje na izborima.
- Nevažeći listići: Na izborima 2022. zabilježeno je više od 6,5% nevažećih listića u utrci za Predsjedništvo BiH. To pokazuje da značajan broj biračkih listića ne ulazi u konačnu raspodjelu glasova.
Šta znači kad ljudi ne glasaju?
Niska izlaznost ne zaustavlja politički sistem. Parlamentarne većine se formiraju, budžeti usvajaju, a zakoni donose bez obzira na to da li je na birališta izašao veći ili manji dio birača. Tvrdnja da jedan glas ne mijenja ništa može djelovati uvjerljivo ako se posmatra u potpunoj izolaciji. Međutim, veća ili manja izlaznost može utjecati na konačnu raspodjelu glasova i mandata među političkim opcijama.
Kada dio birača i biračica ne učestvuje, o raspodjeli mandata odlučuju glasovi onih koji su izašli na izbore. U tome se nalazi i jedan od paradoksa izborne apstinencije, a to je da neizlazak na izbore ne zaustavlja proces odlučivanja, već znači da građani i građanke koji ne izađu ne učestvuju neposredno u izboru predstavnika i predstavnica koji će donositi odluke u njihovo ime.
Nemam za koga glasati nije isto što i nema izbora
Nepovjerenje prema političkim strankama logična je posljedica dugogodišnjih kriza, neispunjenih obećanja i blokada koje potiskuju životna pitanja građana i građanki. Izbori rijetko nude kandidate i kandidatkinje i programe koji u potpunosti odgovaraju svakoj osobi. Glasanje zato ne mora značiti potpuno slaganje s jednom političkom opcijom.
Glasanje može biti način da birači procijene programe, prethodni rad, političke stavove i prioritete kandidata i kandidatkinja i političkih stranaka. Birači i biračice mogu podržati opciju koja im je najbliža, kandidata ili kandidatkinju za kojeg smatraju da je odgovorniji, ili svojim glasom izraziti nezadovoljstvo radom dosadašnje vlasti.
Iako medijsku pažnju redovno odnosi borba za Predsjedništvo BiH, izbori obuhvataju i parlamente i skupštine koje imaju značajne nadležnosti u oblastima koje neposredno utiču na svakodnevni život građana. Entitetski i kantonalni organi vlasti imaju važne nadležnosti u oblastima poput obrazovanja, zdravstva, socijalne politike, infrastrukture i lokalnih javnih usluga.
Nijedan izborni ciklus ne rješava decenijske sistemske probleme preko noći. Glas može biti način da birači i biračice procijene rad dosadašnje vlasti, podrže političku opciju čiji im je program najbliži ili iskažu nezadovoljstvo dosadašnjim radom vlasti.
Određivanje odgovornosti, a ne čarobni štapić
Jedan izborni ciklus ne može riješiti dugogodišnje političke i institucionalne probleme Bosne i Hercegovine. Promjena vlasti sama po sebi ne garantuje bolje funkcionisanje institucija.
Izbori, međutim, određuju ko dobija mandat da donosi odluke u narednom periodu. Izlaznost je zato više od statističkog podatka: ona pokazuje koliko građana i građanki učestvuje u izboru predstavnika i predstavnica i može utjecati na konačnu raspodjelu političke moći.
Na kraju, odluka da li će glasati, za koga i na koji način ostaje individualna odluka svakog birača i biračice. Ono što podaci pokazuju jeste da neizlazak na izbore ne zaustavlja proces odlučivanja. On samo znači da se odluka donosi na osnovu glasova onih koji su odlučili učestvovati.
Uređivačka transparentnost:
Ovaj članak je pripremljen u skladu sa Uređivačkim smjernicama FBL magazina. Naša misija je osigurati tačnost, integritet i estetsku vrijednost svake objavljene informacije. Primijetili ste grešku ili želite uputiti ispravku? Javite nam se ovdje.
Sadržaj je autorsko vlasništvo FBL Creative, Mannheim.