Kada je diplomirao, Španac Segio Delgado, morao je odlučiti šta želi raditi u budućnosti. Pitao je svoje kolege šta oni planiraju i većina je htjela nastaviti da studira nešto usko vezano za podučavanje španskog jezika dok on nije bio sasvim siguran da li je to put koji želi da ide s obzirom da nikad prije nije podučavao jezik. U međuvremenu počinje raditi sa nevladinom organizacijama u projektu podučavanja imigranata španskom jeziku samo da provjeri da li može da bude dobar učitelj. To je bilo predivno iskustvo koje mu je pomoglo da pronađe novu strast u svom životu.
Kratko vrijeme je živio u Parizu nakon čega je proveo pola godine na studiju u Štokholmu, to iskustvo ga uvjerilo da ne želi ostati u Španiji. Odlučio je živjeti u Sarajevu, gdje trenutno i radi u Centru za španski jezik i kulturu CEH gdje podučava Bosance i Hercegovce španskom jeziku.
– Od svoje dvadesete godine vjerujem da je moja budućnost i “misija” u životu negdje van moje zemlje. Nemam neki poseban razlog kojim bi objasnio zašto sam završio u Bosni i Hercegovini. Morao sam otići iz Šapnije i Bosna je bila samo jedna od opcija, priča nam Sergio na početku intervjua.
Kako su Vaši prijatelji i porodica prihvatili odluku da živiš u Sarajevu?
– Kao što sam već spomenuo, odluku o odlasku sam donio davno. Kada ste u životu spojeni sa nečim za što ste sigurni da je prava stvar i jedini način na koji želite da formirate svoj život onda mišljenje porodice i prijatelja dođu na drugo mjesto. Kada bi svaki dan mogao da donosim novu odluku o tome šta ću da radim, uvijek bi izabrao onu koja bi mi omogućila najljepše uspomene. Uspomene su sve u životu i nešto mnogo bitnije od mišljenja mojih prijatelja i porodice koji me još uvijek pitaju šta radim u Bosni kada mogu negdje drugo zarađivati više i živjeti “bolje”. U Španiji je rašireno mišljenje o Bosni kao opasnoj i nestabilnoj zemlji, kao da je još uvijek rat. Vjerujem da je to normalna reakcija ljudi koji su izabrali neku drugu životu filozofiju. Poštujem takvo mišljenje, ali sam ne mislim tako.
Šta Vam se najviše sviđa u vezi s Bosnom i Hercegovinom?
– Kao svakom pravom Špancu, potrebno mi je sunce i aktivan društveni život. Dok mi nedostaje taj veliki broj sunčanih dana mislim da sam se poprilično dobro navikao na drušveni život u Bosni. Kada je u pitanju hrana tu nemam nikakvih zamjerki: jeftina i dobra. Ipak, primjetio sam i dvije stvari koje mi se ne sviđaju u Bosni i Hercegovini. Muzika je preglasna na većini mjesta, što onemogućava normalan razgovor i upoznavanje sa ljudima. Bosanci ne plešu uprkos toj glasnoj muzici, što čini stvari još čudnijim. Pored toga, primjetio sam problem u intrekciji između muškaraca i žena. To je nešto što vidim svaki dan gdje god da odem. Mislim da je to isti problem u povezivanju koji sam primjetio i u Švedskoj, samo izraženiji. To je nešto kulturološko i dublje nego u drugim zemljama u kojima sam živio. Volio bih da ovo pojasnim, ali se bojim da bi to bilo predugo za samo jedno pitanje.
Kažete da Vam se sviđa hrana, koja Vam je omiljena tradicionalna bosanska hrana i zašto?
– Hmm… vjerovatno ćevapi. Nisam veliki gurman, pa je hrana za mene nešto sekundarno. Moji prijatelji ne razumiju kako meni kao Špancu hrana nije jedna od bitnijih stvari u životu.
Kada biste mogli promijeniti jednu stvar u vezi Sarajeva, šta biste promijenili?
– Definitivno to shvatanje muško-ženske interakcije. Ja dolazim iz zemlje gdje “izaći na piće” definitvno podrazumijeva socijalizaciju i upoznavanje novih ljudi. Možda nisam u pravu, jer ne živim toliko dugo ovdje, ali u ovom gradu ne nalazim takvo shvatanje socijalizacije, čak bih rekao da je tako u cijeloj zemlji. Dan za danom viđam istu situaciju; djevojke se grupišu na jednoj strani, a momci na drugoj strani lokala i ostanu tako cijelu noć. Ustvari, momci žele da priđu djevojkama, ali to ne urade, dok su djevojke povučene ,jer im se možda čini teško upoznati fine i iskrene momke. Ja lično volim da pričam sa ženama, jer sam znatiželjan. Postavljam dosta pitanja i jedna od najčešćih tema je upravo ova. Postoji potreba da se u ovom gradu stvori otvorena i iskrena povezanost između muškaraca i žena ali izgleda da niko ne zna kako da to uradi.
Učite bosanski/srpski/hrvatski jezik, koji je najveći izazov?
– Definitivno gramatika. Gramatika bosanskog jezika je jako komplikovana za nekoga čiji maternji jezik dolazi iz grupe romanskih jezika. Stvari poput deklinacije uopšte ne postoje u našem jeziku. Pored toga, svaki put kad mislim da sam naučio nešto postoji izuzetak. Tako da se stalno moraš nositi sa nedostatkom motivacije koji proizilazi iz te nesigurnosti u naučeno.
Da li Vas zbunjuju razlike između bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika?
– Teško ih primjećujem.Trenutno učim bosanski jezik iz hrvatske literature, jer nema dovoljno materijala za učenje bosanskog jezika i nisam primjetio neku znatnu razliku. Znam da postoje različite riječi i neke male razlike u izgovoru. Ja sam iz Barselone i mi imamo sličnu situaciju: katalonski i valensijanski su jako slični jezici, ako govorimo o jezicima, a ne dijalektima, i razlike između njih su neznatne, tako da je komunikacija između ljudi u ova dva regiona sasvim dobra.
Prva riječ koju ste naučili na bosanskom je …
– Pivo. Onda piva. To je sve što mi je trebalo da znam u prvom mjesecu mog boravka ovdje.
Ispričajte nam neku anegdotu vezanu za Vaše učenje bosanskog jezika?
– Postoje mnoge. Riječ curva na španskom jeziku znači kriva, krivina, a u BiH ona znači nešto sasvim drugo. (smijeh) Poprilično zabavni su bili i moji pokušaji da izgovorim neke riječi poput mrkva ili prst.Treba mi više samoglasnika u takvim riječima.
Koliko se teško prilagoditi kulturi neke druge zemlje ?
– Mislim da u životu svakog stranca u nekoj novoj zemlji postoji taj moment prilagođavanja. Da bi se suočili sa tipičnim problemima života u nekoj stranoj zemlji mi moramo uskladiti našu predhodnu okolinu sa tom novom u kojoj živimo. Dužina tog prilagođavanja je drugačija od osobe do osobe i njihovih ličnih iskustava. Ja bih rekao da česta putovanja i život u drugim zemljama to uveliko olakšavaju. To prilagođavanje znači da vi morate da izađete iz neke svoje sigurne zone i suočite sa sa novom stvarnošću. Ponekad je to teška stvarnost s kojom se baš i ne želimo suočiti.
Tri razloga zašto bi svako trebao da nauči španski ?
– Kao prvo, ako dijelimo istu životnu filozofiju i volite da putujete često i upoznajete nove ljude s kojima ćete razmijenjivati ideje ili raditi na nekim projektima, poznavanje jezika će vam pomoći da stvorite dublje i iskrenije veze. Španski kao i svaki jezik je alat koji će vam pomoći da ovo ostvarite. Omogućit će vam konverzaciju sa velikim brojem ljudi i pomoći da se bolje izrazite i predstavite sebe. Kao drugo, španski je jezik koji se priča u velikom broju država na svijetu. Ne volim da kažem da su neki jezici bitniji od drugih (pogotovo ako je ta važnost zasnovana na broju govornika istog), ali španski jezik će vam omogućiti upoznavanje velikog broja ljudi i njihove fascinantne kulture. I treće, ako vam je cilj u životu da unaprijedite svoje znanje, dobijete bolji posao ili obogatite svoj CV, poznavanje španskoj jezika je svakako vrijedan dodatak.
Kako provodite Vaše slobodno vrijeme u Sarajevu?
– Slobodno vrijeme organizujem prema svom radnom vremenu. S obzirom na to da radim poslijepodne sretan sam da mogu duže ostajati u krevetu i raditi većinu stvari koji drugi zaposleni možda ne mogu, baviti se sportom, šetati ako je lijep dan, čitati novine u kafani i sl. Ali isto tako ne mogu raditi većinu stvari koje drugi rade u poslijepodnevnim satima. Većina društvenih aktivnosti se dešava baš u tim poslijepodnevnim satima kad ja radim. Tako da je moj društveni život dobio pomalo drugačiji raspored. Postajem “noćna ptica” jer je to jedini dio dana kad mogu da se družim sa prijateljima. Većina njih mora ustati rano na posao, pa odu kući ranije dok ja mogu uživati do kasno u noć.
Omiljeno mjesto za zabavu?
– Jedna od dobrih stvari u vezi Sarajeva je to što ima dosta mjesta na koja možete odvesti nekoga. Nemam problema sa ranim ustajanjem zahvaljujući mom poslu, pa sam bio u mogućnosti da posjetim dosta mjesta. Ustvari, bez obzira što ovdje živim već pola godine svaku noć upoznam neke nove ljude koji su voljni da mi pokažu neke nove lokacije. Uprkos tome što sam posjetio dosta mjesta, imam loše pamćenje pa nikad ne zapamtim ime nekog lokala. Iz ovog razloga nekada imam taj déjà vu osjećaj kad dođem na neko mjesto pa uvijek kažem: Imam osjećaj da sam već bio ovdje. Nemam neko određeno omiljeno mjesto. Kao što sam već rekao, volim mjesta gdje muzika nije preglasna. Pivo i fini ljudi su meni dovoljni za uživanje.
Da li znate šta je “merak”?
– Hrana? Bar ima dovoljno samoglasnika. 8smijeh)
Šta Vam najviše nedostaje u vezi s Vašim rodnim gradom?
– Tokom svog prvog boravka van svoje zemlje najviše su mi nedostajali moji prijatelji i porodica, ali sa novim tehnologijama sve je lakše. U ovom trenutku u životu, sa više iskustva kojeg imam živeći van svoje zemlje nedostaju mi neke druge stvari. Kako sam u posljednje vrijeme živio u hladnim mjestima rekao bih da mi najviše nedostaje sunce i izležavanje na plaži.