U središtu postapokalipse sa kreatorima filma GAIA, Enisom Čišićem i Nerminom Hamzagićem

Godina je 2040, a Sarajevo prekrivaju teški oblaci i pada neumoljiva plastična kiša. Usred ovog sumornog, distopijskog pejzaža, Sara H. u svojoj sobi vodi svoju tihu, ali odlučnu borbu za život. Sara bezuspješno pokušava uzgojiti biljke, i svaka biljka koju ne uspije spasiti postaje dio nje, ona je tetovira na svojoj koži, pokušavajući sačuvati njihovu ljepotu i sjećanje od zaborava. Prazna krletka u uglu sobe tiho svjedoči o tome koliko je priroda ugrožena.

Ovako započinje Gaia, kratki animirani naučno-fantastični film koji je svoju premijeru doživio na Sarajevo Film Festivalu. Ovaj izuzetan film, smješten u distopijsku budućnost Sarajeva, rezultat je kreativne sinergije između dvojice izuzetnih umjetnika—Enisa Čišića, priznatog strip umjetnika, animatora i reditelja, i Nermina Hamzagića, talentovanog filmskog reditelja. Njihova saradnja, koja je započela kao spontan spoj sličnih senzibiliteta tokom rada na filmu Pun mjesec, danas je kulminirala u Gaiji, filmu koji estetski inovativno spaja postapokaliptične vizije sa univerzalnim temama opstanka. U ovom ekskluzivnom intervjuu, istražujemo kako su uskladili svoje vizije, kako su zamislili Sarajevo budućnosti, te s kojim su se izazovima suočili u stvaranju ovog jedinstvenog filmskog ostvarenja.

 

Gaia je vaš zajednički projekt. Kako je došlo do saradnje? Kako je izgledao kreativni proces kod podjele režiserskih odgovornosti i kako ste uspjeli uskladiti svoje vizije i ideje?

ENIS_Nermin i ja smo se upoznali dok je on pripremao svoj dugometražni film Pun mjesec gdje je moj zadatak bio crtanje storyboarda na osnovu scenarija. Tada smo se nas dvojica počeli intenzivnije družiti, razgovarati o filmu, fotografiji, stripu. Bilo je samo pitanje vremena  kada ćemo ponovo sarađivati jer smo govorili istim vizuelno – filmskim jezikom.

NERMIN_Za mene je bilo, u kreativnom smislu, vrlo oslobađajuće sarađivati sa Enisom. Crtež pruža neograničen prostor slobode. Vrlo rano u procesu smo došli do zajedničke vizije kako naš film treba izgledati, i onda smo zajedno radili prema tome. Mislim da je svako u proces unio svoje iskustvo iz rada u različitim medijima. Činilo se vrlo prirodnim sarađivati. Nismo jasno podijelili odgovornost, bila je to saradnja, nadopunjavanje. Naravno, postojao je trenutak u procesu  u kojem je veći teret bio na Enisu. Ja sam u toj fazi, crtanja, nastojao učiti i razumjeti proces Enisovog rada.

Radnja je smještena u 2040. godini, samo 16 godina od danas, ali s vrlo specifičnim postapokaliptičnim vizijama Sarajeva. Kako ste odlučili vizualizirati Sarajevo u ovoj distopijskoj verziji budućnosti?

ENIS_Krajem 2019. godine, nekoliko mjeseci prije pandemije, snimao sam video material za svoj magistarski rad koji je na kraju montiran u video spot za pjesmu Final Call ( Basheskia & Edward EQ). Spot su snimali Vedad Krkbešević i Amel Đikoli, i on se bavi temom otuđenosti, kao i imerzijom u virtuelnu stvarnost. Tu se provlači moja lična interpretacija bliske budućnosti jednog urbanog prostora gdje pratimo djevojku (Asja Faladžić) koja je zarobljena u beskonačnoj samoći.  Nermin je bio inspirisan ovom vizijom i odlučio je napisati scenarij za kratki film te je predložio da taj scenarij adaptiramo za animaciju.

NERMIN_Vizualizirati Sarajevo budućnosti bilo je za Enisa i mene, nešto poput dječačkog sna. Animacija i crtež su nam omogućili da to i učinimo. Inspirativno je zamišljati svoj grad, njegovu transformaciju kroz arhitekturu, tehnologiju i ljude. Distopija je posljedica našeg razumijevanja sadašnjosti kakva jeste. Sarajevo nosi, ne tako laskavu titulu, najzagađenijeg grada svijeta, posebno u zimskom periodu kada kotlinu ispuni smog. Tada onečišćenje možemo da okusimo i vidimo. Iz slike grada obavijenog u tamu smoga, grada kojeg guše betonske zgrade, u kojem je zelenila, vode i čistog zraka sve manje, projicirali smo vlastite strahove i posljedice na Sarajevo budućnosti. Bojim se da sve brže idemo prema toj zastrašujućoj viziji budućnosti.

Naslov vašeg filma, Gaia, ima snažnu simboliku. Gaia u svojoj srži nosi moćan mitološki motiv Majke Zemlje i prepliće ga s postapokaliptičnom vizijom budućnosti. Kako ste pristupili spajanju ove drevne simbolike s naučno-fantastičnim žanrom? Šta vas je inspirisalo da ispričate ovu priču upravo na taj način?

NERMIN_Bez obzira na tehnološki razvoj, čovjek je upućen na zemlju. Na zrak, na vodu, sunce… Mi smo živi organizam koji samo u simbiozi sa planetom može opstati. Tehnologija nas može učiniti manje ovisnim, naći supstitu, ali nikada u potpunosti odvojiti od eko-sistema koji mi također oblikujemo.

Animacija u filmu Gaia rezultat je rada tima od šest animatora. Animacija kao medij omogućava specifičnu stilizaciju, posebno u žanru naučne fantastike. Kako ste se odlučili za stil vizualnog izraza u filmu?

ENIS_Pored stvaranja atmosfere grada nama je također bilo bitno izgraditi i uvjerljivu protagonisticu, a to je bilo moguće jedino sa glumicom Lidijom Kordić. Željeli smo sačuvati performans glumice i zbog ove odluke tehnika rotoskopije se nametnula kao jedno od rješenja. Scene sa Sarom smo snimali u studiju na zelenom ključu što znači da je glumica morala zamišljati prostor. Lidija je svojom ulogom uveliko doprinijela ovom procesu. Igrati ulogu Sare u zamišljenom prostoru nije bilo nimalo jednostavno. Nakon snimljenog materijala tim od 6 mladih animatora i animatorica je radio na crtanju svakog framea za 120 kadrova, što je bio obilan i zahtjevan posao.

Možete li s nama podijeliti više o procesu animacije i izazovima s kojima ste se susreli tokom stvaranja filma?

ENIS_U Bosni I Hercegovini je veliki izazov snimanje bilo kakvog filma, a naročito animiranog. Predprodukcijske i produkcijske faze su dugotrajne i zahtijevaju sredstva koja mi nismo imali. Za razliku od setova, lokacija, osvjetljenja, kamera, na ovom projektu je sve moralo biti građeno iz temelja. Pored rotoskopije tu su pozadinske ilustracije, dizajn likova, kostima, 3D modeli i animacije, kompjuterske simulacije, compositing svih ovih elemenata u jednu cjelinu, itd. U procesu kreiranja filma učestvovali su još i Vanja Ciraj kao kostimografkinja, te Irnes Cavkić koji je animirao 3D simulacije biljaka. Zvuk i muziku, jedan od važnijih elemenata u ovom filmu potpisuju Nedim Zlatar i Leonard Sarić.

Lidija Kordić, kao inspiracija za lik Sarah H, donosi određeni emotivni ton. Kako ste se odlučili za njen lik i kako ste postigli tu sinergiju između stvarnog lika i animiranog svijeta?

NERMIN_Lidija je fantastična glumica. Odmah je prihvatila naš poziv da sarađujemo. Bilo je to još u vrijeme epidemije, svi smo bili željni rada ali i izazova. Za sve nas je ovo bilo novo iskustvo i zaista smo uživali. Biti okružen samo zelenom prostorijom, bez partnera, sa samo nekoliko predmeta, bio je veliki izazov kako za Lidiju, ali i za nas iza kamere. Tragali smo za načinom kako da taj još uvijek nevidljivi svijet predočimo Lidiji, kako bi ona mogla da sebi vizualizira okruženje u kojem njen lik živi. Mogli smo se osloniti jedni na druge i na želju da nešto kreiramo zajedno. Uzajamno povjerenje je bilo od velike važnosti.

Glavni lik, Sara H., predstavlja simbol borbe za preživljavanje u svijetu u kojem je priroda devastirana. Njeno ime me odmah podsjetilo na Sarah Connor iz filma Terminator, koja je simbol jake, borbena majke koja se bori protiv gotovo nemogućih prepreka kako bi zaštitila svoju porodicu i cijelo čovječanstvo. I vaša protagonistica pokušava spasiti svijet uzgojem biljaka. Da li ste vašem liku dali ime Sara H, zbog poveznice sa tim jakim ženkim likom?

NERMIN_Ime lika Sara, dolazi od Sarajeva, to nam je bio prvi impuls. Također, mnoge kulture vežu lijepa značenja za to ime. Našu Saru, vidimo kao izrazito hrabru, kreativnu i odvažnu mladu ženu, sa jasnim ciljem koji želi da ostvari. Borbena je i u konačnici spreman žrtvovati sve kako bi spasila svijet. Nema dakle direktne veze sa Sarah Connor, ali svakako nam je bilo važno da kao lik bude snažna, i nositeljica promjene tako potrebne svijetu u kojem živi, ali i svijetu kojeg zamišljamo u ne tako dalekoj budućnosti.

Vaša glavna junakinja sama se tetovira i uzgaja biljke. Ona doslovno proljeva krv kako bi uzgojila biljku, što nosi snažnu simboliku borbe i stvaranja iz boli. Šta ova simbolika predstavlja i kakvu poruku želite prenijeti o žrtvi i opstanku? Kako ste pristupili razvoju lika Sarah H i šta ona simbolizuje u kontekstu savremenog društva?

NERMIN_Čovječanstvo već sada uviđa da će, ukoliko želi opstati, morati promijeniti način života, odustati od komoditeta, promijeniti pogled na planetu zemlju, resurse, ali i vrijeme. Sve crvene linije su pređene, i na nama svima je sada da žrtvujemo dio vlastitih privilegija kako bi omogućili opstanak čovječanstva. Sara nosi klicu života i promjene u sebi – preobrazbe kako fizičke tako i emotivne i spoznajne.

Film sadrži suptilne reference na klasičnu literaturu poput djela J.R.R. Tolkiena i Franka Herberta, a knjiga Paula Austera U zemlji posljednjih stvari se eksplicitno pojavljuje u kadru. Kako su ove književne reference oblikovale tematske slojeve filma i doprinijele karakterizaciji Sare H?

ENIS_Knjiga U zemlji posljednjih stvari je na mene lično utjecala mnogo prije nego što smo počeli raditi na ovom filmu, odlučio sam da otisnem naslovnicu ove knjige na jedan od kadrova nakon što smo izgradili prostor u kojem Sara boravi. Budućnost koju je Paul Auster napisao je mnogo mračnija od naše budućnosti, ali na ovaj način sugeriramo publici u kom pravcu se kreće svijet Sare H. Također, ovaj detalj je jedan od mnogih vizuelnih elemenata koji daju informaciju o glavnom liku.

Jedan od najzanimljivijih vizualnih elemenata filma je kultni crveni kiosk iz jugoslavenskog perioda, K67. Jaka je simbolika ovog nostalgičnog detalja u kontekstu postapokaliptičnog pejzaža. Nekada u službi trafike, u vašem filmu servis za popravljanje VR uređaja. Šta za vas simbolizira ovaj kiosk i kako se uklapa u širi narativ?

ENIS_Kiosk je kao i tramvaj, eho prošlosti, zajedno sa fasadom zgrade Valtera Perića, koja se urušila dok smo pravili ovaj film. Svi ovi elementi su, nažalost otpadi prošlosti, ostavljeni da propadaju.

NERMIN_Kao što je Enis kazao, eho prošlosti, ali i oda na neki način fantastičnom dizajnu. K67, autora Saše Janeza Mächtiga, slika je našeg djetinjstva, svijeta koji više ne postoji, koji se ratovima i tranzicijom mijenjao do neprepoznatljivosti. Multifunkcionalnost K67 omogućio je raznovrsnu upotrebu i na taj način se utisnuo u našu svijest. Nastojali smo u pejzaž budućnosti ugraditi elemente koji su za nas neodvojiv dio Sarajeva, poput UNIS-ovih nebodera, tramvaja, ali i te vrlo prepoznatljive trafike.

Tema VR tehnologije, kao bijega iz stvarnosti, provlači se kroz film. Na koji način vidite ulogu takve tehnologije u našem društvu danas?

ENIS_Mogućnost uranjanja u iskustvo ili mjesto drugačije od onog koje se fizički doživljava se može posmatrati kao vid eskapizma. S druge strane mi se nismo bavili predviđanjem budućnosti, tehnologija u ovom filmu uglavnom pripada vremenu od prije pet godina ako izuzmemo kolonizaciju Marsa. Od 2019. godine do danas smo svjedočili rapidnim razvojem tehnologije, naročito A.I. tehnologije, nasuprot toga svjedoci smo destrukcije i pada civilizacije.

NERMIN_Tehnologija je sastavni dio naših života. Ona je oruđe, i svako se istim koristi na svoj način. Ima potencijal da nam otvori nove poglede i svjetove, ali isto tako može da nas uništi. Uzmimo za primjer olovku, koja također ima, kako kreativni tako i destruktivni potencijal. Iako svi možemo da njome vladamo, da je koristimo, to nas ipak ne čini sve piscima… Na svakom pojedincu je da savlada oruđe i da isto koristi po savjesti za stvaranje dobra. Sve se na kraju svodi na naše svjesno djelovanje. Na našu odgovornost. Na nama koji živimo na periferiji razvijenog svijeta, pratiti tehnološki razvoj je ključno. Držati korak sa vremenom u kojem se tehnologija razvija i svijet kakvog poznajemo mijenja, zahtjeva da učimo. Ne smijemo sebi dozovliti zaostajanje i za isto tražiti opravdanja, koja sigurno nije teško pronaći, ali koja nam dugoročno neće pružiti ništa.

Sa temama kao što su kolonizacija Marsa, postapokaliptični pejzaži i ljudi spojeni na VR uređaje, Gaia se bavi pitanjima o budućnosti čovječanstva. Film se bavi odnosom između prirode i čovjeka u distopijskom kontekstu. Bavi se temama preživljavanja i adaptacije u svijetu koji je duboko promijenjen tehnološkim i ekološkim izazovima. Kako je film refleksija trenutnih globalnih pitanja i kakvu poruku želite prenijeti publici? Koju vrstu refleksije želite izazvati kod publike u vezi sa sudbinom čovjeka i naše planete? Šta se nadate da će publika ponijeti sa sobom nakon gledanja filma, u smislu poruke i emotivnog utiska?

NERMIN_Vjerujemo da je ključ promjene u nama, svakom pojedincu ali i zajednici. Kada smo bili na početku procesa, distopija nam se činila dalekom, danas već živimo apokaliptičnu stvarnost. Klimatske promjene uzimaju sve veći danak u ljudskim životima, razorni požari, poplave, zemljotresi… To što nam se nekada činilo tako dalekim, sada je naša stvarnost. Mi ovisimo o zemlji, svojim svjesnim djelovanjem oblikujemo procese koji se odražavaju na sva živa bića i organizme. Na pragu smo tehnološke revolucije, AI će oblikovati našu budućnost ali i zahtijevati prilagodbe. To su procesi, koji kao takvi, nisu novi za čovječanstvo. Od štamparskog stroja, pa do industrijske revolucije… Naše iskustvo nam govori da svaki razvoj donosi sa sobom pored benefita, i određene opasnosti. Ipak, u pogledu našeg odnosa prema prirodi, moramo razumijeti da alternativa ne postoji. Da smo mi svojim svjesnim djelovanjem narušili ekosistem koji nam pruža uslove za život, i da je to problem koji sadašnje generacije ne mogu odložiti nekim budućim, već da rješenja i proces preobrazbe mora otpočeti sada.

ENIS_Natpis Pažnja fasada se obrušava uz poster putovanja na Mars je satirični komentar na ovu budućnost, može govoriti o nejednakost,  o privilegiji. Kolonizacija Marsa je također jedna od informacija koja daje širu sliku ove budućnosti.

U posljednje dvije godine, dva naučnofantastična kratka animirana filma iz Bosne i Hercegovine, Fugitiv Adisa Kutkuta i vaša Gaia, privukla su međunarodnu pažnju. Čini se da bh. kinematografija ulazi u fazu rasta naučne fantastike, što je rijetkost na ovim prostorima. Šta mislite o ovom uzletu žanra u našoj kinematografiji i kako vidite budućnost SF-a u našoj filmskoj industriji?

NERMIN_Kako bi jedna kinematografija imala raznovrsnost u pogledu žanra ali i tema, to zahtijeva kontinuirani proces finansiranja ali i  izgradnje sistema, što će u konačnici  stvoriti pretpostavke za pojavu novih i drugačijih autorskih promišljanja. Naša kinematografija se trenutno suočava za izazovima koji ugrožavaju kontinuitet stvaralaštva. U ovom trenutku skoro dvije godine nije raspisan javni poziv za finansiranje filmskih projekata. U takvim okolnostima u kojima umjetnost općenito, ali film u ovom slučaju, ovise o volji političara koji odluke donose na osnovu vlastitih afiniteta, bez jasne vizije i kulturne politike, upitan je opstanak kinematografije, tako da je teško govoriti o budućnosti jednog specifičnog žanra, kada nam prijeti nestanak cijele industrije.

Film je premijerno prikazan na Sarajevo Film Festivalu, da li će film biti prikazan na još nekim festivalima uskoro?

NERMIN_Drago nam je što smo imali priliku prikazati film u Sarajevu. Film sada počinje svoj festivalski život i nadamo se da će ga vidjeti što više ljudi.