Od pozorišnih dasaka do Netflixove svjetske scene – mladi talijanski glumac Alberto Rossi nezaustavljivo gradi svoj glumački put. Rođen u Cataniji, Alberto je pažnju publike i kritike privukao svojim talentom, posvećenošću i svestranošću. Nakon što je usavršavao svoje glumačke vještine uz velika imena italijanske kinematografije poput Silvija Muccina i Anne Fogliette, Alberto je zablistao u brojnim filmskim i televizijskim projektima.
Još od djetinjstva, Alberto je osjećao potrebu da se izražava kroz glumu, ples i muziku, iako tada još nije bio siguran kojim putem želi krenuti. Sve se promijenilo onog trenutka kada je otkrio pozorište – i u njemu pronašao svoju pravu strast. Kako kaže, upravo zahvaljujući učenju i iskustvu, donio je odluku da se glumom bavi profesionalno.
Publika ga trenutno može gledati u Netflixovoj seriji Il Gattopardo (Leopard), gdje tumači jednu od glavnih uloga – Paola, misterioznog brata Concette. Ovaj lik je specijalno dorađen za novu adaptaciju kultnog romana.
Razgovarali smo s Albertom o njegovoj karijeri, pripremama za ovu izazovnu ulogu, iskustvu rada na međunarodnoj produkciji i njegovim planovima za budućnost.
Ko je Paolo Corbera di Salina i kakvu ulogu ima u adaptaciji Il Gattoparda?
– Opisao bih ga kao hrabrog, ali i krhkog. Spreman je učiniti sve zbog ljubavi. Trudi se dokazati svojoj porodici da je dostojan i spreman naslijediti titulu princa, što ga često dovodi u teške situacije, pune borbi i patnje – naročito u odnosu s ocem. On je najstariji sin i zakoniti nasljednik. Njegov cilj je da spasi sve oko sebe, jer opasnost prijeti, a niko to ne primjećuje – iako ga ta borba često zaslijepi bijesom, zbog čega gubi kontrolu.
Koliko je bilo izazovno glumiti lik koji nije bio prisutan u prvoj filmskoj adaptaciji? Koliko ste imali kreativne slobodu ili su postojale jasne smjernice od strane reditelja i scenarista? Kako ste se pripremali za ovu ulogu?
– Reditelji i scenaristi su mi pružili veliku podršku – bilo kad sam imao dileme, bilo kad sam htio predložiti neku ideju u vezi s likom Paola. Imao sam sreću da se jako povežem s ovim likom jer sam u njemu prepoznao mnogo svojih osobina. Bilo je to skoro kao veza između dvije osobe – zanimljivo je to što nas dijeli nekoliko vijekova.
Jeste li osjećali pritisak zbog uvođenja novog lika u ovako poznatu priču?
– Zapravo, Paolo nije sasvim nov lik – on postoji u romanu, ali nije detaljno razrađen kao u seriji. Osjećao sam određeni pritisak jer nisam imao mnogo historijskih referenci, pa sam morao temeljno raditi na razvoju karaktera. Tokom tog procesa pronašao sam mnogo osobina koje dijelim s njim, ali s tim je došao i strah – hoću li uspjeti ispravno prenijeti njegove emocije i namjere. Na kraju, mislim da sam uspio.
Paolo je brat Concette, koja ima važan emotivni luk u romanu. Kakav je njihov odnos u seriji?
– Paolo i Concetta su brat i sestra koji se najbolje razumiju. Oboje nose veliku odgovornost – Paolo, kao zakoniti nasljednik, mora dokazati da je dostojan titule, dok je Concetta od početka viđena od strane Fabrizija kao budući stub porodice. Oboje dijele sličan teret, i za razliku od mlađe, bezbrižnije braće i sestara, više su svjesni stvarnosti oko sebe. Benedetta i ja smo nedavno pričali o jednoj prelijepoj i emotivnoj sceni između Paola i Concette koja, nažalost, nije ušla u finalnu verziju zbog režijskih odluka. Ta scena savršeno je prikazivala njihov odnos.
Seriju režiraju Tom Shankland, Giuseppe Capotondi i Laura Luchetti. Kako je bilo raditi s njima i kako su pristupili ovoj adaptaciji?
– Sva trojica reditelja su vrlo različiti, i to mi se jako svidjelo. S Tomom sam proveo najviše vremena – zajedno smo gradili lik Paola. Njegova sposobnost da nam jasno prenese šta želi od glumaca, na skoro zaigran način, zaista je impresivna. S Giuseppeom sam radio na četvrtoj epizodi, vrlo važnoj za moj lik – on mi je pomogao da prođem kroz kompleksne emocije. Sa Laurom nisam radio jer ona režira petu epizodu u kojoj Paolo ne nastupa, ali smo se upoznali na setu i odmah počeli pričati. Otkrio sam divnu osobu i nadam se budućoj saradnji s njom, pogotovo nakon što sam pogledao njen film La Bella Estate, koji me potpuno oduševio.
Il Gattopardo ima impresivan glumački sastav. Kakvo je bilo vaše iskustvo raditi s glumcima kao što su Kim Rossi Stuart, Deva Cassel i Benedetta Porcaroli?
– Ova produkcija je pažljivo birala glumce. Kim je, po meni, savršen izbor – on zaista utjelovljuje talijanskog muškarca: elegantnog, dostojanstvenog. Reditelj Tom ga je nazvao ikoničnim princom. Za mene je on na izuzetno visokom nivou i čast mi je što sam s njim radio. Šta da kažem o Benedetti Porcaroli? Benedetta je glumica koju izuzetno cijenim – svaku ulogu igra besprijekorno. Deva je pravo otkriće – s tek 19 godina odigrala je veoma zahtjevnu ulogu, i pokazala nevjerovatan talenat i predanost. Brzo smo se povezali i sretan sam što sam je upoznao.
Il Gattopardo je monumentalno djelo talijanske književnosti i filma, pa su od ove serije bila visoka očekivanja, što je donijelo i neke kritike na adaptaciju. Kako se nosite s kritikama i reakcijama publike?
– Naravno da je Il Gattopardo jedno od najvažnijih djela, kako književno, tako i filmski. Nikome od nas nije bila namjera da napravimo remake Viscontijevog filma. Na osnovu romana, stvorili smo i razvili likove poput ovog kojeg igram, a koji u knjizi nisu detaljno opisani – i ispričali jednu modernu priču. Serija se ne fokusira samo na princa i historijske događaje, već i na likove poput Concette, koja danas može predstavljati savremenu ženu, iako je radnja smještena u 1861. godinu. Prirodno je da ljudi vole original – i ja sam među njima – ali mi smo ispričali drugačiju verziju. Kritike su mi važne – često tražim mišljenja kako bih se poboljšao. Ne shvatam ih lično, već ih prihvatam s interesovanjem.
Kako se rad na jednoj velikoj streaming platformi poput Netflixa razlikuje od prethodnih projekata?
– Netflix i produkcijske kuće su imali hrabrosti realizovati ovaj projekt s ogromnom ekipom, posvećujući pažnju svakom detalju – scenografiji, kostimima, statistima, bilo ih je više od 5.000! Zbog toga je ovo potpuno drugačiji projekt, prava produkcijska mašina. Posebno sam ponosan na predivne lokacije koje predstavljaju moju rodnu Siciliju.
Da li Vam je neko na setu dao posebno vrijedan savjet koji vam je ostao u sjećanju?
– Da, i to je bilo: Uživaj! Neko iz produkcije mi je to rekao kada me vidio pomalo nervoznog, i od tog trenutka sam se opustio i uživao puno lakše.
Il Gattopardo Vam je donio veću međunarodnu vidljivost. Da li biste voljeli više raditi na projektima izvan Italije?
– To bi bio ispunjenje sna. Imati priliku da ispričam nečiju priču s druge strane svijeta za mene bi bilo ogromno priznanje i čast.
Dolazite iz pozorišnog svijeta, a sada sve više radite na filmu i serijama. Kako poredite te medije?
– Svaki medij ima svoju posebnu snagu, ali svi služe istoj svrsi – izražavanju umjetnosti, što je ono što volim da radim. Pozorište vas stavlja pred mnoge strahove i izazove. Strah od publike me dugo pratio, ali mi je i davao ogromnu energiju. Kada sam uspio prevazići taj strah, znao sam da mogu krenuti ka još većim izazovima – zato sam odlučio da se okušam i u filmu.
Da li bise se vratili pozorištu ili ste sada više fokusirani na film i TV?
– Ako se ukaže prilika – apsolutno bih se vratio. Bila bi to velika čast i emotivno iskustvo za mene. Dakle, da – jako bih volio ponovo igrati u pozorištu.
Možete li podijeliti s nama nešto o svojim budućim projektima?
– Radim na nekoliko novih projekata koji me izuzetno uzbuđuju – čak i kad samo pomislim na njih. Nadam se da ću uskoro moći pričati više o tome.