Premijera predstave Majstor i Margarita u režiji Aleša Kurta održana je 26. oktobra 2016. nakon čega su uslijedila reprizna igranja. Dramatizacija i dramaturgija povjerena je Dariju Bevandi i Benjaminu Hasiću. Scenografiju i kostimografiju potpisuje Adisa Vatreš Selimović, muziku Zlatan Božuta, a koreografiju Samra Mlinar.
U predstavi učestvuje glumački ansambl SARTR-a: Selma Alispahić, Alban Ukaj, Snežana Bogićević, Sead Pandur, Jasenko Pašić, Mirela Lambić, Maja Salkić, Ana-Mia Milić, Adnan Kreso i Mirsad Tuka kao gost.
Pored sjajne glumačke postave posebnu pažnju su nam privukli kostimi koje je radila Adisa Vatreš Selimović.
– Velika je odgovornost vizualizirati Bulgakovljev svijet mimo onoga što je napisano, a što teatar i dramatizacija romana zahtijevaju. Roman koji mnogi vole i smatraju jednim od najznačajnijih djela svjetske književnosti, postaviti u teatru, u kontekst i estetiku koja će biti dosljedna originalu, a opet doprinijeti vlastitim doživljajem istog je rizik koji može oskrnaviti takvo djelo. Svi saradnici su bili subjektivni unutar materijala, te nam je bilo neophodno objektivno oko publike koja je pokazala da nismo skrenuli sa puta i da pričamo priču koja nas se tiče, rekla nam je Adisa.
Predstavi se počela raditi krajem prošle godine i rad na njoj je nastavljen sve do početka nove teatarske sezone, pa je, kako kaže Adisa, imala dosta vremena za promišljanje, iako su skice i realizacija došli tek kada je glumce vidjela na sceni.
– Ne volim stvarati kostim mimo glumca koji stvara lik, zajedno tvorimo cjelinu i trudim se biti odana takvom procesu rada. Moja saradnja sa Alešom je bazirana na povjerenju i komunikaciji. Aleš nikada nije sputavao moju maštu, naprotiv – podsticao je. Nikada nisam rekla da je nemoguće napraviti nešto što Aleš zamisli, a svi znamo kamo njegova mašta može doseći. To je lijepa igra i simbioza slika iz naših glava koja čini cjelinu, istakla je.
Zanimalo nas je koliko je ovo zapravo bio težak zadatak i koji joj je kostim bilo najteže kreirati.
– Pomalo mi je žao što se uvijek ističe težina određenog zadatka, jer zaista smatram da sam privilegovana jer se bavim ovim poslom u društvu i okolnostima u kojima danas živimo. Nijedan kostim nisam rješavala prema određenim stereotipima, već sam istraživala kako da glumcu omogućim interakciju sa istim, te kako da doprinesem samom pričanju priče na sceni. Iako je tempo bio zahtjevan, uživala sam i osjećala se privilegovano jer imam prostor za vlastiti izražaj unutar tako kompleksne strukture, a povjerena su mi dva ključna vizualna sektora, kostimografija i scenografija. Najveći izazov mi jeste bio kostim za lik Margarite, koji doživljava transformaciju u dva ekstrema, te brze glumačke promjene u različite likove. Uz divnu komunikaciju sa glumcima, rediteljem i tehničkim osobljem, dobila sam željeni rezultat, rekla je Adisa.
Nažalost, okolnosti i budžet kojim teatri u našoj zemlji raspolažu utječu na mnoge odluke scenografa/kinja i kostimogafa/kinja.
– Nakon što predstava izađe pred publiku, trudim se ne misliti kako bih nešto drugačije uradila. Naravno da vrijeme, okolnosti i budžet kojim raspolažemo utječe na mnoge odluke, te dovodi do kompromisa koji nisu moja prvobitna zamisao. Predstava je živi organizam, tako da se mnoge stvari mijenjaju tokom njenog života. Uočavanje manjkavosti mi pomaže i u projektima koji dolaze poslije, zaključila je.
Ukoliko niste uspjeli pogledati predstavu preporučujemo da to uradite 29. i 30. novembra. Mi smo uživali, a sigurni smo da ćete i vi.
