Na HRT-u 2 je u ponedjeljak, 16. marta, emitirana prva epizoda serijala Kauč-surferica, koji prati dogodovštine Dubrovčanke Đine Jakir, pasionirane ljubiteljice putovanja, koja je s ruksakom na leđima i spavajući na kaučima domaćina/ca, odlučila obići zemlje Balkana. Đina je tako posjetila BiH, Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Kosovo i Albaniju, a njena prva avantura, nedavno prikazana na HRT-u, dešavala se u Sarajevu.
Đina je rođena 1987. u Dubrovniku, a diplomirala je komunikologiju na Hrvatskim studijima i produkciju na Akademiji dramske umjetnosti. Radila je s kompanijama poput Studia DIM-a, Živa produkcije, Kinoteke, Blusky Croatia i Sekvence d.o.o. (u čijoj je produkciji i urađen serijal Kauč-surferica). U slobodno vrijeme Đina se opušta skačući s padobranom, surfajući po valovima Atlantika ili osvajajući planinske vrhove, a tokom sezone njena kuća se pretvara u hotel za neobične putnike iz raznih zemalja, kojima ustupa svoj kauč i nudi lokalno iskustvo. Svoj hobi odlučila je zabilježiti pred kamerom, ovaj put u ulozi putnice, i tako je nastala Kauč-surferica. Za Fashion, Beauty, Love Đina govori o ideji serijala, o tome zašto voli putovati, o prednostima couchsurfinga, i o tome kako se provela u svakoj od zemalja regiona koje je posjetila.
Kako je nastala Kauč-surferica, kome je ta ideja pala na pamet i kako je došlo do njenog ostvarivanja u formi ovog serijala?
– Još tijekom studentskih dana, dok smo Barbara Vekarić, koja je ujedno redateljica serije, i ja živjele skupa, dovlačila sam u stan ljude koji su spavali na našem kauču. Barbari to na početku nikako nije leglo. Nikad mi neće oprostiti jednu Francuskinju s dredovima i supstance za napušavanje koje je donijela sa sobom. Potom me Barbara pilala neko vrijeme da kreiramo seriju u kojoj ćemo upoznati razne ljude, a preko njih i njihovu kulturu, gurnula me ispred kamere i tako je nastala Kauč-surferica, dokumentarno-putopisna serija u kojem upoznajemo određeni grad i životnu priču osobe koja me primi na svoj kauč. Prva sezona Kauč-surferice događa se u šest zemalja Balkana (Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija, Kosovo, Crna Gora i Albanija). Serija je nastala u produkciji Sekvence d.o.o., a emitirat će se na Drugom programu Hrvatske radiotelevizije ponedjeljkom u 20h. Prva epizoda, snimljena u Sarajevu, prikazana je 16. marta.
U serijalu posjećuješ glavne gradove zemalja bivše Jugoslavije, plus i Albaniju. Da li je to bio prvi put da ideš u ove gradove, i šta stoji iza ovog regionalnog koncepta?
– Prihvaćanje različitosti i osobe kakva jest, ukoliko nikome ne čini zlo, je ono što želimo postići ovom serijom. Mislim da epizode imaju dobre priče jer su svi protagonisti po nečemu karakteristični i poprilično drukčiji od mene, a ujedno postoji međusobno razumijevanje i prihvaćanje. Prvi sam put bila na Kosovu i u Albaniji i pozitivno su me iznenadile te zemlje. Iskreno priznajem da sam bila u maloj panici da će nas tamo ili opljačkati ili biti neugodni ili nešto treće. Te su zemlje u tranziciji, pogotovo Albanija, i treba im dati neko vrijeme da se srede, ali što se tiče nastupa ljudi i iskustva u svakodnevnim situacijama mogu reći samo pozitivne stvari. Definitivno se želim vratiti i detaljnije obići te zemlje.
Možeš li reći više o svakoj od epizoda?
– U Sarajevu mi je domaćica pokrivena muslimanka Hajreta koja mi objašnjava pravila islama, ali isto tako upoznajem i njezinu otkačenu stranu, koja se ukazuje kada sjedne za volan. U Skopju je domaćin Kocho koji mi približava borbu za prava LGBT zajednice u zemlji gdje ih država ne priznaje. U Prištini su me ugostili Betim i Crystal, Britanka zaljubljena u Kosovo i balkanski način života u kojem su najvažnije kave, prijatelji i socijalizacija. U Crnoj Gori su Filip i njegova žena Danijela zaboravili da dolazim, međutim, to ih nije previše uznemirilo, a u Srbiji mi je domaćica otkazala u zadnji trenutak pa su me primile dvije studentice koje krpaju kraj s krajem, ali bitno je da se izlazi. Zadnja postaja na putovanju je Tirana gdje sam bila smještena u ilegalno naseljenoj kući s kauč-surfing domaćinom Dardanom, njegovom mnogobrojnom braćom i sestrama te kućnim ljubimcem koji je pola pas-pola vuk.
U serijalu su vidljive specifičnosti od zemlje do zemlje – kako se ljudi drugačije ponašaju, kako zabava za nekoga znači jedno, a za nekoga opet nešto treće… Kako komentiraš tu raznolikost, kako ti se to dopalo?
– Ima jedna draga mi poslovica koja kaže: Dijelimo sličnosti, a slavimo različitosti. To je ono što nas čini posebnima, a razumijevanje i prihvaćanje tih posebnosti vrlina je koju najviše cijenim kod ljudi. Sve balkanske zemlje po mnogočemu su slične, a opet ljudi žive u drukčijim uvjetima i s nešto različitim običajima i uvjerenjima. I to je baš odlično!
Kako si počela couchsurfati? Gdje si prvi put couchsurfala i kakva su tvoja iskustva sa couchsurfingom dosad?
– Dok nisam i sama imala mogućnost krenuti na putovanja, preko couchsurfinga sam ugošćavala ljude kod sebe u Dubrovniku. Uvjerila sam se da je couchsurfing potpuno cool i sama odlučila putovati na taj način. Moje prvo iskustvo couchsurfinga bilo je u Parizu gdje sam spletom okolnosti ostala bez dogovorenog smještaja i onda mi je poznanik iz Njemačke rekao da on ima prijatelja couchsurfera i tako sam ja s njim i njegovim prijateljima obišla cijeli Pariz. Općenito ne volim nezahvalne couchsurfere tako da minus kod mene ima nekoliko njih koji su mi potpuno ispraznili frižider (i pritom ga nisu nanovo napunili), oprali robu i adio.
Kako bi ljudima preporučila couchsurfing? Mnogi od njih često pomisle da to možda nije sigurno. Da li je to realna prijetnja?
– Couchsurfing je nepredvidiv, ali u tome i jest štos! Nikad ne znaš kakva je osoba koja će te ugostiti niti ona koju ćeš ti ugostiti i uzbudljivo je upoznavati sve te različite ljude koji imaju tendenciju postati ti dobri prijatelji. Naravno, ponekad bude i ljudi s čudnim navikama, nekad i dosadnjakovića, ali generalno su svi bili pristojni i normalni. Ako znaš paziti na sebe, najgore što se može dogoditi jest da domaćin/ica i ti ne ‘kliknete’ pa se lijepo zahvališ i potražiš smještaj drugdje. Nikad nisam couchsurfing gledala isključivo kao besplatan smještaj i stoga ne idem na put ako nemam makar za hostel. Uvijek ponavljam kako je couchsurfing za mene prije svega način da upoznam običaje i priče ljudi koji me primaju i zemlje koju posjećujem. Inače, couchsurfing platforma funkcionira na prinicpu neizbrisivih pozitivnih i negativnih referenci, tako da se ne isplati biti loš gost/šća ili domaćin/ica. Također, korisnik/ca se može verificirati i time dodatno definirati svoj profil i identitet.
Koje je bilo najbolje od tvojih putovanja, gdje si se najbolje provela?
– Najzanimljivijeg hosta sam upoznala upravo tijekom snimanja prve sezone Kauč-surferice. To je Kocho koji se prvi deklarirao kao gay u Makedoniji prije više od 10 godina. Zbog toga je svašta proživio i divim se njegovoj snazi za borbom u zemlji koja je toliko negativno nastrojena prema gay populaciji.
Kuda ćeš dalje couchsurfati? Koji su dalji planovi?
– Bilo bi jako zainimljivo snimiti sezonu Kauč-surferice u jugoistočnoj Aziji! Tajland sam posjetila za Novu godinu i ne mogu se načuditi koliko je to bizarna zemlja. Zamislite da kauč-surfam kod bivšeg budističkog svećenika ili nekog expata u Maleziji koja je ionako mix svega azijskog i indijskog. Općenito, cijela jugoistočna Azija ima bogatu prošlost, države su im slične, kao i kod nas na Balkanu, a opet tako različite.
Na HRT-u 2 će u narednom periodu, svakog ponedjeljka (osim uskršnje pauze 6. aprila), u terminu od 20:10h, do 27. aprila biti prikazane epizode iz Skopja, Prištine, Podgorice, Beograda i Tirane.
Razgovarala_Masha Durkalić
Foto_Kauč-surferica Facebook page