U septembru 1997.godine u ruševinama Muzeja XIV ZOI 1984 u sklopu popratnog programa Sarajevo Film Festivala (SFF) i pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Švicarske Konfederacije u Bosni i Hercegovini, sarajevski umjetnik Andrej Ðerković postavio je svoju izložbu pod nazivom My own private Sarajevo. Izložba se sastojala od intervencija u zadatom prostoru koje su imale za cilj prikazati naša osjećanja kroz anomalije današnjeg društva, kao i nerazuman odnos svjetske i europske javnosti prema Sarajevu tokom opsade. Zadati prostor, ruševni Olimpijski muzej bio je izabran zbog svoje povijesne i arhitektonske simbolike, zbog koje je bio topnička meta tokom opsade, što se podudaralo i sa tematom postavljenih umjetničkih instalacija. Ova originalna i efemerna postavka, dokumentovana je kroz istoimeni film My own private Sarajevo (Didier Dematons, Francuska, 1998.), koji će se prikazivati na ekranu tokom ove nove postavke i u kojem je osim osebujnog pogleda ovog jedinstvenog umjetnika, prikazan i pogled cijele jedne mladosti koja je, unatoč svemu, s optimizmom gledala u budućnost.
Ulazeći u godinu u kojoj će Muzej proslaviti petu obljetnicu svoje obnove, na inicijativu direktorice Senke Ibrišimbegović, fotografije Ðerkovićevih radova sa tadašnje izložbe izložene su na mjestima gdje su isti bili postavljeni tokom premijerne postavke 1997.godine. Fotografije je uradio Safet Suljević, fotoreporter tadašnjeg bosanskohercegovačkog magazina DANI i bliski Ðerkovićev kolega i prijatelj, koji je nekoliko dana kasnije, tragično izgubio život u saobraćajnoj nesreći kod Mostara. Ovom inscenacijom u Olimpijskom muzeju, fotografije Safeta Suljevića dobivaju arhivski status kako kroz retrospektivu umjetničke postavke, tako i kroz retrospekciju destrukcije i rekonstrukcije Vile Mandić u kojoj se muzej nalazi.
Kao jedan od najvećih sarajevskih fotografskih talenata, Safet Suljević (1967.-1997.) se do svoje tragične smrti sedam godina profesionalno bavio fotografijom, radeći u magazinu DANI i surađujući sa više domaćih i inozemnih medija. Sahranjen je na groblju Alifakovac u Sarajevu. Zbog preferiranja detalja, njegov redakcijski kolega i esejist Nerzuk Ćurak ga je okarakterisao kao majstora bosanskog naturalizma. Ovo je druga Safetova izložba, nakon postavke Last night on Earth koju je 2000.godine, posthumno organizovao baš Andrej Ðerković u knjižari Buybook sa izabranim fotografijama sa dva filma, na kojima je Safet slikao legendarni koncert grupe U2 na Koševu malo prije svoje smrti. Jedna fotografija iz tog ciklusa darovana je Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine.
Andrej Đerković rođen 1971.godine u Sarajevu. Završio je Školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu 1989.godine. Uz umjetnike kao što su Pistoletto, Kounellis, Abramović, Kapoor, Viola, Kosuth, Dimitrijević, IRWIN, jedan je od osnivača Kolekcije ARS AEVI Muzeja Suvremene umjetnosti Sarajevo. Radovi mu se nalaze u renomiranim kolekcijama Fototeca de Cuba La Habana, Museu d’Art Contemporani de Barcelona (MACBA), International Olympic Committee (IOC) Lausanne, Casa della Memoria Milano, Museum für Kunst und Gewerbe Hamburg, Musée d’art moderne et contemporain (MAMCO) Genève, Museum of Design Zürich, Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Nacionalni Muzej Gruzije Tbilisi, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Vijeće Europe Strasbourg, Muzej Jugoslavije Beograd, Muzej nevinosti Istanbul, Muzej Sarajeva, Museo de la Solidaridad Salvador Allende (MSSA) Santiago de Chile, Narodni Muzej Crne Gore Cetinje, Memorijalni Centar Srebrenica i drugi. Surađivao sa Benetton, McCann, Freitag, agnès b. i Swatch. Više od dvije decenije, član je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine. Živi u Ženevi.