Dok umjetnik Mladen Bundalo, u okviru bh. paviljona na predstojećem Bijenalu u Veneciji 2026., kroz projekt Domus Diasporica istražuje složenu geometriju pripadanja i transformaciju identiteta onih koji su napustili Bosnu i Hercegovinu, na sarajevskim adresama ispisuju se neke sasvim drugačije biografije. Dok neumoljive statistike i dalje broje kofere spakovane za odlazak, ispod radara javnosti pulsira jedna tiha, kreativna kontra-migracija.
U nastavku donosimo priče dvoje mladih digitalnih nomada i kreativaca. Oni su odlučili zadržati diskreciju svog punog identiteta, dopuštajući da umjesto njihovih prezimena govore njihovi izbori. Jedna je @peanutbutterovic, bilingvalna kreativka koja je pariške bulevare zamijenila za ljepotu sarajevskih ulica u potrazi za onim dijelom sebe koji je oduvijek bio naš. Svoju potragu za identitetom pretočila je u jedinstven projekt – ilustrovanu knjigu-kviz Say It Like A Bosnian, koja izlazi 2. aprila. Kroz saradnju sa @taytu_art, ona istražuje bogatstvo i specifičan humor našeg jezika kroz oči polu-stranca.
Drugi je @laamidar, umjetnik pokreta i komunikacija, koji je iz daleke Azije, preko Evrope, stigao u BiH i u njoj pronašao sirovu, autentičnu ljepotu koju moderni svijet polako gubi.
Kroz njihova iskustva otkrivamo kako izgleda BiH viđena očima onih koji nisu morali doći, ali su odlučili da upravo ovdje izgrade svoj Domus.
Zanima me, čime se obično baviš i kakve poslove radiš online dok putuješ?
@peanutbutterovic_Odrasla sam u Parizu, u Francuskoj, gdje sam provela veći dio života. Ali ja sam binacionalna; jedan roditelj mi je Francuz, a drugi Bosanac. Tako da pretpostavljam da sam neka mješavina? Moje iskustvo je kombinacija politike i komunikacija. Kada sam se prvi put preselila u Sarajevo, upravo sam završila studije i praksu u jednoj marketinškoj agenciji, gdje smo koordinirali kampanje za Evropsku komisiju. Prije toga sam godinu dana radila u politici. Međutim, željela sam preći u privatni sektor, pa sam počela raditi kao freelancer i pomagati različitim kompanijama s društvenim mrežama online. Sada sam stalno u Sarajevu i radim za bosanske kompanije!
@laamidar_ Moje iskustvo je u komunikacijama, pričanju priča fokusiranih na brend i društvenim mrežama. Prije toga sam četiri godine profesionalno radio plesač baleta i savremenog plesa, pa mislim da su oba ta svijeta oblikovala moj način gledanja na mjesta i ljude. Velik dio mog profesionalnog rada bio je u međunarodnim organizacijama, uključujući UN sistem, gdje sam radio na komunikacijskim ulogama u različitim temama. Najviše me veseli što se komunikacija može primijeniti na toliko važnih područja, bilo da se radi o ljudskim pravima, održivosti ili drugim globalnim pitanjima. Ono što najviše volim je to što se komunikacije mogu primijeniti na važne teme poput ljudskih prava i održivosti. Uz to, naravno, kreiram sadržaj o BiH iz svoje perspektive — kao azijat koji otkriva ovu zemlju.
Šta te je privuklo da živiš baš u Bosni i Hercegovini?
@peanutbutterovic_Kao što rekoh, imam dvojno državljanstvo. Moj otac je Bosanac, ali sam odrasla u Francuskoj, govorila francuski i bila okružena Francuzima. Kako sam postajala starija, sve više me zanimao taj drugi dio mog identiteta. Počela sam pisati sve svoje seminarske radove na fakultetu o temama koje sam mogla nekako povezati s Bosnom i Hercegovinom. Onda sam jedno ljeto, tokom pauze između studija, imala tri mjeseca slobodno, pa sam to iskoristila kao izgovor da odradim praksu u Sarajevu. I jednostavno sam se zaljubila u grad.
@laamidar_Isprva sam došao u Bosnu i Hercegovinu samo na kraći boravak. U to vrijeme sam bio između poslova i želio sam više istražiti Balkan, posebno zato što i dalje djeluje nedovoljno cijenjeno u odnosu na mnoge druge dijelove Evrope. Oduvijek su me više privlačila mjesta koja djeluju autentično, stvarno i manje prenapučeno. Čim sam stigao u Bosnu i Hercegovinu, to je upravo ono što sam osjetio. Bio sam fasciniran historijom, ljudima i, naravno, hranom. Također, živio sam u dijelovima Zapadne Evrope gdje su troškovi života vrlo visoki, pa bih lagao kad bih rekao da pristupačnost nije također bila dio privlačnosti. S vremenom sam prirodno počeo dijeliti svoja iskustva online, a reakcija je bila mnogo veća nego što sam očekivao. To me je natjeralo da shvatim da postoji stvarna vrijednost u tome da nastavim prikazivati Bosnu i Hercegovinu kroz svoje oči i da istaknem zemlju koja zaslužuje mnogo više pažnje.
Kako izgleda tvoja tipična dnevna rutina u BiH?
@peanutbutterovic_Iskreno, moj svakodnevni život ovdje je mnogo manje monoton nego što je bio u Parizu. Pokušavam početi s teretanom (ključna riječ: pokušavam). Zatim ujutro radim od kuće, prošetam ili obavim neke obaveze tokom pauze za ručak, a popodne idem u kancelariju ili coworking prostor. Nakon posla prelazim u režim kreiranja sadržaja – pišem skripte, montiram, radim na sporednim projektima i slično. U posljednje vrijeme radim na knjizi koja izlazi vrlo brzo, pa mi je to oduzimalo dosta večeri.
@laamidar_Moja rutina je, iskreno, prilično jednostavna i opuštena. Nisam jutarnji tip, pa obično svoj dan počinjem oko 10 sati ujutro. Prvo pripremim kafu, nahranim svoje tri mačke, malo pospremim, pustim muziku i polako ulazim u dan. Dok pijem kafu, obično provjeravam mailove i poruke te se prvo fokusiram na svoj profesionalni komunikacijski posao. Nakon toga prelazim u content mode i provjeravam šta sam planirao za taj dan. Pošto pokušavam redovno objavljivati sadržaj o Bosni i Hercegovini, obično već znam hoću li ostati kod kuće ili izaći snimati. Neke dane to znači posjet kafiću ili restoranu, neke dane istraživanje grada, a ponekad i sastanak s saradnicima ili drugim kreatorima. Kad se vratim kući, obično je već večer. Tada kuham nešto, provodim vrijeme s mačkama i opuštam se. Često uređivanje ostavljam za sljedeći dan jer obično već imam sadržaj u planu.
Gdje voliš raditi — u coworking prostorima, kafićima ili od kuće?
@peanutbutterovic_Iskreno, svuda. Tip sam osobe kojoj su potrebne stalne promjene, inače malo poludim. Prošlog ljeta, kada sam počela raditi za Sarajevo Film Festival, shvatila sam da mi odlasci u kafiće zaista pomažu s kreativnošću. Nekim danima moram biti kod kuće kako bih naglas vježbala skripte. Nekim danima moram biti vani. A nekad ti jednostavno treba pravi radni sto i tišina.
@laamidar_Više volim raditi od kuće. Moj dom u Sarajevu je vrlo udoban i ličan, i stvorio sam prostor koji mi djeluje mirno i inspirativno. S tri mačke oko sebe, sve djeluje življe. Razumijem zašto mnogi ljudi uživaju u coworking prostorima ili kafićima, ali ja najbolje radim u vlastitom domu.
Koje su najveće prednosti, a koji izazovi života i rada u BiH?
@peanutbutterovic_Najveća prednost za mene je to što si na kratkoj udaljenosti vožnje od bukvalno svakog pejzaža koji poželiš – šuma, more ili planina. Savršeno je za reset tokom vikenda. Bukvalno možeš otići na jednodnevni izlet na more, što je meni nevjerovatno. Što se tiče izazova, koliko sam čula, vize su ozbiljna stvar. Ali to nije nešto s čime sam se ja lično morala nositi, pa se neću pretvarati da jesam.
@laamidar_Jedan od najvećih izazova je pronalazak posla na lokalnom tržištu. To nije teško samo za strance, već i za mnoge ljude iz BiH, zbog čega je dijaspora tako velika. Izgradnja mreže kontakata zahtijeva vrijeme, a prilike ne dolaze uvijek brzo. S lične strane, izazov koji ja doživljavam kao osoba iz Azije je pristup specifičnim namirnicama. Nema specijaliziranih azijskih prodavnica, pa kad želim određene proizvode, obično ih donesem iz Beča. Mali je to detalj, ali stvarno podsjeća koliko svakodnevni život može biti različit, ovisno odakle dolaziš.
U isto vrijeme, postoje brojne prednosti. Troškovi života su i dalje relativno pristupačni u usporedbi sa zapadnom Evropom, što omogućuje više slobode i fleksibilnosti, iako sam svjestan da lokalno stanovništvo to možda ne doživljava na isti način. Priroda je nevjerojatna, osobito rijeke i kvaliteta vode, koja djeluje vrlo svježe i čisto. Još jedna velika prednost je lakoća komunikacije. Mnogo ljudi govori engleski, što svakodnevni život strancu čini mnogo pristupačnijim.
Koji savjet bi dala nekome ko razmišlja o dolasku u BiH kao digitalni nomad?
@peanutbutterovic_Iskreno? Samo dođite. Vidjela sam toliko ljudi koji posjete Bosnu na sedmicu dana, a onda se stalno vraćaju. Zato nemojte previše razmišljati. I pretpostavljam, jednom kada ste ovdje, dok god sa sobom nosite gotovinu (keš), obožavat ćete ovo mjesto!
@laamidar_Moj najveći savjet je da budete strpljivi i da dođete otvorenog uma. Bez obzira na to ostajete li kratko ili duže, Bosna i Hercegovina nije mjesto koje biste trebali pokušati doživjeti kroz krutu listu obaveza. Najbolji trenuci se često dogode kada ostavite prostora za spontanost. Šetajte okolo bez pretjeranog planiranja svakog detalja. Dopustite gradu da vas iznenadi. Posebno u Sarajevu, neka od najboljih iskustava dolaze iz jednostavnog lutanja, sjedenja na kafi ili započinjanja razgovora. Također bih rekao: nemojte pogrešno protumačiti direktnost lokalnih ljudi. Ponekad ljudi na Balkanu u početku mogu djelovati vrlo direktno, ali ispod toga se krije toliko topline i ljubaznosti. Potrebno je samo malo otvorenosti da biste to osjetili. Također bih preporučio da prije dolaska naučite nešto o historiji i kulturi zemlje, jer vam to pomaže da doživite mjesto s više poštovanja i dubine. U Sarajevu volim provoditi vrijeme u Starom gradu i jednostavno šetati bez plana. Trebević je također prelijep, naročito u toplijim mjesecima. Što se hrane tiče, mjesto u kojem lično uživam je Kibe Mahala, posebno za specijalne prilike. A za kafu, iskreno, gotovo bilo gdje u Starom gradu je dio iskustva. Ključ je u tome da ne žurite. Bosna i Hercegovina je mjesto koje najbolje osjetite kada usporite dovoljno da ga zaista upijete.
Uređivačka transparentnost:
Ovaj članak je pripremljen u skladu sa Uređivačkim smjernicama FBL magazina. Naša misija je osigurati tačnost, integritet i estetsku vrijednost svake objavljene informacije. Primijetili ste grešku ili želite uputiti ispravku? Javite nam se ovdje.
Sadržaj je autorsko vlasništvo FBL Creative, Mannheim.