S obzirom na okolnosti koje su se dešavale na području Bosne i Hercegovine, Amar Mulabegović otišao je iz rodnog Doboja u Prag 1994., što je samo nekoliko godina nakon Baršunaste revolucije i oslobađanja od 40 godina ruskog komunizma, tako da se u Pragu još uveliko osjećala jedinstvena euforija. Upisao je gimnaziju, a nakon toga i Academy of Arts, Architecture and Design, Odsjek slikarstvo.
U međuvremenu počeo se baviti grafičkim dizajnom i zanimati za mapping, pa tako 2007. pokreće projekt The Macula koji istražuje veze između slike, zvuka i posmatrača.
U subotu, 20. septembra, grad Bukurešt slavi 555 godina od osnivanja i upravo će Amar i njegov The Macula tim raditi mapping na zgradi Parlamenta, jednoj od najvećih zgrada na svijetu.
– Dobili smo poziv od jedne mapperske grupe iz Mađarske koji su ujedno i kuratori tog događaja. Radit će se mapping na zgradi Parlamenta, koju su počeli praviti 1984. godine u ime tadašnjeg diktatora Nikolaja Čaušeskog, a koja je završena tek 1997. Zgrada predstavlja simbol tog vremena i građani Bukurešta nemaju baš pozitivno mišljenje o njoj, što je sasvim razumljivo, jer je zbog nje bila srušena jedna šestina starog historijskog centra grada i ova akcija je ujedno i pokušaj da se učini nešto po tom pitanju povodom 555 godišnjice Bukurešta. S druge strane to je veliki tehnički izazov s obzirom na to da je riječ o prilično velikoj zgradi, po obimu druga najveća zgrada na svijetu i cijelu prednju fasadu zgrade će pokrivati 100 Panasonic projektora (za neke koji vole tehničke brojke to je otprilike 2.000.000 ansi Lumena). Program bi trebao trajati cijelu noć, a posjetitelji će imati mogućnost uz to vidjeti i pet različitih mapping predstava (svaka u simboličnom trajanju od 5 minuta i 55 sekundi), priča nam Amar na početku intervjua.
Kako se rodila ljubav prema mappingu? Šta je to što te privlači tome?
– Ljubav prema mappingu se rodila tokom studija na AAAD u Pragu, tad sam bio na Odsjeku za slikarstvo, a moj veliki prijatelj i kolega studirao je animaciju. Uvijek sam u slike htio unijeti i efekt vremena/pokreta, tako da sam na početku „gradio“ mehanizme koje su tu sliku doslovno pokretali/animirali. Na dan kada sam otkrio princip mapping tehnike sve se promjenilo, slika, emocija, objekat, arhitektura, konfrontacija tehnologije i historije, javni prostor, publika, interakcija… To su samo neki od atributa u okviru ovog medija koji su za mene važni i privlače me.
Reci nam više o projektu The Macula? Kako je sve počelo?
– Projekt The Macula osnovali smo moj akademski kolega Jan Šíma prije sedam godina. S njim sam počeo eksperimentirati na području VJ-inga s obzirom na zajedničku ljubav prema filmu, a VJ-ing kao forma nam je bila prilično bliska. Dosta nas je zanimao princip „loopa“, jer su to u biti i bili počeci filmskog medija. Pokušali smo principom loopa i kolaža prepričavati „priče“, ujedno tretirati taj postupak kao dramaturgijski element i praviti nezavisne film evente/instalacije. Naravno uz to smo rješavali i formu, jer smo smatrali da je to isto tako veoma bitan element u svemu tome. Prezentacija je trebala biti prilično kompaktna i ubjedljiva i zbog toga nismo htjeli koristiti samo neko obično platno. Nastojali smo biti drugačiji od ostalih VJs (u biti se i nismo smatrali kao takvi). Princip puštanja projekcije na kompleksan objekt, koja računa sa perspektivom i ostalim fizikalnim zakonima, bio je za nas neopisiv događaj. U to vrijeme mapping nije bio opšte poznat i mala grupa ljudi je prakticirala testove u zatvorenim prostorima (još uvijek je sve to bilo underground). Mi smo bili prvi u Českoj koji su to počeli raditi i bilo je prilično mukotrpno, jer tada nije bilo programa i plugina kao danas. Danas, zahvaljujući mapping hipeu, svako to može probati i napraviti poneku instalaciju.
Danas Maculu čine 4 osobe – Dan Gregor, Ondřej Skala, Martin Pošta i ti. Kako ste se upoznali i počeli zajedno raditi?
– Grupa je za te godine prošla određenom evolucijom, a navedene osobe su ostale kao stalni članovi. Više manje se poznajemo iz vremena dok smo studirali na Akademiji… Ondřej je studirao zajedno sa mnom slikarstvo i on trenutno radi sa zvukom. Dana sam upoznao na VJs akcijama, jer je uvijek bio uočljiv svojom VJ produkcijom, a ujedno je bio Ondřej prijatelj. Zajedno sa Danom smo zaduženi za vizualnu stranu svakog našeg projekta. Sa Martinom, koji je porijeklom iz Zagreba, upoznao sam se prije 15 godina na jednom zajedničkom putovanju u Pariz i zadužen je za produkciju naših projekata. Pored navedenih ljudi imamo još i nekoliko animatora sa kojima stalno sarađujemo.
Na kojim ste zanimljivim projektima radili? Možete li izdvojiti neki od njih?
– Za nas je svaki projekt poseban, jer smo malo više probirljivi s obzirom na to koliko vremena i energije potrošimo na svakom od njih. Međutim svaki ima jednu zajedničku stvar, a to je veliki nedostatak vremena za realizaciju cijelog projekta.
S kojim se još problemima susrećete pored nedostatka vremena?
– Kod mapping instalacija je uvijek teško uskladiti svoje vizije sa već postojećom arhitekturom. Naći određenu vrstu simbioze između realnog i virtualnog, te prijeći preko te magične granice koju nam postavlja materijalni svjet koristeći arhitekturu kao odskočnu dasku. Mapping je zapravo 3D kino u javnom prostoru bez ikakvih naočala.
Ti si zapravo iz Doboja. Imaš li namjeru vratiti se uskoro?
– Da, porijeklom sam iz Doboja i iskreno govoreći nemam neku preveliku namjeru se vraćati. U Pragu trenutačno imam sve kontakte i familiju tako da i nemam pravog razloga. Ukoliko se i budem vraćao, onda će to sigurno biti Sarajevo, jer tamo su mi prijatelji, a grad kao takav mi je bio veoma blizak tokom studiranja na Akademiji.
A, možda nekad raditi mapping na nekoj od zgrada u Doboju?
– Mislim da mi to neće poći za rukom i kada bi htio.
[vimeo]http://vimeo.com/93139506[/vimeo]
U BiH je mapping tek u povoju, imaš li možda kontakte s nekim od VJs iz BiH? Da li si imao priliku vidjeti mapping koji je radila ekipa Knap studija u čast otvaranja Sarajevske vijećnice?
– Nažalost nisam u kontaktu. Bilo je nekoliko pokušaja tu i tamo, ali na kraju se nije ništa realiziralo. Što se tiče Sarajevske vijećnice, o tom projektu sam bio upoznat mnogo prije nego što je realiziran. Mapping je prvobitno trebao biti realiziran prije dvije godine, povodom 20. godišnjice od stradanja te ustanove, ali na kraju nije došlo do toga. Bio sam neoficijalno kontaktiran za realizaciju i ponudio sam se u smislu, da ne želimo nikakav “umjetnički” honorar, već samo da se plati tehnika potrebna za projekcije. Ocigledno ni to nije bilo dovoljno. Projekt od Knapa sam vidio na snimku nekoliko dana poslije realizacije i veoma mi je drago što je na kraju neko bio sposoban to dogurati do kraja… To je super stvar! Mislim da ne bi bilo loše napraviti i više takvih projekata, ali ujedno sam i svjestan koja količina financijskog uloga je potrebna za svaki takav poduhvat.
Koji bi ti mapping izdvojio kao najupečatljiviji koji si vidio do sada?
– Najupečatljiviji mapping projekat za mene je definitivno Omicron od AntiVJ ekipe. Romain Tardy je prilično skroman lik koji radi veoma upečatljlive stvari.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=XM4Q8NakAAU[/youtube]
Čime se još baviš osim mappinga?
– Iskreno govoreći i nemam nešto previše vremena pored toga… Trudim se raditi još poneki motion i grafički dizajn, ali mapping projekti su prva stvar na listi „hobija“! Osim ako u hobije ne računam i svoju porodicu…
Dugo već živiš u Pragu, šta te tu najviše oduševljava?
– Ritam života. Tako je nekako taman za mene, jer sam vjerovatno navikao već. Ostali evropski gradovi u kojima sam bio su bili previše ubrzani i osjećao sam dosta stresa oko sebe. U Pragu je prilično komfortan tok događaja, jer i grad nije previše velik, tako da možeš stići i više „akcija“ tokom noći.
Planovi za dalje…
– Planova ima dosta i nisu baš mali… Prošle godine smo pokrenuli svoj vlastiti festival u Pragu pod nazivom Signal Festival i prva edicija je imala dobar odaziv posjetilaca. Došlo je nekih 250.000 ljudi, što je u biti značilo da smo napravili najveću kulturnu akciju za 2013. godinu. To nije bilo loš početak i prema tome ove godine pravimo drugu ediciju koja bi trebala biti polovinom oktobra. Sve u svemu nekih 25 instalacija razbacanih po historijskom centru grada od toga 4 mapping instalacije (to je ta konfrontacija tehnologije i historije…). Ove godine nam dolaze mapperi iz Turske, Australije, Španije i Mađarske. Ujedno su tu još mapping projekti sa Maculom, do kraja godine imamo jos jedan projekt u Holandiji, pa onda na zasluženi odmor, prije nego što počne nova godina nanovo.
razgovarala_Besima Svraka