Sjećanje na rano djetinjstvo, dugogodišnje iskustvo sa materijalom drvetom, navele su Amilu Hodžić, 29-godišnju produkt dizajnericu iz Sarajeva na ideju kreiranja drvenog nakita, tj. drvenog prstenja. Kako kaže, željela je neupotrebljivim ostacima drveta u stolariji njenog djeda iz obiteljske stolarije dati novi život i novu vrijednost. Prsten, obzirom na moguće dimenzije činio se kao idealan objekt na kome bi mogla primjeniti istraživanje na tragu reciklaže. Pored toga prsten kao objekt inspirirao je ljepotom njegove simbolike, porukom o odanosti i povjerenju onome kome ga poklanjate. Napraviti produkt od ostatka materijala, dati mu novu vrijednost i time ga oživjeti, bio je primarni cilj. U tome je i uspjela.
Prošli mjesec smo u Sarajevu imali priliku vidjeti drugu samostalnu izložbu AH_RINGS na kojoj su predstavljene dvije kolekcije prstenja.
– Izložba je bila u okviru završnog rada na Akademiji likovnih umjetnosti (diplomski rad). Kako sam već imala za plan napraviti izložbu rada posljednje dvije godine, mislila sam da je odlična prilika spojiti to sa diplomskim radom. Kolekcije koje sam predstavila su logičan slijed i nastavak prve samostalne izložbe All my objects, gdje sam se pozabavila temom reciklaže i odlučila se za drvo. Napraviti produkt od ostatka materijala, dati mu novu vrijednost i time ga oživjeti, bio je primarni cilj. Svaki prsten posebno je oblikovan, unikatan, sa mogućom promjenom dimenzije, uvećavanjem može se percipirati, primjeniti kao skluptura, objekta u enterijeru ili eksterijeru. Na izložbi su bile predstavljenje dvije kolekcije prstenja, kao i popraćeni materijali, fotografije i video. U jednoj kolekciji sam primjenila rad sa drvetom bukvom, zlatom, srebrom i bakrom, dok se u drugoj kolekciji radi sa materijalom inoxom i limitiranoj ediciji do broja 13. Obje kolekcije su sa posebnim pristupom rada kako zahtjeva i sam materijal, što se vidjelo kroz sami video koji sam ujedno predstavila na izložbi, kaže Amila.
Kako kažete sve je počelo s drvenim prstenjem, druga kolekcija je napravljena od malo drugačijeg materijala. Kako odabirete materijale? Jesu li oni također dio inspiracije ili se radi o njihovim kvalitetama?
– Da. Kako sam već spomenula, prsten je bio glavni cilj kao objekt kojim sam se pozabavila. Primjena materijala na objektima je došla istraživanjem radionica koje sam pronašla usput, nisam znala odmah na početku da ce to biti inox i zlato, srebro i bakar. Također, cilj je bio uključiti zanatlije i njihov rad i pokušati ostvariti saradnju s njima, što se u konačnosti pokazalo kao uspješno. Radi se o dvije radionice pored stolarske u kojoj je cijela priča i počela. Zlatara Novalija se činila kao idelana za saradnju, jer su prvenstveno vlasnici zlatare bili zaintrigirani za rad i sasvim je nešto novo na čemu nisu prije radili kao što su kombinacija drveta-zlata, srebra i bakra, što me je u početku odmah i ohrabrilo da krenemo u saradnju, što se i ne dešava tako često. A s druge strane, zlatara Novalija je jedna od rijetkih koja se još uvijek bavi izradom nakita. Čaršija nam je preplavljena kineskim i turskim proizvodima što je zaista žalosno. Druga radionica u koju sam zavirila se nalazi u Fojnici, gospodin Dragan koji je limar me je divno primio i bez obzira što se njegov posao sastoji od konstruisanja ograda i cjelokupne izrade mobilijara i ostalih produkata koji su mnogo kompleksniji, puno veći komadi od prstena koji je meni trebao, sa odličnim entuzijazmom i zainteresovanošću je krenuo da radi sa mnom.
Postavljeni cilj ovoga projekta se zasniva na ideji da se napravi saradnja sa zanatlijama.
– Da, saradnja sa zanatlijama, zatim upoznavanjem sa različitim materijalima i propitivanje mogućnosti odabranih materijala. Istraživanje koje sam sprovela u tri različite radionice mi je omogućilo da napravim produkt i da ga razvijem kako kroz materijale, tako i kroz same forme koje sam dobila. Ovo iskustvo me je uvjerilo u neophodnost praćenja cjelokupnog procesa rada od incijalne ideje, skice, preko rada u radionici, testiranja do konačnog usvojenog rješenja, realizacije i načina plasiranja proizvoda na tržište, što smatram da je veoma bitna praksa svakog budućeg produkt dizajnera.
Na izložbi smo mogli vidjeti i poseban video u kojem se može vidjeti kompletan proces nastajanja AH prstenja, recite nam više o videu! Otkud ideja za takvu vrstu promocije?
– Video je nešto što sam morala uraditi. Često se susrećem sa pitanjem na koji način nastaje prsten i kako to ja sve sama radim, ko su majstori s kojima radim i milion drugih pitanja. Ujedno, promocija kroz video je sasvim nešto normalno u svijetu dizajna što je zastupljeno već jako dugo samo što na našem područiju rijetko dizajneri koriste kao promotivni alat. Pitanje je kako nisam prije napravila tako nešto. Napraviti video je najbolji vid promocije, publiku možete privuću na taj način, zaintrigirati ih još više, a to će ujedno vašem dizajnu dati još ozbiljniju i kvalitetniju notu. Ovom prilikom bih se zahvalila cijelom timu koji je radio na videu, ali i fotografijama koje su sastavni dio promocije, a to su: Dragan Denda, Ilinčić Davor snimanje i režija, Vanja Lisac, Sabina Ćudić fotografija, make-up artist Maja Koristović-Talović, model Sumeja Tulić, montaža FlyHay produkcija.
I, o čemu razmišljate dok tako sjedite u radnom odijelu, okruženi raznim alatima, dok ispod prstiju nastaje umjetničko djelo?
– Razmišljam kako mi je žao što nemam više ruku i više sati da napravim još koji prsten, a i neki drugi produkt. Radionice su te koje me uvijek inspirišu, mirisi, alati, potaknu me da ne izlazim iz radionice i da stalno nešto novo stvaram.
Čini nam se da je Vaš moto – što veće, to bolje – kakve su reakcije na Vaše prstenje? Ko su djevojke koje ih kupuju?
– Iako se čini, apsolutno nije tako. Današnji kreatori prstenja brojniji su no ikad. Mnogi od njih variraju forme tradicionalnih oblika, ali isto tako susreću se i izrazito avangardne, zanimljive skulpture na ruci, često na granici nenosivog, nefunkcionalnog, ali sa izrazitim artističkim atributima. Jedna od bitnih inspiracija za moje kolekcije su rad i tradicionalni zanati i zanatlije koji su dio kulturne baštine. Rad All my Objects nastao je iz osobne potrebe za jedinstvenim unikatnim komadom nakita, ali prije svega iz potrebe da kroz forme kojima sam predstavila svoj osobni afinitet primjenim različite materijalizacije i na taj način probudim sjećanje i pokažem mogućnost upotrebe novih materijala i saradnju sa zanatlijama. Prstenje nose klijenti koji uživaju u njemu i apsolutno nema pravila tko će se odlučiti da ga nosi. Interesatne su različite reakcije kod ljudi koji se susreću sa njima pa kakve god one bile i to je ono što čini još interesantniji svaki produkt.
Nazvali ste ih AH rings – AH su incijali Vašeg imena, a AH u prijevodu sa turskog znači imati želju za nečim ili imati AH na određenu želju.
– Da, a samim tim što su moji incijali bili su odličan izbor. Iako dosta naših dizajnera bježi od predstavljanja kroz lično ime, pa i ja sama sam bježala, činilo mi se neinteresantno i nezvučno, pa me je u početku odvuklo od te ideje. Međutim, konceptualna umjetnica Šejla Kamerić za koju sam imala priliku da radim kao asistentica dvije godine i koja je jedna od prvih koja me je najviše motivirala za rad na prstenju je i krivac za konačno ime kroz koje se predstavljam, a i sam dizajnerski logo koji je jako bitan za brendiranje. Etiketiranje se svodi na dizajnersku osviještenost i znanje koje se opet profilira kroz ime dizajnera tj. prepoznatljivi logo koji prati svaki produkt. Danas je to AH rings, sutra može biti AH bilo koji novi produkt na kojem budem radila.
Za svoj rad izabrali ste prsten, jer ste inspirisani njegovom simbolikom koju predstavlja, prsten je simbol odanosti i povjerenja onome kome ga poklanjate. Da li možemo uskoro očekivati možda i neke druge komade nakita?
– Prsten kao temu sam izabrala, jer me je inspirisala simbolika koju prenosi ovaj predmet. Prstenje i danas govori ono što mi želimo da kažemo o sebi. Može govoriti o našem ukusu, materijalnom bogatstvu, bračnom statusu… Svaki prsten u ovoj kolekciji predstavlja poseban objekt koji se, osim kao nosivi unikatni proizvod, može percipirati i kao objekt u prostoru. Svaki objekt-prsten ostavlja mogućnost mašte i izbora bilo da se radi o skulpturalnom ili objektu koji ima funkciju u prostoru, ostavlja se izbor korisniku. Strukturalni oblici, različitost pristupa materijalima i igra strukturom materijalom – linijom provlači se kroz forme inspiriranom prirodom, ali istovremeno i dijelima poznatih svjetskih skluptora. Apstraktralnost forme zavisi od ritma kojim se kreće linija, izlomljena geometrija ili ipak amorfna forma. Ovdje se završava cijela priča, prsten će se još uvijek razvijati kako kroz upotrebu materijala tako i kroz nove forme, drugi komadi nakita trenutno ne privlače moju pažnju, osim ako ne budem inspirisana novim konceptom predstavljanja tog nakita.
Na kojoj poznatoj osobi biste rado vidjeli AH nakit i zašto?
– Iskreno nisam razmišljala o tome, niti mi poznate ličnosti predstavljaju neku satisfakciju, uzbuđenje kada je upitanju nošenje dizajna koji kreiram. Zadovoljna sam i čini me sretnom kada vidim prsten na ljudima koji zaista uživaju u njemu i nose ga sa ponosom. Ono što sam često čula i što mi je simpatično je to da mi klijenti, a i prijatelji često govore kako bi kolekcija inox izgledala odlično na Lady Gagi, kako ih ljudi na ulici zaustavljaju samo da bi ih pitali odakle i ko je radio prsten ili kako ih određeni oblik podsjeća na različite produkte, sklupture, igračke…
Na koji način možemo doći do jednog AH prstena?
– AH prstenje se trenutno može naručiti preko AH rings Facebook stranice, što će se uskoro promijeniti, jer će biti online prodaja preko dizajnerskih stranica s kojima sam već u pregovorima.
Planovi za dalje?
– Dosta toga je na umu, kako se je javila i velika zainteresiranost za AH rings, pozabavit ću se promocijom i saradnji sa evropskim tržištem. Rad na novim produktima i razvijanje novih ideja je svakodnevnica i tu se uvijek nešto kuha, ali u svakom slučaju bit će aktivan rad, jer bez toga nema uspjeha.