Duboko u zaveležju, skriveno od pogleda, smjestilo se Veleško jezero. U narodu poznato kao gorsko oko nastalo je djelovanjem lednika posljednjeg ledenog doba, nakon kojeg je formirana približna zemaljska flora i fauna kakvu poznajemo danas. Veleško jezero je prirodni monument nestvarne ljepote, za kojeg (možda i srećom) zna vrlo mali broj ljudi.
Oaza mirne prirode u srcu Hercegovine
U Bosni i Hercegovini postoji bezbroj planinskih jezera Dinarskog gorja, ali su rijetka ona s ovakim pogledom. Jedinstven krajolik na kakvog ćete rijetko naići na cijelom Balkanu, počastit će vas, čudesnim ambijentom, nestvarnim mirom i spoznajom da je netaknuta priroda nešto na što čovjek polako zaboravlja. Veleško jezero i cijeli ambijent oko njega lijek je za dušu. Poklanja osjećaj koji će vas dugo zadržavati da mu ne okrenete leđa i vratite se civilizaciji.
Do jezera se dolazi šumskim putem u dužini od nešto manje od dva kilometra. Pješačka tura nije zahtjevna niti traži posebnu planinarsku opremu, a sve vrijeme vodi kroz gustu bjelogoričnu bukovu šumu. Staza je zapravo šumski put koji je probijen prije šezdesetak godina i koji od tad služi za eksploataciju šume.
Danas nad tim područjem gazduje šumsko preduzeće, ali je velika sreća to što je na početku puta metalna rampa, pa je pristup automobilima nemoguć. To je svojevrsna sigurnost da nesavjesni posjetitelji neće ostavljati gomile smeća oko jezera i devastirati i ono malo netaknute prirode koja je ostala.
Kako do jezera?
Do ovog prirodnog dragulja (od Sarajeva) možete stići putem preko Nevesinja ili putem preko Ruišta.
Odlučite li se za put preko Nevesinja, ići ćete preko Mostara magistralnom cestom, pa nakon nevesinja, pored jezera Alagovac, sve do naselja Lakat, gdje (nakon 178 kilometara od Sarajeva) asfaltni put prelazi u makadam i to u dužini od oko dva kilometra. Makadamski put je dovoljno dobar i ravan da njime možete voziti bilo kojim automobilom. U produžetku prema selu Zijemlja, nakon dva kilometra dočekaće vas velika tabla sa uputama kako doći do jezera.
Odlučite li se pak za dolazak preko Ruišta, na putokazu prema Mostaru skrenućete lijevo i voziti poznatim vijugavim putem do mostarskog izletišta i dužini od oko 125 kilometara (od Sarajeva), nakon čega slijedi dvadesetak kilometara uglavnom dobrog makadamskog puta do velike table koja će vas uputiti pješice prema Veleškom jezeru.
Veleške stijene: Prirodna granica koja štiti jezero
Prilazite li mu s jedine pristupačne strane, očarat će vas pogled na veleške stijene koje zaštitnički stoje iznad cijelog krajolika i koje s njim čine neraskidivu cjelinu. Jezero bi bez njih bilo sasvim obično, jednostavno i neupadno.
Nećete ga vidjeti odmah. Tu priroda ne otkriva sve tajne odjednom. Pojavit će se iznenada, jer će vam moćne veleške grede plijeniti pažnju do posljednjeg momenta, nakon kojeg će se jezero ukazati kao grom iz vedra neba. Prvi utisak je fascinantan!
U jednom trenutku gledat ćete bajkovito planinsko jezero, a zajedno s njim stjenoviti masiv dug gotovo 14 kilometara i potpuno gole stijene koje se vertikalno izdižu do 420 metara u visinu. Gledat ćete zapravo najdužu vertikalnu stjenovitu barijeru na Balkanu, a na istom horizontu ćete u jednom pogledu vidjeti najviše vrhove Veleža – Botin (1.969 m), Teleću lastvu (1.905 m), Brasinu (ili Guvnine) (1.897 m) i Vlačuge (1.754 m).
Iako je neposredna blizina jezera obrasla niskom crnogoricom, jezeru se bez problema može prići sa svih strana. Sjeveroistočna strana je posebno pristupačna. Relativno ravna, obrasla niskom gustom travom idealna je za dnevni odmor, pa čak i za kampovanje, na koje se odvaže oni hrabriji i istinski ljubitelji avanturizma i gotovo netaknute divlje prirode.
Planinsko jezero: Idealna temperatura ljeti i surova ljepota zimi
Jezero nije tako malo – oblika je nepravilne elipse, pa mu je po dužoj strani prečnik oko 180 metara, a po kraćoj oko 120 metara i to u vrijeme najvećeg vodostaja. U proljeće, nakon otapanja snjegova, najveća dubina mu je do 3 metra. Prema kasnom ljetu, s nedostatkom padavina, jezero se prirodno isušuje, pa mu se smanjuju i obim i dubina. Snabdijeva se vodom, kroz nekoliko prirodnih izvora koji se kriju ispod površine, ali jezero blago i otiče u ponor na jugozapadnoj strani. Rijetki stalni posjetitelji i zaljubljenici jezera na toj su strani napravili zemljanu barijeru, kako bi se količina vode, ali i pripadajuća flora i fauna tokom cijele godine što više sačuvali od ugibanja i sušenja.
Jezero se smjestilo na nadmorskoj visini od 1.041 metar što ga ljeti čini temperaturno ugodnim, ali zimi uz vjetrove harmonije koje se spuštaju niz strašne veleške stijene, na prvi pogled negostoljubivim i nepristupačnim. Pokušajte doći… Bilo kada… Nećete se pokajati!
Možda niste znali, ali Veleške stijene odnedavno kriju Via Feratu dugu 600 metara, najtežu na prostorima bivše države. Na stijenama je čak 60 ekstremno teških alpinističkih pravaca, koje penju oni najodvažnji spremajući se na izazove najtežih svjetskih alpinističkih tura.
Ako ste zaljubljenik u prirodu ili ste dovoljno avanturista, ili možda samo želite provesti dan vikenda na mjestu na kojem je vrijeme stalo, na kojem se čuje sam huk vjetra, poneka ptica, žaba iz jezera i ništa više, Veleško jezero vas može napuniti energijom i do kraja života u sjećanje prizivati prirodni ambijent koji u jednom trenutku čini pogled na stjenoviti masiv planine Velež s južne i zapadne strane i jedinstveno gorsko oko.