Marta García Fernández više od tri decenije posvećena je pisanju o automobilima i danas je prepoznata kao jedna od najuticajnijih figura u automobilskoj industriji, njeno ime je inspiracija za mnoge žene u automoilskom novinarstvu. Marta piše za popularni časopis QUO i vodi omiljeni radijski program Dos en la Carretera, gdje na svoj karakterističan način analizira najnovije trendove i inovacije u svijetu automobila. Prema preporuci tima iz Forda 2014. postala je članica Women’s Worldwide Car of the Year, a 2020. postaje i izvršna predsjednica ovog prestižnog novinarskog žirija.
Njena ljubav prema automobilima započela je još 1990. godine, kada je kao novinarka počela pisati za ELLE. Njen instinkt za inovacijama doveo je do osnivanja Cibercar 1996. godine, prvog online magazina o automobilima u Španiji, koji je postao pravi pionir u digitalnom novinarstvu. Njena strast prema tehnologiji i automobilima dovela ju je i do pozicije glavne urednice Car and Driver magazina, gdje je dodatno oblikovala automobilsku industriju u Španiji.
Marta ne samo da slavi najbolje automobile na tržištu, već i promiče ulogu žena u automobilskoj industriji, boraveći se za veću prepoznatljivost vozačica i potrošačica. Ona mijenja način na koji gledamo automobile, tehnologiju i žene u ovom svijetu.
U ovom intervjuu, Marta dijeli svoja razmišljanja o budućnosti automobilske industrije, izazovima elektrifikacije i autonomnih vozila, ali i o tome kako žene i dalje prepoznaju svoju strast za volanom, uprkos izazovima s kojima se suočavaju. Njen glas, stručnost i predanost oblikuju našu percepciju automobila i njihovih korisnika na ljepši i inkluzivniji način.
Vaša profesionalna karijera je fascinantna – od prvih članaka u časopisu ELLE do istaknute uloge u automobilskom novinarstvu. Jeste li oduvijek znali da ćete svoju karijeru posvetiti automobilima, ili je to strast koja se razvijala s vremenom? Koji je bio ključni trenutak kada ste shvatili da automobili nisu samo posao, već i Vaša prava strast?
– Oduvijek sam voljela automobile. Sa deset godina već sam učestvovala u karting utrci. Svi takmičari bili su dječaci – osim mene. Nisam pobijedila, ali su mi poklonili lutku jer sam bila jedina djevojčica koja se takmičila. Danas mi je to jako simpatično kada se prisjetim. U svijet automobilskog novinarstva ušla sam gotovo slučajno, ali me od prvog trenutka očarao. Omogućio mi je da iz prve ruke upoznam najnovije modele i najsavremenije tehnologije tog vremena. Od tada je prošlo već 35 godina.
Automobilska industrija, posebno u novinarstvu, dugo je bila područje kojem dominiraju muškarci. Kako su izgledali Vaši profesionalni počeci? Jeste li ikada pomislili da će biti teško izboriti se za svoje mjesto u industriji? Koji su bili najveći profesionalni izazovi s kojima ste se suočili kao žena u svijetu automobila i kako su Vas oblikovali kao novinarku?
– Kada sam počela, bila sam mlada djevojka i primijetila sam da se više pažnje pridavalo mom izgledu nego mojim profesionalnim sposobnostima. Tada je bilo vrlo malo žena u novinarstvu. Čak se i na konferencijama često dešavalo da bi govornik započeo riječima: Dobro jutro, gospodo… i gospođice. Gotovo svi moji kolege bili su muškarci. Naravno, bili su ljubazni prema meni, ali među njima je postojala posebna kolegijalna povezanost, drugarstvo kojem ja nisam pripadala. Pretpostavljam da bi situacija bila ista i obrnuto – to je jednostavno prirodna bliskost između ljudi istog pola.
Kao pionirka automobilskog novinarstva u Španiji, imali ste priliku svjedočiti kako se industrija mijenjala i razvijala. Po Vašem mišljenju, koji su najznačajniji pomaci od kada ste počeli pisati o automobilima? Jesu li automobilski brendovi postali svjesnije važnosti žena u svijetu automobila?
– Automobilska industrija značajno je napredovala u pogledu sigurnosti i smanjenja emisija u posljednjih nekoliko godina. Međutim, ta težnja ka efikasnosti donijela je i gubitak emocije i prepoznatljivosti modela. Danas je najveći izazov vratiti automobilima karakter koji su imali pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka. To je ogroman zadatak. Također, u posljednjih trideset godina promijenila se i percepcija žena u automobilskoj industriji. Danas nismo samo kupci s finansijskom moći, već donosimo odluke o kupovini u čak 80% slučajeva kada je riječ o porodičnim vozilima. Proizvođači to znaju i zato sve više usmjeravaju pažnju na nas.
Godine 1996. osnovali ste Cibercar, prvu automobilsku web stranicu u Španiji, u vremenu kada su digitalni mediji tek bili u začetku. Šta Vas je inspirisalo na ovaj projekt i kako vidite njegov značaj danas, kada su online mediji postali dominantan izvor informacija?
– S Cibercarom sam bila previše ispred svog vremena, što se pokazalo kao otežavajuća okolnost. U devedesetima industrija još nije bila spremna za prelazak s printanih medija na online sadržaje. Sjećam se da sam morala nositi odštampane kopije stranice kada bih je predstavljala Fordu, Peugeotu i drugim proizvođačima, jer mnogi tada nisu ni imali internet. Bilo je prerano. Danas, međutim, gotovo da više i nema štampanih automobilskih časopisa. Je li to bolje ili lošije? To je jednostavno drugačije. Danas imamo prednost jer možemo gledati videozapise automobila, što ranije nije bilo moguće, ali istovremeno brzina koju zahtijevaju digitalni mediji ponekad ide nauštrb dubine sadržaja.
Danas nismo (žene) samo kupci s finansijskom moći, već donosimo odluke o kupovini u čak 80% slučajeva kada je riječ o porodičnim vozilima. Proizvođači to znaju i zato sve više usmjeravaju pažnju na nas.
Kada se osvrnete na svoje prve testne vožnje kao automobilska novinarka, sjećate li se prvog automobila koji ste imali priliku profesionalno testirati? Kako je to iskustvo izgledalo i osjećate li i danas istu adrenalinsku uzbuđenost kada sjedate za volan novog modela?
– Bio je to Lancia Ypsilon, mali gradski automobil. Iskreno, nije bio automobil za doživljavanje velikih uzbuđenja, ali mi je dao naslutiti da se nešto veliko sprema u mojoj karijeri.
Postoji li neki automobil koji je ostavio neizbrisiv utisak, bilo zbog performansi, dizajna ili inovacija? Postoji li model koji Vas je osvojio emotivno i koji biste uvijek čuvali u svojoj garaži, da možete? A da možete otputovati u prošlost, koji klasični automobil biste odabrali za testnu vožnju?
– Način na koji doživljavamo određene trenutke u životu često zavisi od našeg emotivnog stanja. Ono što nas je nekada impresioniralo, sutra nas može ostaviti ravnodušnima. Teško je izabrati jedan automobil jer ih je bilo mnogo, ali ako bih morala izdvojiti jedan, to bi bila Honda CR-X s početka devedesetih. Imala je Targa karoseriju i VTEC motor. Bila je nevjerovatno zabavna za vožnju – nakon 2.500-3.000 obrtaja pretvarao se iz pitomog janjeta u pravog predatora. Bio je to automobil koji je budio strast. A da mogu putovati u prošlost to bi bio Cadillac Eldorado. Sigurna sam da mehanički nije posebno uzbudljiv, ali je ikona i voljela bih ga provozati, makar samo zbog njegovog statusa i stila.
Kako i kada ste postali članica, a potom i izvršna predsjednica žirija Women’s Worldwide Car of the Year?
– Ford je 2014. godine predložio moje ime za članstvo u žiriju WWCOTY. U to vrijeme organizacija još nije bila naročito poznata, ali je industrija dobro prihvatila. Tokom pandemije 2020. godine preuzela sam funkciju izvršne predsjednice WWCOTY. Od tada se ovom jedinstvenom žiriju, koji čine isključivo žene stručnjakinje iz svijeta automobila, pridružile desetine novinarki. Danas smo prisutni u 55 zemalja na pet kontinenata, a taj broj će nastaviti rasti.
Često se govori o muškim i ženskim automobilima, iako je taj koncept u osnovi pogrešan. Žiri WWCOTY ne bira automobil godine za žene, kako se to često predstavlja, već nagrađuje najbolje modele u različitim kategorijama. Koliko je važno razbijati stereotipe u automobilskoj industriji i pokazati da su žene jednako strastvene prema automobilima kao i muškarci?
– Tradicionalno je svijet automobila bio rezervisan za muškarce. U ranim danima automobilizma bilo je potrebno imati snagu da biste promijenili gumu ili pokrenuli motor ručnom kurblom. Kasnije su nestručno podešena upravljačka mehanika i tvrde pedale također zahtijevale fizičku snagu, koju ne bi imala svaka žena. Osim toga, prvi automobili nisu bili pouzdani, pa je bilo nužno poznavati osnove mehanike da biste riješili sitne kvarove na putu. No, inženjerstvo se dugo nije promoviralo među ženama, što je dodatno utvrdilo ideju da je automobilizam muški svijet. Međutim, emancipacija žena, naročito od ’60-ih i ’70-ih godina prošlog vijeka, počela je mijenjati ovu percepciju. U motosportu su se pojavile sjajne vozačice poput Michèle Mouton, Jutte Kleinschmidt i Desire Wilson, koje su dokazale da automobili odavno nisu samo za muškarce. Zato je besmisleno i dalje održavati zastarjele stereotipe. Automobili su strojevi koje može voziti i voljeti bilo ko – bez obzira na spol, kulturu, religiju, godine ili boju kože. Sve se svodi na strast.
Vaša uloga u žiriju WWCOTY nosi veliku odgovornost u ocjenjivanju vozila. Koji su ključni faktori koje žiri uzima u obzir prilikom donošenja odluka? Postoje li aspekti automobila koji su Vam posebno važni prilikom ocjenjivanja kandidata za ovu prestižnu nagradu?
– Glasati za Supreme Winner WWCOTY nije jednostavan zadatak, naročito jer automobil treba zadovoljiti potrebe kupaca na svih pet kontinenata. Zato se ne ocjenjuju samo tehnologija, utjecaj na okoliš i sigurnost. Cijena je također presudan faktor jer je važno prepoznati model koji odgovara većini potrošača i potrošačica. Mora biti uravnotežen u svakom smislu. Naravno, postoje visokoperformansni automobili koji impresioniraju, ali ako su finansijski nedostižni, to ih automatski stavlja u nepovoljniji položaj u utrci za titulu najboljeg automobila na svijetu.
Mnogo se govori o ulozi žena u automobilskoj industriji, ali žene i dalje čine manji dio radne snage u ovom sektoru. Šta mislite da je ključno za povećanje broja žena u automobilskoj industriji, bilo da je riječ o inženjeringu, dizajnu, marketingu ili novinarstvu? Šta proizvođači automobila mogu učiniti da privuku i zadrže više žena u svojim timovima?
– Brendovi trebaju dati vidljivost ženama koje već rade u industriji i isticati njihov doprinos. To je ključno kako bi se druge žene ohrabrile da uđu u ovaj sektor. Mogućnosti su brojne – od inženjeringa i istraživanja do ljudskih resursa, marketinga, logistike i administracije. Potrebno je stvoriti uzore, jer automobilska industrija ne može sebi priuštiti da zanemari polovinu raspoloživog talenta. Mi u Women’s Worldwide Car of the Year također radimo na tome. Naš rad služi kao inspiracija milionima žena koje vole automobilizam i novinarstvo, koje sanjaju o testiranju vozila i žele posvetiti svoj život toj strasti.
Besmisleno je i dalje održavati zastarjele stereotipe. Automobili su strojevi koje može voziti i voljeti bilo ko – bez obzira na spol, kulturu, religiju, godine ili boju kože. Sve se svodi na strast.
Kao neko ko je dio ove industrije decenijama, koje smatrate najvećom greškom koju automobilski brendovi prave u marketingu i pristupu ženskoj publici? Kako se brendovi mogu bolje obratiti ženama kao vozačicama i potrošačicama?
– Mnogi problemi proizlaze iz činjenice da su liderske pozicije većinom zauzete muškarcima. Bez obzira na sva istraživanja tržišta i analize, niko ne može bolje razumjeti emocije žene od druge žene. Zato je ključno da žene budu prisutne na mjestima donošenja odluka. Samo kroz tu povezanost, brendovima će biti lakše da osvoje veći tržišni udio. To nije pitanje altruizma ili inkluzije, već čista logika poslovanja – riječ je o prodaji.
U današnjem svijetu, gdje se automobili sagledavaju iz nove, ženske perspektive, mislite li da proizvođači sada adekvatno uzimaju u obzir potrebe ženskog tržišta? Možete li navesti neke inovacije ili marketinške kampanje koje su Vas impresionirale?
– Nažalost, ne. Postavljanje atraktivnog modela pored automobila nije rješenje, već je potrebna stvarna briga za 50% populacije. Jedan od ključnih nedostataka i dalje je ergonomija. Na primjer, žene i dalje češće zadobijaju povrede trzajnog vrata, jer se pri testiranju sudara naša morfologija i raspodjela mase ne uzimaju u obzir. Standardni testni lutke (dummies) uglavnom odgovaraju muškoj fiziologiji, što ostavlja žene manje zaštićenima.
Elektrifikacija automobila trenutno je jedna od najvažnijih tema u automobilskoj industriji. Vjerujete li da su električni i hibridni automobili budućnost ili mislite da postoje još uvijek značajne prepreke prije nego što potpuno preuzmu tržište?
– Električnim automobilima treba barem još pet godina da dosegnu stvarnu zrelost. Ostvaren je značajan napredak u pogledu autonomije i infrastrukture punjenja, ali još uvijek postoji dug put prije nego što postanu glavni izbor kupaca. U narednim godinama vidjet ćemo brojne inovacije u razvoju baterija, ne samo u smislu efikasnosti, već i s ekološke strane.
Bez obzira na sva istraživanja tržišta i analize, niko ne može bolje razumjeti emocije žene od druge žene. Zato je ključno da žene budu prisutne na mjestima donošenja odluka. Samo kroz tu povezanost, brendovima će biti lakše da osvoje veći tržišni udio. To nije pitanje altruizma ili inkluzije, već čista logika poslovanja – riječ je o prodaji.
Kao neko ko pomno prati globalne trendove, uz sve veću digitalizaciju i promjene u načinu na koji ljudi konzumiraju sadržaj, kako će izgledati budućnost automobilskog novinarstva?
– Tradicionalni mediji ulažu ogroman trud u prilagođavanje novim formatima, ali to nije dovoljno jer se na sceni pojavio novi igrač – umjetna inteligencija. Neki/e novinari/ke se plaše njenih efekata, ali zašto je ne bismo posmatrali kao alat koji nam može olakšati posao? Može preuzeti zamorne i manje kreativne zadatke istraživanja i dokumentacije, dok je na novinarima/kama da provjere činjenice i, što je najvažnije, unesu emociju u tekstove i priče koje pišu. Ne treba se bojati umjetne inteligencije, jer će ona uvijek biti korak iza sadržaja koji stvaraju profesionalci/ke. Ona se hrani našim znanjem i iskustvom. A upravo to moramo prenijeti čitateljima i čitateljicama – ljubiteljima i ljubiteljicama automobila koji žele tačne, provjerene i kvalitetne informacije. To je naša prednost.
Koji model ili tehnološka inovacija Vas je najviše impresionirala tokom karijere i zašto?
– Fascinira me autonomna vožnja i sve mogućnosti koje otvara, posebno za osobe s fizičkim ili starosnim ograničenjima. Njena primjena zahtijevat će ogromna ulaganja, ali će donijeti i brojne poslovne prilike. Također se očekuje da će smanjiti stopu saobraćajnih nesreća, što je samo po sebi izuzetno. Ipak, s tim napretkom može se izgubiti i strast prema vožnji. Budućnost je veoma intrigantna. Trebat će proći mnogo, mnogo godina prije nego što autonomna vožnja potpuno zamijeni tradicionalan način putovanja… ako se to uopće ikada dogodi. No, da odgovorim konkretno – uvijek će postojati zaljubljenici i zaljubljenice u automobile, oni koji će iznajmljivati trkaće staze kako bi mogli nesputano uživati u vožnji.
Postoji li neka kompanija koja Vas nedavno iznenadila svojim inovacijama, dizajnom ili tehnološkim dostignućima?
– Najviše iznenađuju oni brendovi koje ulažu najviše u istraživanje i razvoj – na kraju krajeva, sve se svodi na novac. Mercedes-Benz često donosi revolucionarna rješenja, a kineska automobilska industrija također sve snažnije ulazi u igru. Generalno, svi proizvođači ulažu u tehnologiju unutar vozila, nudeći sofisticirane infotainment sisteme koji se rijetko koriste u punom kapacitetu. Automobili sve više postaju računari na točkovima, prilagođeni više ljubiteljima/icama tehnologije nego istinskim ljubiteljima/icama vožnje.
Koji je najbolji profesionalni savjet koji ste dobili i koji Vam je pomogao da se snađete u izazovima automobilske industrije?
– Dobila sam ga od šefa za odnose s medijima marke Lancia, Álvara Aceveda, kada sam tek započinjala karijeru u ovoj industriji. Rekao mi je: Pazi, ovo je vrlo mačistički sektor.
Koji biste savjet dali mladim ženama koje sanjaju o karijeri u automobilskom novinarstvu? Koje su ključne vještine, osobine i karakteristike potrebne za uspjeh u ovom uzbudljivom, ali zahtjevnom svijetu?
– Najvažnije je znati pričati priče, prenijeti emociju i, iznad svega, nikada ne izgubiti svoju nezavisnost.
Tokom svih ovih godina sigurno ste doživjeli mnogo uzbudljivih trenutaka za volanom. Postoji li neko putovanje, testna vožnja ili avantura koju ćete pamtiti do kraja života? Možda neka ekstremna staza, trkaći automobil ili neplanirana pustolovina na cesti?
– Posebno sam uživala vozeći kroz pješčane dine Sahare u Jeep Cherokeeju. To je vrsta vožnje koja zahtijeva posebnu pažnju jer pijesak može biti varljiv. Tamo, u oazi gdje su nekada stajale karavane kamilara, dočekala sam 21. vijek, kilometrima daleko od bilo kakve civilizacije. Bilo je magično ući u 2000. godinu na tom mjestu. Nebo je bilo prekriveno zvijezdama – više nego što sam ikada u životu vidjela. Noć je bila tiha, čuo se samo lagani šapat vjetra.
english version: Marta García Fernández: A Pioneer and a Strong Female Voice in Automotive Journalism