Kompanija Avon je pokrenula sjajnu priču kreiravši platformu #WatchMeNow preko koje animiraju žene da objave svoju priču i kažu svijetu zašto su posebne. Avon će za svaku priču donirati dolar, a na kraju marta će sav novac biti doniran nekoj organizaciji koja se brine o ženama. Da bismo potaknuli žene da dijele svoje priče, FBL je odlučio da se pridruži kampanji i da predstavi seriju intervjua sa zanimljivim ženama. Na taj način želimo dati naš doprinos širenju lijepih i poučnih priča. Ukoliko želite, možete i vi podijeliti svoju priču putem aplikacije WatchMeNow, a mi vam predstavljamo Alisu Taletović, umjetnicu, slikaricu i grafičku dizajnericu, nama je njena priča važna.
Rođena u Banjoj Luci, odrasla u Hercegovini, izbjeglištvo, studije i osnivanje porodice se desilo u Australiji, vraćaš se u BiH i osnivaš atelje u Sarajevu, gdje je tvoj dom?
– Moj dom je između svjetova, moj dom nosim u sebi, jer sam shvatila da odavno otrgnuta od jednog ili od korjena, kao drvo koje je sasječeno, očekuješ da i dalje rasteš, a kako, kako pustiti korjenje, kako razviti grane, a tek dati plodove. Moj dom sam ja, moj dom su moje osobine, slike, moje misli i moja sjećanja. Ja sam putnica svijeta, odavno naputovana, i umorna od svega, a shvatam, tek sad moram nastaviti gledati naprijed i tek sad imam sebe da mogu da budem Ja, iskrena prema sebi i svojoj istinskoj svrsi, a to je slikanje.
Šta utječe na tvoj izbor motiva koje prikazuješ u slikarskim radovima?
– Shvatam sve više i jače da nisam normalna slikarica, shvatam da su moje vizije u glavi i u meni jače od objašnjavanja, jače od govora. To su nevidljive sile motivacije, inspiracije i nečega u tebi što te nosi i vodi… i ti se tome prepuštaš. Nekad i vrlo često se ne razumije, a ti tragaš da te razumiju, kako kad su milje između vas. Slikarski motivi u slikama su moje misli i život.
Iza sebe imaš više od dvadeset samostalnih izložbi, između ostalih Melbourneu, Perthu, Adelaide, Beču, Trogiru, Zagrebu, Sarajevu i Tuzli. Koje izložbe su ti možda bile najdraže, odnosno postoje li neki radovi koje si izlagala, a da su dio određene prekretnice u tvom umjetničkom umjetničkom djelovanju?
– Svaka izložba je važna u tom trenutku naših života, i ja se za svaku trudim i vrijedno radim i pripremam sve što treba, izložbe su lijepo nužno zlo, kada slikarica ima priliku pokazati svoj svijet, kada se ogoljava sa radovima, posebno mi moderni slikari koji ogoljavamo sebe i dušu, a ne neku fotku koju smo preslikali. Više se radi o ciklusima, recimo ako me pitate koji ciklus mi je važan i na koji sam ponosna, jeste Dragi moj Bosanac i Hercegovac, probudi se, nastao u tokom izolacije 2020, godine kad sam dugo neizgovorene riječi našeg stanja i društva prenijela na slike i one su pretrpljele onu bol i tugu i trauma od rata poslije rata za vrijeme rata i svega što nikad nismo iscjelili. Zatim sam ponosna na ciklus Pejzaž duše uma i srca u kojem se iscjeljujem prirodom, i uz koji se nadam boljem. Boljem društvu boljem čovjeku, nudim im boje i mene kao Nadu.
Ne želim da se trujem negativnim kontekstom i lošim stvarima, biram da svoj dan i svoj život ispunim radošću, zahvalnošću, dobrim i lijepim emcijama, radom na sebi i time želim da utičem i inspirišem sve oko sebe da žive i vole, vole i žive, plešu
Uz sve veći broj zaraženih u svijetu i činjenicu da su mnoge kulturne ustanove zatvorene, a sve je više ljudi u samoizolaciji, zadnju godinu umjetnost se preselila na internet. Uprkos tome, imala si nekoliko izložbi uživo, možeš li nam reći zašto je umjetnost uživo posebnija umjetnost od one koju možemo videti na internetu?
– Internet je nužno zlo, ja ga sve više želim ugasiti, ali znam da ne mogu i ne smijem jer je to nova stvarnost. Trudim se da mu nisam rob. Tu se nalaze ljubitelji umjetnosti, tu se dešavaju razmjene znanja, trudim se da utiču pozitivno na mene. Biram svjesno šta gledam i kako. Ne želim da se trujem negativnim kontekstom i lošim stvarima, biram da svoj dan i svoj život ispunim radošću, zahvalnošću, dobrim i lijepim emcijama, radom na sebi i time želim da utičem i inspirišem sve oko sebe da žive i vole, vole i žive, plešu.
Svoje slike si naslikala i na materijalima od kojih si kreirala kolekciju odjeće Colorscape, možemo li uskoro očekivati novu kolekciju?
– Colorscape je bio prevše davno i daleko, ideje koje sam tu započela nekako nisu bile shvaćene, ja sam željela da živim od svoje umejtnosti donoseći je u odjevne predmete 2014.godine, a tek se taj voz zahutktava sad i ljudi su počeli da gledaju na umjetnost kao nosivu i korisnu. Nadam se, iako sam malo posustala od toga (iz tehničkih razloga), da ću se moći podići samostalno da i od toga živim i zarađujem za život.
Nedavno su se pojavile i Michice, možeš li nam reći po čemu su posebne te minijature?
– Michice su došle nakon nagrade za slikarstvo na Bijenalu minijatura, nadahnule su moje male ćelije da stvaraju i prave mala umejtnička djela, opet samo slijedim ideje u glavi, a one niču i nastaju. Michice su radost i sreća. Moja vrijednost je stvaranje, nažalost, često zbog moje brzine rada i stvaranja koje je u meni nemam nikoga da me prati, i onda idem prva, pokažem uradim i stanem, drugi nastave, jer ja izgorim u stvaranju.
Na šta si najviše ponosna što si postigla do sada?
– Najviše sam ponosna na moj brak od 25 godina, na rad i trud i ljubav da opstanemo kroz sito i rešeto života. Zatim na svoje sinove, moje duše koje volim naizmjerno i kojima želim slobodu života i ljubavi doma. Zatim na sebe lično jer sam počela da odrastam i iscjeljujem sebe i svoje rane i učim novo u 46 godini života. Nikad se ne smijemo predati mraku koji tinja, jer je svjetlost puno lakša i bolja za živjeti. Ponosna sam na svoje slike.
Gdje se vidiš za deset godina? Kako izgleda tvoja idealna budućnost?
– Vidim se u Suncu, na Suncu, vidim se u ljubavi sa godinama, sa životom, transformaciji ličnih stahova i starih uvjerenja, vidim se kako vječno slikam i stapam se u bojama, kako rušim sve normalne predsrasude bojama, linijama, idejama. Ja sam pametna, strastvena i normalno luda žena. Vidim se da plešem, da slikam, da uživam i okupljam oko sebe slične ljude sa divnim razmišljanjima i posebnošću da vide moj svijet u slikama.
Nemojte se bojati života. Osluškujte ga u sebi, pronalazite svoj unutrašnji glas, slijedite ga. Što prije kreneš živjeti i probati život, obaspi se sjećanjima, budi s kim želiš biti, ljubi se, uživaj, budi dobra osoba, imaj integritet
Poruka mladim umjetnicama…
– Nemojte se bojati života. Osluškujte ga u sebi, pronalazite svoj unutrašnji glas, slijedite ga. Što prije kreneš živjeti i probati život, obaspi se sjećanjima, budi s kim želiš biti, ljubi se, uživaj, budi dobra osoba, imaj integritet i dovoljno saosjaćanja za druge koji nisu imali sreću i zaštitu, ne reci ružne riječi, ne uvrijedi ljude, pomozi kad možeš, sve to će to dovesti do tvoje umjetnosti, a tvoja umjetnost će sama za sebe pričati o tebi, kad te jednom ne bude.