Nadina Grebović-Lendo: Biblioteka treba biti tamo gdje je korisnik

Biblioteke odavno nisu samo mjesta na kojima se posuđuju knjige, iako ih javnost još često posmatra kroz upravo takvu, pomalo zastarjelu sliku. U eri u kojoj se do odgovora dolazi jednim klikom, kroz ekrane, algoritme i alate umjetne inteligencije, savremene biblioteke postaju dinamični prostori susreta, istraživanja i kritičkog promišljanja. Danas ključni izazov više nije kako pronaći informaciju, već kako u digitalnom šumu prepoznati onu kojoj se zaista može vjerovati. Upravo zato biblioteke ostaju jedno od rijetkih mjesta u kojima informacija nije samo dostupna, nego je organizirana, provjerena i smještena u kontekst znanja.

Upravo se pred jednom takvom transformacijom nalazi Biblioteka Univerziteta u Sarajevu. Nova zgrada u Kampusu Univerziteta u Sarajevu trebala bi biti mnogo više od novog doma za bibliotečki fond. Zamišljena je kao otvoren akademski prostor za individualni i grupni rad, multimedijalne sadržaje, edukacije, istraživanje i saradnju. Istovremeno, iza vidljive arhitekture odvija se možda još važniji proces, povezivanje biblioteka Univerziteta u jedinstven bibliotečko-informacijski sistem i stvaranje savremene infrastrukture koja bi studentima/icama, nastavnicima/icama i istraživačima/icama trebala omogućiti jednostavniji i kvalitetniji pristup znanju.

Jedna od osoba na čelu tog procesa je i Nadina Grebović-Lendo, direktorica Biblioteke Univerziteta u Sarajevu, bibliotekarka i istraživačica čiji se profesionalni interesi nalaze upravo na mjestu susreta biblioteka, tehnologije i savremenog visokog obrazovanja. Magistrirala je književnohistorijske nauke te komparativnu književnost i bibliotekarstvo, a u okviru doktorskog istraživanja bavi se alatima za pronalaženje građe potpomognutim umjetnom inteligencijom. U profesionalnom radu posebno je posvećena razvoju savremenih bibliotečko-informacijskih usluga i primjeni novih tehnologija u visokom obrazovanju.

U razgovoru za FBL magazin govori o biblioteci kao trećem prostoru, stereotipima koji i dalje prate bibliotekarsku profesiju, umjetnoj inteligenciji, otvorenosti biblioteke prema široj zajednici i budućnosti bibliotečko-informacijskih usluga. Razgovarali smo i o pitanjima koja izlaze izvan zidova nove zgrade, o statusu Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, odnosu institucija koje čuvaju i organiziraju znanje te sistemskim problemima koji već decenijama određuju sudbinu kulture i obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Jer priča o novoj biblioteci, na kraju, nije samo priča o novoj zgradi. To je i priča o tome kakav odnos jedno društvo ima prema znanju, kako ga čuva, ko mu može pristupiti i koliko je spremno ulagati u institucije bez kojih akademska i kulturna infrastruktura teško može opstati.

 

Nova zgrada Biblioteke Univerziteta u Sarajevu nije samo infrastrukturni projekt već i prilika za redefiniranje uloge biblioteke. Kada se otvore vrata novog prostora, po čemu će se on najviše razlikovati od onoga što danas podrazumijevamo pod tradicionalnom bibliotekom u Bosni i Hercegovini?

– Biblioteka Univerziteta u Sarajevu je podorganizaciona jedinica Univerziteta u Sarajevu, čija je misija da pruži podršku nastavnom i naučnom procesu. Univerziteti teže ostvarenju bibliotečko-informacijskih usluga koje će zadovoljiti potrebe studenata, nastavnog osoblja i šire akademske zajednice. Otvaranje vrata Biblioteke Univerziteta u Sarajevu značit će otvaranje trećeg prostora, koji se u naučnom diskursu definira kao prostor koji nije ni dom ni posao, već prostor koji korisnicima omogućuje da ostvare akademske, društvene i rekreativne potrebe. Vođeni vizijom da Biblioteka Univerziteta u Sarajevu treba postati prepoznatljiv i pouzdan centar savremenih bibliotečko-informacijskih usluga, planirali smo ponuditi korisnicima čitaonice za individualni i grupni rad te multimedijalne sadržaje. Ukupno je planirano između 658 i 664 korisničkih mjesta, pri čemu je organizacija prostora osmišljena tako da ostane fleksibilna i prilagodljiva potrebama različitih korisničkih skupina. Biblioteka je, također, centralna tačka, jer obuhvata bibliotečke zbirke i usluge povezane s Univerzitetskim tele-informatičkim centrom (UTIC) i njihovim uslugama čije je sjedište u zgradi biblioteke. Ovakvi modeli poslovanja daju izuzetne rezultate, a u bibliotečkoj literaturi je prepoznat primjer Univerziteta u Konstanzu (Njemačka). Biblioteka Univerziteta u Sarajevu je u saradnji s UTIC-om već počela određene aktivnosti, među kojima su najpopularnije aktivnosti vezane za implementaciju sistema za upravljanje serijskim i monografskim publikacijama u otvorenom pristupu. Još jedna različitost Biblioteke Univerziteta u Sarajevu u odnosu na druge biblioteke u Bosni i Hercegovini bit će vidljiva u četiri ključna segmenta, koja u fokus stavljaju studenta, a ostvarit će se kroz razvijanje informacijske pismenosti, razvoj kolekcija, poticanje korisnika na otkrivanje i korištenje informacijskih resursa te praćenje i unapređenje istraživačke produktivnosti i utjecaja Univerziteta u Sarajevu primjenom bibliometrijskih pokazatelja.

Selidba bibliotečkog fonda i uspostavljanje novog sistema u potpuno novom objektu ogroman je logistički i emotivan izazov. Koji je bio najveći izazov s kojim ste se suočili tokom ovog procesa?

– Najveći izazov s kojim sam se suočila prilikom imenovanja bio je vezan za nepostojanje jedinstvenog bibliotečko-informacijskog sistema na nivou Univerziteta. Na Univerzitetu u Sarajevu djeluje 29 fakultetskih i specijalnih biblioteka koje pohranjuju približno 782.192 bibliotečkih jedinica. Također, postoji veliki broj građe koja nije obrađena u mašinski čitljivim katalozima. Godine 2022. inicirala sam uspostavljanje jedinstvenog bibliotečko-informacijskog sistema na Univerzitetu u Sarajevu i primjenu COBISS sistema, što je uz podršku menadžmenta Univerziteta ostvareno. U sistem je uključeno preostalih pet biblioteka, a planirana finansijska sredstva za edukaciju bibliotekara za rad u sistemu iskorištena su na način da se osigura podrška fakultetima i institutima kojima je, na osnovu procijenjenih potreba i prioriteta, bila najpotrebnija. Ovdje mi se čini važnim naglasiti da razvoj bibliotečke djelatnosti na Univerzitetu u Sarajevu ne znači samo ulaganje u objekte i zbirke već i bibliotečko osoblje jer jedan od ključnih pokazatelja uspješnosti biblioteke jesu i vještine i kompetencije bibliotekara. Uspostavljanje jedinstvenog bibliotečko-informacijskog sistema na Univerzitetu u Sarajevu je dugoročan proces koji će podrazumijevati intenzivni razvoj nakon useljenja u novu zgradu i ubrzani unos preostalih bibliotečkih jedinica. Sada možemo kazati da smo izgradili infrastrukturu i upotpunili obrazovanje bibliotekara. Izgradnja nove zgrade Biblioteke ne podrazumijeva izmještanje 29 biblioteka u kampus već njeno uvezivanje u jedinstveni bibliotečko-informacijski sistem u kojem korisnik u svakom trenutku može vidjeti gdje može pronaći željenu publikaciju. Prva kolekcija koja će ući u novu zgradu su doktorske disertacije i kompletna izdavačka produkcija Univerziteta u Sarajevu. Unos jedinica je već intenziviran i vidljiv u našem COBISS online katalogu.

Dok se u javnosti opravdano slavi izgradnja nove, ultramoderne zgrade Biblioteke Univerziteta u Sarajevu, istovremeno se glasno otvaraju kritike o dvostrukim standardima države. Mnogi kulturni i akademski radnici i radnice ističu paradoks: s jedne strane niče grandiozan novi objekt, a s druge strane Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH (NUBBiH) godinama prolazi kroz egzistencijalnu krizu, s neriješenim pravnim statusom i nedavnim peticijama za povratak u Vijećnicu. Kako komentarišete ove percepcije javnosti da se ulaganjem u jednu instituciju svjesno ili nesvjesno gura u stranu rješavanje sudbine druge, jednako važne institucije? Kako gledate na te usporedbe i postoji li opasnost da se ove dvije institucije u javnosti nepotrebno posmatraju kao konkurenti, umjesto kao dijelovi istog sistema znanja?

– Osjećam se tužno jer manipulacija javnosti nanosi štetu prije svega kolegijalnim odnosima u bibliotečkoj struci. Stvara se atmosfera u kojoj čak i iznošenje mišljenja o ovoj temi nužno znači suprotstavljanje jednoj ili drugoj strani. Bit je u tome da ovdje nema strana. Riječ je o vrlo jasnim odnosima u kojima Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine (NUBBiH) ima status državne biblioteka koja je alma mater svih biblioteka u Bosni i Hercegovini. Biblioteka takvog statusa važna je za sve univerzitetske biblioteke i kompletnu izdavačku produkciju u državi. Problemi s kojima se NUBBiH suočava u svojoj osnovi proizlaze iz dugogodišnjeg neriješenog institucionalnog i pravnog statusa. Upravo zato smatram da fokus ne bi trebao biti na međusobnom poređenju i suočavanju institucija čije su funkcije u bibliotečkoj djelatnosti potpuno različite, nego na pronalaženju sistemskog rješenja. Kada se konačno riješi status NUBBiH, pitanje finansiranja, nadležnosti, odgovornosti i načina upravljanja vratit će se u okvir institucija i organa koji su za njih nadležni.

Pitanje NUBBiH nije pitanje jedne biblioteke, jednog univerziteta, jedne uprave, jedne grupe zaposlenika ili jednog broja kulturnih i akademskih radnika. To je pitanje uređenja političkog sistema države u kojem će NUBBiH moći ostvarivati svoju nacionalnu i univerzitetsku funkciju, a sve druge biblioteke djelovati u jasno definiranom institucionalnom okviru i međusobno sarađivati u interesu struke, korisnika te naučne i kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Politika će u jednom trenutku morati donijeti rješenje za svih sedam institucija kulture od značaja za Bosnu i Hercegovinu. Univerzitet u Sarajevu je oduvijek bio podrška Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH, koja je smještena u prostorije Univerziteta u Sarajevu, i naša saradnja je prirodna akademska potreba, ali naše funkcije i nadležnosti nisu iste.

Voditi jednu ovakvu instituciju u vremenu hroničnog nedostatka budžeta za kulturu i obrazovanje zahtijeva posebnu vrstu kreativnosti. Koje ste kompromise kao direktorica morali napraviti, a koje stvari ste kategorički odbili žrtvovati?

– Biblioteka Univerziteta u Sarajevu je podorganizaciona jedinica Univerziteta i na taj način je finansijski zbrinuta. Međutim, to ne ograničava biblioteku da u saradnji s menadžmentom Univerziteta kreira kreativne projekte koji donose dodatne finansijske benefite. U tom smjeru ćemo nastaviti i u narednom periodu.

Često se kaže da arhitektura oblikuje ponašanje ljudi. Kako je prostorno koncipirana nova zgrada da bi podstakla saradnju, multidisciplinarnost i boravak studenata i studentica, a ne samo puko, tiho sjedenje nad knjigom?

– Prostorni koncept zgrade osmišljen je tako da odgovori na različite potrebe korisnika. Prizemlje i prvi sprat predviđeni su za zbirke u otvorenom pristupu, dok su manje tražene zbirke smještene u prostorije na -1 i -2 nivou i dostupne na zahtjev. Posebne zbirke, poput magistarskih i doktorskih radova te stare i rijetke građe, predviđene su u posebno opremljenim prostorijama. Istovremeno, korisnički prostori nisu zamišljeni isključivo za individualni i tihi rad. Arhitektonski koncept prepoznaje potrebu i za individualnim i za grupnim radom, kao i za prostorima u kojima se studenti i nastavnici mogu susretati, razgovarati, raspravljati i zajedno istraživati. Predviđena je, dakle, mogućnost jednostavnog prelaska između društvenih i privatnih prostora, čime biblioteka postaje mjesto istraživanja, čitanja i saradnje, a ne samo mjesto za tiho čitanje. Autor idejnog projekta je prof. dr. Adnan Pašić, koji je posebnu pažnju posvetio prirodnom osvjetljenju, pa se tako krovna ploha sastoji iz sedam piramidalnih krovova sa sedam svjetlarnika, nazvanih po planinama u Bosni i Hercegovini, koji omogućavaju optimalno prirodno osvjetljenje kroz unutrašnjost objekta.

Koliko je Biblioteka Univerziteta u Sarajevu danas integrisana u stvarni društveni život građana/ki koji nisu studenti/ice ili profesori/ice? Hoće li nova zgrada biti prostor otvoren za običnu publiku i širu kulturnu razmjenu?

– Na prvo pitanje još uvijek nemam odgovor, a znat ćemo ga nakon što otvorimo vrata nove zgrade. Sigurno je da će Biblioteka Univerziteta u Sarajevu poštovati principe slobodnog pristupa informacijama prateći standarde Međunarodnog udruženja biblioteka i bibliotečkih udruženja. S obzirom na to da je u zgradi planiran veliki amfiteatar s više od 300 sjedećih mjesta, mogu kazati da će biblioteka bibliotečko-informacijske usluge proširiti programima edukacije, koji će biti namijenjeni i široj korisničkoj zajednici. Očekujte edukacije, radionice, prezentacije, izložbe koje će nuditi kvalitete sadržaje za različite kategorije korisnika koji nisu nužno vezane za pojam knjige. Trudit ćemo se da našim programima obuhvatimo i koncept zelene biblioteke i uključenosti u lokalnu zajednicu.

Kad biste imali neograničen budžet i potpunu administrativnu slobodu na samo mjesec dana, šta je prva, najhrabrija stvar koju biste uveli ili promijenili u sistemu rada biblioteke?

– Kroz praksu sam učinila mnogo hrabrih poteza uz ograničen budžet i administrativne okvire, ali ako bih imala potpunu slobodu, omogućila bih utrošak budžeta na nabavku svih potrebnih informacijskih resursa, elektronskih i štampanih bez ograničavanja administrativnim procedurama.

Javnost bibliotekarstvo često svodi na stereotip tete u džemperu koja izdaje knjige. Kako kroz rad institucije mijenjate percepciju o bibliotekarstvu kao kompleksnoj informacionoj nauci koja zahtijeva vrhunske vještine upravljanja podacima i analitike? Vidite li bibliotekare/ke danas više kao čuvare/ice građe ili kao ključne navigatore/ice kroz digitalni haos i dezinformacije?

– Teta u džemperu koja izdaje knjige je stereotipni opis bibliotekara koji uglavnom postoji i danas. S druge strane, bibliotekari su bili i Mao Zedong, Ben Franklin, J. Edgar Hoover, Papa Pio XI, Bud Spencer i drugi. Ispričat ću jednu malu anegdotu. Na počecima karijere imala sam priliku uraditi intervju za jedne lokalne novine kao autorica izložbe. Ušla je novinarka, uredno se predstavila i kazala da je došla uraditi intervju s bibliotekarkom, autoricom izložbe. Zamolila sam je da sjedne. Nakon nekoliko trenutaka rekla je da je spremna i da će početi čim dođe gospođa bibliotekarka. Kazala sam joj da s njom razgovara, na šta je ona rekla: Izvinite, ja sve vrijeme čekam stariju gospođu s punđom. Stereotipi o bibliotekarima su duboko ukorijenjeni u našu profesiju i nisu vezani isključivo za bosanskohercegovačko područje. Međutim, činjenica je da su bibliotekari oduvijek bili čuvari građe i navigatori, ništa se nije promijenilo osim informacijskog okruženja koje je danas znatno više zastupljeno u digitalnom prostoru. Kroz svoj posao trudim se mijenjati percepciju o bibliotekarstvu na način da u svakom izazovu odmah ponudim rješenje i primjerima pokažem da vještine i kompetencije bibliotekara 21. stoljeća mogu ponuditi odgovore na savremene izazove s kojima sa suočava akademska zajednica kada je u pitanju vidljivost i promocija naučnih, stručnih i umjetničkih rezultata. Bibliotekari 21. stoljeća imaju jake vještine i kompetencije u području upravljanja organizacijom znanja i to je adut koji poništava sve stereotipe. Ovih dana se mnogo govori o velikim jezičkim modelima i umjetnoj inteligenciji. Istraživanja pokazuju da rad velikih jezičkih modela uveliko ovisi o organizaciji znanja, ako nemate čiste metapodatke, jasne klasifikacijske sisteme i ostale procese vezane za organizaciju znanja, nećete imati kvalitetne alate umjetne inteligencije.

Na biblioteke se danas često vrši pritisak da postanu zabavni, cool prostori kako bi privukle generaciju Z i Alfu. Međutim, da li takav narativ obezvređuje znanje? Gubimo li akademsko dostojanstvo ako se biblioteka mora takmičiti s društvenim mrežama za sekundu nečije pažnje?

– Praksa mi je pokazala da se ne radi o takmičenju nego o prilagođavanju usluga korisnicima Z i alfa-generacije. Biblioteka treba biti tamo gdje je njen korisnik. Ako su to društvene mreže, onda treba biti i tamo. Pri tome biblioteka nikad ne smije izgubiti svoju primarnu misiju, a ona je vezana za informacijsko opismenjavanje korisnika kako i na koji način da dođe do kvalitetne informacije. Društvene mreže vidim kao poligon za promociju bibliotečko-informacijskih usluga.

Umjetna inteligencija već mijenja način na koji studenti pretražuju informacije i pišu radove. Kako vidite ulogu Biblioteke Univerziteta u Sarajevu u eri umjetne inteligencije? Hoće li AI biti saveznik bibliotekarima ili najveći izazov njihovoj profesiji?

– Pojam umjetne inteligencije u naučnom diskursu postoji od ’50-ih godina prošlog stoljeća i počinje s tekstom Alana Turinga i čuvenim pitanjem mogu li mašine misliti. Umjetna inteligencija je od samog početka bila saveznik bibliotekarima, najprije kroz mogućnosti mašinskog učenja bez kojeg ne bi mogli funkcionirati bibliotečko-informacijski sistemi u e-okruženju, a danas uz mogućnosti dubokog učenja i velikih jezičkih modela. S obzirom na to da se u okviru doktorskog istraživanja bavim alatima za pronalaženje građe u informacijskim institucijama koji su potpomognuti umjetnom inteligencijom, tačnije dubokim učenjem i velikim jezičkim modelima, mogu potvrditi da istraživanja idu u prilog jačanju savezništva umjetne inteligencije i bibliotekara. Podršku aktuelnog rektora prof. dr. Zaimovića vidim kao važan oslonac u implementaciji projekata usmjerenih na unapređenje bibliotečko-informacijskih usluga, posebno imajući u vidu njegovo razumijevanje uloge informacijskih sistema i izgradnje digitalne infrastrukture u ostvarivanju strateških ciljeva Univerziteta.

Završetak nove zgrade Univerzitetske biblioteke postavlja ogroman standard i presedan za sve ostale institucije kulture i obrazovanja u BiH, koje decenijama čekaju na sistemska rješenja. Kada ovaj projekt bude potpuno funkcionalan, koja je ključna lekcija koju politički i društveni donositelji odluka moraju naučiti iz vašeg primjera – kako se od ideje dolazi do realizacije u bh. realnosti?

– Zahvalnost za izgradnju zgrade Biblioteke Univerziteta u Sarajevu dugujemo Kraljevini Saudijskoj Arabiji, koja je putem Saudijskog fonda za razvoj obezbijedila više od 90% grant sredstava za izgradnju biblioteke, dok se za preostali dio sredstava obavezala Vlada Kantona Sarajevo. Prvi preliminarni pregovori započeli su 2010. godine, dok je grant sporazum potpisan 2016. godine. Izgradnja objekta započela je 2023. godine.

Iza ovog projekta stoje timovi ljudi koji su zaslužni za realizaciji. Nemoguće je u ovom trenutku opisati koliko je Univerzitet u Sarajevu tokom prethodnog i aktuelnog mandata rektora uložio značajne napore kako bi ovaj strateški važan projekat bio doveden do završne faze i konačne realizacije.