Nomad.ba: Titov travnički šnajder

Whisky je bio natočen, dimile se kubanske cigare, Tito je pričao viceve ali s njim u Užičkoj 15 nisu bili intimusi Kardelj i drugovi, nije ni Krleža došao u posjetu, ađutanti i ordonansi nekamo su bili otpravljeni. Nasuprot njemu, sjedio je naočit i elegantan muškarac za kojeg bi se lako moglo reći da je holivudski glumac na prijemu kod maršala. On je, ustvari, travnički šnajder Mujo Bahtović.

 

Za jednog Titovog lova u bosanskim šumama doveli su ga u vilu kod Bugojna da uzme šnajdersku mjeru i skroji odijelo za predsjednikovo putovanje po istočnim nesvrstanim zemljama. Od tada drugi krojači nisu dolazili u obzir. Savršenstvo zanatske izvedbe prepoznao je onaj koji je još pod imenima Spiridona Mekasa i inžinjera Babića na putovanjima između Pariza i Istanbula odjeven u najotmjenija odijela i šešire zavaravao policijske agente. Zato se ophodio sa šnajderom Mujom kao s vrhunskim Majstorom, tako ga je i oslovljavao.

 

To što šnajder nije bio u partiji, kako se govorilo za članstvo u Savezu komunista, bilo je nevažno, Tito je tražio najbolje a Majstora iz Tvornice konfekcije Borac preporučilo je umijeće da za jedan dan skroji i sašije perfektno odijelo ili uniformu. Izrađivao je on i kapute za drugaricu Jovanku, potom odijela za premijere Džemala Bijedića i Branka Mikulića, generala Franju Herljevića…

 

Jednom je hitno otputovao u Kupare da sašije lovačko odijelo za predsjednika Komunističke partije Francuske. Georges Marchais ljetovao je na Jadranskom moru kao gost jugoslovenske vlade i iznenadno je bio pozvan da se pridruži Titu u lovu na medvjede, a po protokolu morao je imati odgovarajuću monduru. Sve je to travnički šnajder radio bez ikakvih dodataka na platu i honorara, bez povlastica i privilegija.

 

Whisky je bivao poslužen na svakoj krojačkoj seansi ali Tito nije samo pričao viceve Majstoru. Pred njim je na Dedinju i u bugojanskoj vili stajao samoupravljač i neposredni proizvođač. Želio je da čuje, bez suflera i cenzora, kako živi narod, zanimalo ga je kakve su plate i radni uslovi, interesovale su ga mnoge pojedinosti iz socijalističke svakodnevnice. Lokalni aparatčici domislili su da bi predsjednik mogao svašta pitati, pa su šnajdera instruisali da kazuje samo laude o trudbeničkom pregalaštvu i životnom izobilju. Kao jedan od onih Travničana kakvim ih Andrić opisuje – s carem govori, Mujo Bahtović je odgovarao po svojoj savjesti, slobodno i neusiljeno, kao u romanesknim i filmskim scenama kad podanik razgovara sa vlastodršcem.

 

Vile i rezidencije u kojima se travnički šnajder sastajao s Titom razorene su u ratovima 1990-ih. Privredni gigant Borac, u kojem je radio do penzije, sveden je na minimalističku verziju. Ostalo je gospodstveno držanje i u poznim Majstorovim godinama, sačuvan je jedan album s fotografijama snimljenim u lovačkoj vili. Ruka u kojoj travnički šnajder drži odijela zaklanja lice Rate Dugonjića koji stoji u pozadini. S tompusom u lijevoj ruci, Tito desnom opipava sako, provjeravajući da li je tkanina dovoljno meka. Nije volio teška i gruba platna.

 

Ponekad, dok stojim na verandi Andrićeve rodne kuće, ugledam na balkonu stambene zgrade Titovog travničkog šnajdera. Ako nam se pogledi susretnu, podignem ruku u znak pozdrava.

 

tekst preuzet sa prijateljskog portala Nomad.ba / Enes Škrgo

Zeen is a next generation WordPress theme. It’s powerful, beautifully designed and comes with everything you need to engage your visitors and increase conversions.

možda će vas zanimati
Iman na dirljiv način obilježila godišnjicu braka sa Davidom Bowiejem