Na velikoj sceni Bosanskog narodnog pozoriลกta Zenica, koje veฤ tradicionalno hrabo otvara prostor za relevantne savremene priฤe, 11. januara premijerno je prikazana predstava Pink Moon, praizvedba istoimenog teksta Darija Bevande.ย Autorski tim predstave, na ฤelu s rediteljem Saลกom Peลกevskim, napravio je snaลพnu predstavu koja inventivno i maลกtovito, ali i jako emotivno i duhovito reflektira bh. stvarnost, te suoฤavanje sa proลกloลกฤu i sadaลกnjoลกฤu.
Ova kombinacija je iznjedrila autentiฤan teatarski izraz koji je spojio najbolje od njihovog dosadaลกnjeg teatarskog djelovanja. Svijet ove predstve autorski su, uz Bevandu i Peลกevskog izgradili glumci: Zlatan ล koljiฤ (Muha), Adis Mehanoviฤ (Mara) i Benjamin Bajramoviฤ (Brada), te glumica Dina Muลกanoviฤ (Barbara).
Pink Moon, postapokaliptiฤna, postdramska rock operaย priฤa je o Mari, neostvarenom rokeru ฤije nade i planove je presjekao rat, Muhi, mladiฤu koji pod utjecajem pop-rock kulture pokuลกava da pronaฤe medij u kome moลพe da se izrazi, Marinoj kฤeri Barbari koja kroz spremanje diplomske predstave pokuลกava da se suoฤi sa svojim porijeklom i Bradi, Muhinom starijem bratu ฤij san je da otvori vlastitu kopirnicu, te o majkama koje se ne pojavljuju na sceni, ali su itekako prisutne u priฤi.
U Marinom troลกnom stanu Muha zapoฤinje pisanje svog novog ostvarenja, rock opere ฤija radnja prati pobunjenika Johnnyja Tootlesa koji u postapokaliptiฤnom svijetu ลพeli da se suprotstavi vladajuฤoj korporaciji. Dok Muha razvija libreto za rock operu ลพivot unutar stana i radnja koju osmiลกlja poฤinju da se isprepliฤu.
Kako je muziฤko djelo u samoj srลพi predstave tako je proizaลกlo i zanimljivo rjeลกenje da glavninu scenografije i rekvizite ฤine muziฤki instrumenti i dijelovi instrumenata. Kostimi uspjeลกno asociraju na one u kultnim filmovima ฤija je radnja smjeลกtena u postapokaliptiฤnu buduฤnost od Blade Runnera do Mad Maxa. Svi teatarski elementi kao da dolaze iz razliฤitog vremena i stila, ali tek zajedno grade svijet koji zloslutno i gotovo proroฤanski obasjava ruลพiฤasti mjesec.
Glumaฤka ekipa likove igra sa iznimnom osjeฤajnoลกฤu i profinjenim razumijevanjem โmraฤnih stranaโ svojih likova. U (kvazi) dokumentaristฤnim dijelovima predstave Zlatan, Adis, Dina i Benjamin igraju kao da je priฤa njihovih likova baลก njihova priฤa. Prisustvo kamere koju unosi lik Barbare, studentice reลพije daje referencu na reality programe, te perverznu potrebu da, osim ลกto svjedoฤimo rastakanju na globalnom nivou, svjedoฤimo i intimnim raspadanjima pojedinaca. Odnosi meฤu likovima se kroz predstavu usloลพnjavaju, a liฤne, unutraลกnje borbe likovi izraลพavaju kroz songove koji su dio samog teksta.
Iluziju o dokumentarnosti sa lakoฤom glumaฤka ekipa napuลกta i prelazi u uloge ฤlanova benda VIS RADIOAKTIVNO SMETLJIล TE koji upravo ฤine njih ฤetvero. Kako muzika igra vaลพnu komponentu u predstavi, logiฤna odluka je se da upravo ansambl predstave pjeva i svira muziku za songove.
Naizgled spontano, a ustvari gotovo matematiฤki precizno radnja prelazi iz stvarnosti likova u fikciju Muhine rock opere i daje nam nove aspekte problema sa kojima se likovi suoฤavaju. Postdramski teatar je razbio dramsku formu, ali autori Pink Moona rastaฤu forme koje koristi taj teatar. Ne treba pomisliti da je ovo predstava samo za teatarske sladokusce. Upravo svojom autentiฤnoลกฤu i slojevitoลกฤu postaje predstava za razliฤite generacije i razliฤite ukuse teatarske publike.
PINK MOON nudi sasvim novi diskurs, daje glas generaciji koja ima malo hrabrosti da se izrazi u formi koja je sasvim autentiฤna. Podnaslov predstave Postdramska rock operaย upuฤuje na nesvakidaลกnju formu. Upravo je tako sve u ovoj predstavi, nesvakidaลกnje, dok priฤa sasvim obiฤne priฤe koje moลพemo pronaฤi iza svakog treฤeg prozora u naลกem komลกiluku. Ova predstava je proizvod neprestanog svjedoฤenja jedne generacije raspadanju svih formi od pojedinaca, preko porodica, drลพave, ekonomije, ekologije do smisla. Tako je i osnovna, uvjetno govoreฤi dramska, radnja smjeลกtena u raspadajuฤi stan, a paralelna radnja rock opere na radioaktivno smetljiลกte. Ova dva svijeta se kroz cijelu predstavu isprepliฤu i potvrฤuju i u raspadanju grade autentiฤnu cjelinu.
Ono ลกto ovoj predstavi daje autentiฤnost je hrabro, gotovo drsko igranje sa savremenim referencama iz ลพivota i okruลพenja autora. PINK MOON nas brutalno sukobljava sa traumama svojih likova, a likovima daje priliku da nakon liฤne apokalipse nastave svoje ลพivote tako ลกto se suoฤavaju sa onim ลกto do tada nikada nisu izgovorili jedni drugima. Ali i publiku suoฤava sa svime onim o ฤemu se priฤa โu rajiโ, ali nikada javno. U vremenu intenzivne otuฤenosti daje nam moguฤnost spasenja kroz komunikaciju ฤak i onda kada ona ne vodi klasiฤnom sretnom kraju.
Lik predstave Muha bjesomuฤno nastoji da se izrazi traลพeฤi pravu formu od sviranja u bendovima, preko niskobudลพetnog kratkog filma, do pisanja rock opere. Ekipa predstave kroz ovo djelo kao da Muhi daju odgovor da viลกe ne postoje zadate forme, da nove forme nisu ni u ruลกenju starih formi, da ne postoje pravila. Postoji samo vlastiti rakurs. Daju odgovor i drugim likovima jer svi tragaju za alternativnim modelom stabilne egzistencije, traลพe ฤvrst i jednostavan odgovor, a Pink Moon nam sugerira da takav odgovor ne postoji.
piลกe_Sabrina Begoviฤ-ฤoriฤ