That’s a wrap! Crveni tepih je sklonjen, staklene cipelice vraćene u kutije, haljine odlaze na hemijsko čišćenje, lica se odmaraju od šminke i fiksiranog vještačkog osmijeha za fotografe, i Sarajevo se vraća svojoj svakodnevici. Izgubljene šljokice, otpali cirkoni i prosuta pića biće počišćena, i sve će biti sasvim normalno i dosadno do narednog izdanja Sarajevo Film Festivala, ali ne prije nego što mi damo svoj finalni sud. Ko se kako dotjerao da isprati festival, da li su se malo više potrudili, da li su ipak ponovo promašili, ko i zbog čega nam je favorit, a koga i zbog čega ćemo pokuditi – pročitajte u nastavku.
Sve pohvale domaćici
Najpotpuniji outfit (za moj komplikovani ukus) Maja Čengić je sačuvala za posljednju večer. Za one koji su jedva dočekali da napišem ovo, trenutak je sada. Maji svaka čast, no notes. Majinom stylingu doprinosi i društvo Kemila Bektešija, kog bismo također uvrstili na današnju listu da nije doslovno ponovio odijelo od večeri prije. I dalje lijepo, i dalje u skladu sa situacijom, ali ovog puta u sporednoj ulozi dok Maja odnosi glavnu.
Outfit sa turneje Taylor Swift
Postoji izvjesni segment u Eras turneji Taylor Swift u kom plesači nose predimenzionirane latice iz kojih se Taylor zatim rađa (navodno metaforički, ali sumnja se da se Taylor Swift upravo ovako zaista rodila), ova haljina je otjelotvorenje upravo te scene. Kolorit možda nije isti, ali moj osjećaj jeste, i to je jedino važno! Dakle, ovu ćemo haljinu zvati Taylor haljina i zbog toga ćemo je – logično, odmah uvrstiti u one koje nam se dopadaju. Još uvijek sam kivna na zalizane frizure, ali ću progledati kroz prste, i voljela bih da je nakit bio malko upečatljiviji u bilo kom segmentu, bile to veće minđuše ili drugi lančić dakle bilo šta samo da malo doda sjaja haljini. Negdje na pola festivala smo gotovo u potpunosti ostali bez torbi, i to je slučaj i ovdje, ali ukoliko je postojala – nadam se da je bila adekvatna.
Četvrti dio Pepeljuge
Malo je poznato da postoje još dva nastavka originalnog Diznijevog crtaća Pepeljuga, sreća do kraja života ipak ima još dva cijela crtana filma dok ne bude zapravo i živjeli su srećno do kraja života. Ovo je četvrti nastavak kultnog crtanog filma, dio kada Pepeljuga obuče crnu haljinu i dođe u Sarajevo na festival. Bajkovito, lijepo, uglađeno, kao iz filmske verzije bilo koje bajke, i istovremeno bezbjedno i toliko puta viđeno. Međutim, ako me pamćenje ne vara, ovo je prva princeza haljina na crvenom tepihu, ili bar prva koju sam ja uočila, sa stereotipnom siluetom zbog koje uvijek pomislimo na dvorac i princa što je iznenađujuće. Možda se priroda obnavlja, možda smo konačno shvatili da postoje i drugačije haljine, a možda se kolektivno plašimo komentara poput ovog mog. Ko zna. Haljina je lijepa, bonus bodovi za kosu koja nije zalizana, voljela bih da su minđuše bile drugačije jer su karike zaista isuviše obične za balsku haljinu, ali na kraju dana ovo jeste outfit koji pripada na crvenom tepihu, i to je uspjeh.
Gostovanje Evrovizije
Postoji izvjesni kostim sa Evrovozije koji me progoni od djetinjstva i još uvijek nisam sigurna da li mi je užasan ili savršen, ali znam da sam ga zapamtila zauvijek. Dakle, 2009. je godina i Aysel i Arash iz Azerbejdžana izlaze na scenu da otpjevaju svoju numeru.
Kostimi su u kombinaciji boja – crno, bijelo, zlatno, ljubičasto, plus štras i cirkoni. Aysel nosi bijelu haljinu koja je napred kraća, a iza duža, nosi sandale za ples i njena prelijepa crna kosa puna lokni joj uokviruje lice dok pjeva zaraznu i ni po čemu posebnu klasičnu evrovizijsku pjesmicu. Ovaj outfit je moderno otjelotvorenje tog outfita, a i tog nastupa iskreno i obožavam je! Voljela bih da je kosa puštena, ne mogu više da gledam punđe, polupunđe, zalizana tjemena i samim tim i slučajne face lift-ove, ali sve sem toga je savršeno. Istina je da nisam baš sigurna da li je ovom stylingu idealno mjesto za izlazak Sarajevo Film Festival, ali mi je toliko zabavan i nostalgičan da ga prihvatam objeručke.
Basic kakav volim
Na šok i nevjericu svih prisutnih za ovaj outfit Kaftan studija koji je nosila Leona Paraminski neću reći da je dosadan, baš naprotiv – ovo je basic kakav me izuzetno raduje. Iako je blijedo roze ili puder roze za mene ekvivalent dosadnog i neprimjetnog, u ovom slučaju mi se dopada, pogotovo providna košulja sa grudnjakom koji proviruje. Dopada mi se kombinacija različitih materijala, silueta koja je malo više casual nego što je svečana, ali koja istovremeno zbog kvaliteta materijala plijeni tepihom. Kao velika ljubiteljka svih nijansi zlatnog nakita i tu podržavam izbor, jedino na šta moram da okrenem glavu je još jedna punđa koju nisam željela da vidim. Cijeli ovaj odabir mi ima jedan šaronstoneovski kvalitet koji ove godine na tepihu nisam vidjela, odnosno, nisam vidjela do sada. Bravo.
All That Jazz
Ovde imamo još jedan Chicago moment i lagala bih kada bih rekla da ovo nije moja šolja čaja. Ja zaista mislim da šljokice, krljušti, štras, ili bilo šta što sija, može da popravi svaku situaciju. Voljela bih da je karmin bio malko više bordo nego crven i da je bio mat kada se već haljina sija, ali to je zaista cjepidlačenje, i voljela bih da je partner bio u potpuno crnom odijelu kako bi gospođa sijala još više, ali te snove mogu da mi ostvare naredne godine. Na crvenom tepihu filmskog festivala uvijek volim da vidim filmske reference, pa makar ih i ja sama izmislila ili vidjela nešto što uopšte nije bila ideja. Svaki put kad pogledam u ovu haljinu u glavi mi automatski krene ritmička sekcija i dobro poznate riječi The name on everybody’s lips is gonna be – ROXIE, velike su šanse da ću odmah po završetku teksta pustiti sebi Chicago po milioniti put.
Haljini kažem DA, cipele molim da se vrate kući
Fantastična haljina, fantastičan osmijeh, torbu ne vidimo od osvjetljenja ali se nadamo najboljem, šminka na mjestu, frizura kako treba, sve onako kako jedan crveni tepih zaslužuje, ali cipele … cipele moraju da se vrate kući i da pošalju na festival svoje svedenije rođake. Ja sam (skoro) uvijek za šljokice na šljokice na štras na rese na sve, ali ovog puta zaista ne radi. Ne nužno samo zbog štrasa, ni boja, ni oblik cipela ne pomažu ovoj haljini i ovo je jedna od rijetkih situacija u kojima bih izabrala najobičnije crne sandale sa jednim kaišićem oko prstiju i jednim oko zgloba i ostavila haljinu da radi ono što treba – da sija.
Rockstar Energy
Kontradiktornost u najavi – sve što sam rekla o casual outfitima, outfitima za kafu, outfitima kojima nije mjesto na crvenom tepihu sada kolektivno moramo da potisnemo jer moja subjektivnost upravo doživljava svoj zenit. Ovo je najkul žena koju sam vidjela na tepihu u najkul outfitu sa najkul stavom ikada. Iz kog god ugla da je pogledam toliko zrači, i sve što je obukla na sebe kao da najavljuje da će se popeti na scenu i zgrabiti neku gitaru i pustiti tu kosu iz punđe i otpjevati nešto da svi padnemo u nesvjest. Nivo ležernosti koji nosi u sebi je nivo ležernosti koji želim da postignem u životu, sa sve tim osmjehom. Da li je za crveni tepih? Pa nije, baš nije. Da li želim da se družim sa njom? Apsolutno da. Love it.
E, sada smo došli do kraja balade. Meni je bilo zadovoljstvo, a vama, nadam se – zabavno. Vidjeli smo zaista sve i svašta, mnogo toga uopšte nismo prokomentarisali, mnogo toga nam je promaklo, a mnogo toga smo i obožavali. Onima koje sam pecnula želim da se ohlade, te da mi zatim oproste. Onima koje sam nahvalila poručujem da mi obezbjede one outfite koje sam kroz tekst naznačila da želim. Svima zajedno želim da nastave da se igraju sa modom tokom svakog dana, da se ne shvataju previše ozbiljno, pa samim tim ni mene, moj sud, ili bilo čiji drugi.
Do sljedeće godine i sljedećih komentara – šaljem vam ogroman poljubac, onako da pukne, i veliku zahvalnost za čitanje i razumjevanje.
Now it’s a wrap. Au revoir!