Bridget Jones je ponovno s nama! Višestruko nagrađivana glumica Renée Zellweger vraća se u novom filmu Bridget Jones: Luda za njim (Bridget Jones: Mad About the Boy) u ulogu omiljene junakinje koja je obilježila cijeli žanr romantičnih komedija. No, ovaj put stvari su drugačije – Bridget je sada samohrana majka dvoje djece, suočena s izazovima modernog roditeljstva, emotivnim turbulencijama i ponovnim otkrivanjem ljubavi.
Kako je bilo vratiti se ovom kultnom liku? Šta Bridget danas znači svojoj publici? I kako su se ona i svijet oko nje promijenili u posljednjih dvadesetak godina? U intervjuu, Renée Zellweger otkriva sve o ponovnom susretu s Bridget, izazovima snimanja i onome što ovu priču čini univerzalnom i bezvremenskom.
Možete li nam reći gdje se Bridget trenutno nalazi u životu? Šta se kod nje promijenilo?
– Možda zvuči pomalo čudno reći da ste prijateljica s filmskim likom, ali upravo tako to osjećam. U knjigama, na ekranu – djeluje kao da imate mali ponovni susret s prijateljicom. Zanimljivo je kako jedan izmišljeni lik može prolaziti kroz život u istom ritmu kao i ljudi koji se s njom poistovećuju, vole je i u njoj prepoznaju dijelove sopstvenog života i iskustava. Ponovo je sresti, vidjeti kako je sazrela, kako se njen život promijenio, kako se nosi s izazovima koji su trenutno pred njom – i kako se sve to univerzalno odražava na ljude koji su na neki način odrasli uz nju. Posljednji put smo ostavili Bridget na početku njenog srećnog do kraja života. A sada se vraćamo u trenutak kada stvari nisu baš ispale onako kako je planirala. Kao što je Helen opisala, ova priča je najličnija od svih knjiga o Bridget, jer se bavi tugom i gubitkom, dijeli svoje najintimnije, dragocjene trenutke – one koje je proživjela sa svojom djecom dok je prolazila kroz taj period u svom životu. Dakle, Bridget je sada sama. Ona je samohrana majka i pokušava shvatiti šta joj život dalje donosi, kako da obradi sve što joj se dogodilo i koje su prave odluke za početak novog poglavlja. Mislim da se muči s pitanjem kako da uopšte započne taj novi početak.
Šta je bilo presudno da se vratite? Je li bilo teško odlučiti se vratiti se u ovu priču?
– Oh, pa mislim, nije to bila teška odluka kada je riječ o ovom liku koji toliko volim. Osjećam snažnu povezanost s njom i zaštitnički sam nastrojena kad je riječ o tom liku. A kada je riječ o Bridget Jones, imam sreću što u ovoj franšizi niko ne želi snimati nastavak samo da bi ga snimio. Uvijek postoji neki razlog da se ponovo vratimo njenom liku, njenom životu i njenom svijetu. Postoji nešto u njenim iskustvima što odražava duh vremena, što oslikava društvo i izazove s kojima se žene – ali i svi ostali, kroz njenu proširenu porodicu – suočavaju. Iskreno, svako ko se poistovjećuje s Bridget Jones može se pronaći u njenoj priči. I nije to samo priča o ženama. Ljudi se prepoznaju u njenoj ljudskosti. Čini se da je pravi trenutak da ponovo zaronimo u taj svijet, posebno kada dođe poziv da se vratimo, a ovaj put nije bilo izuzetka. Svijet se jako promijenio u ovih dvadeset, gotovo dvadeset pet, godina otkako smo započeli ovo filmsko putovanje. I zbog tih ponovnih susreta, koji su zaista iskreni – jer su prijateljstva koja su se razvila tokom svih ovih godina stvarna – predivno je vidjeti kako su se svi promijenili i odrasli, i ispričati ovu priču iz novog, drugačijeg ugla.
Kada se prisjetite prvog filma, možete li mi reći nešto o procesu stvaranja tog lika? Odakle ste krenuli i šta ste željeli da bude srž njenog duha?
– Oh, naravno, ali znate šta je zapravo zanimljivo? Najjača povezanost između Bridget i mene nije toliko direktna, već kroz ljude koji je vole – ona živi u njima, u njihovim vlastitim pričama. Fascinantno je da su te knjige bile međunarodno prihvaćene mnogo prije nego što smo započeli filmsko putovanje, što je stvarno sjajna stvar, jer su se ljudi već prepoznavali u njenim stranicama. Tako da, kada smo dobili priliku da Bridget donesemo na ekran, publika je već bila zaljubljena u nju. To je poprilično sretna okolnost, zar ne? Baš sretna! Jer onda je vaš zadatak samo da to ne pokvarite! Imala sam puno pomoći, stvarno puno. Sjećam se da smo o svemu tome počeli razgovarati još 1999. godine, a ja sam u januaru 2000. otišla u Englesku i počela raditi na akcentu s divnom Barbarom Berkery. Sretale smo se tri puta dnevno – prvo ujutro, a onda bih odlazila na posao u izdavačku kuću Picador, gdje sam radila kao Bridget Cavendish, djevojka koja je stekla radno iskustvo u Americi. Njen britanski naglasak bio je malo amerikaniziran jer je školovanje završila u SAD-u, a sada se vratila u Veliku Britaniju na praksu. Inače, prezime Cavendish preuzeto je od Jonathana Cavendisha, producenta prva dva filma, koji je bio prijatelj s urednikom u Picadoru – izdavačkoj kući koja je zastupala legendarnu, ikoničnu autoricu, nevjerovatnu Helen Fielding. Njeno pisanje inspirisalo je generacije, a ona je ostala simbol za mnoge ljude širom svijeta.
Sigurno je pomalo nestvarno osvrnuti se unazad.
– Da. Nestvarno! Obožavam to iskustvo i bila sam jako sretna. Sretala bih se s Barbarom na pauzi za ručak, zatim bih se vraćala u izdavačku kuću, pa bismo se opet nalazile nakon posla. Bila je odlučna u tome da me natjera da sve usavršim jer nije htjela da loše govorim i da to izgleda neuvjerljivo. Tako mi je drago što je bila tako stroga! Da nije, bila bih u problemu.
Da li je akcent bio ključ za pronalaženje lika?
– Djelimično, sigurno djelimično. Ali i otkrivanje kako je to živjeti kao osoba koja nosi srce na dlanu, koja je potpuno otvorena, ranjiva, iskrena, čista i autentična – i uz to toliko optimistična. To je bio važan dio procesa. Kostimi su također pomogli, uvijek pomažu. Kod Bridget je to zanimljivo – ima sjajne ideje, iako realizacija nije uvijek sto posto uspješna, ali ona nastavlja dalje. To se vidi u svemu: u načinu na koji hoda, vozi bicikl, kako se uopće nosi sa svijetom. Njena toplina, njena slatkoća… Oh, vidite li koliko ja nju volim? Obožavam je!
To je ta ranjivost, ta pozitivnost – zbog toga je volimo! Nema mnogo likova koji dopuštaju da jednostavno budemo ljudska bića.
– I da nas podsjete na ono što je zaista važno. Da je u redu biti nesavršen. Da i dalje možeš osvojiti onog pravog, možeš uspjeti, možeš biti sretan – samo ako voliš sebe, ako prihvataš sebe zbog onog što jesi, sa svim svojim nesavršenostima.
Tri od četiri knjige su već ekranizirane. Jeste li se uvijek nadali da će Luda za njim biti sljedeći nastavak? Da će vas sve ponovo okupiti?
– Oh, uvijek! Uvijek se nadam da će biti još jedno okupljanje. To je jedno od onih iskustava koja su prava privilegija. Ko još ima priliku da se iznova vraća liku kojeg toliko voli, da ponovo obuje njene cipele i vidi kako mu sada pristaju u novom poglavlju vlastitog života? Smiješno je to kako mogu pratiti vlastite decenije i životna iskustva kroz snimanje ovih filmova, zajedno s proširenom Bridgetinom porodicom istinskih prijatelja. I svaki put kada se ponovo okupimo, to je jako emotivno – ali još emotivnije kada dođe trenutak rastanka.
Prvog dana snimanja, među glumcima i ekipom vladalo je veliko iščekivanje. Svi smo čekali Bridget! Kako je taj prvi dan izgledao za Vas?
– Bilo je zastrašujuće, potpuno. Uvijek je strašno, jer samo se nadate da će se ona pojaviti. Posložite sve dijelove, obavite sav posao, a onda se samo nadate da će se ona zaista i materijalizirati. I kako će ovaj put izgledati? Jer ona ne može biti ista osoba. Niko nije, nakon svega što je prošla. Mi nismo isti ljudi. Imamo drugačiju perspektivu, i nadam se da smo svi rasli na različite načine i donijeli nešto novo likovima. Dakle, kako to sada izgleda? Ali bio je to predivan način da se započne film. Stvarno sam cijenila što je Michael htio da nas ponovo okupi, kao mali podsjetnik na početak ovog putovanja. I evo je opet, a kao i uvijek, svi imaju jasnu ideju o tome šta bi trebalo raditi.
Kad smo već kod Michaela… šta ga izdvaja kao reditelja i zašto mislite da je bio pravi izbor da vas vodi kroz ovaj proces?
– To je bila Helenina intuicija. Sastali su se i razgovarali, i mislim da je stvarno inspirisao njegov pogled na priču. I ja sam ga upoznala i razgovarali smo i odmah je bilo očigledno da je divna osoba. Poznavala sam ga već neko vrijeme preko zajedničkih prijatelja, bila sam upoznata s njegovim radom i bila sam njegov obožavatelj. Radio je fantastičan teatar, a naravno, snimio je i To Leslie, predivan film. Tako da nije bilo sumnje da je talentovan reditelj i da ćemo biti u dobrim rukama. Ali uvijek postoji ta nesigurnost, onaj strah – hoće li se Bridget zaista pojaviti? Jer imam osjećaj da Bridget postoji negdje između svih nas koji dolazimo na set. Oživljava kada se smijemo onome što piše u scenariju, kada zajedno zamišljamo kako nešto treba izgledati, kada se smijemo sami sebi – tada Bridget dolazi na snimanje. Zato sam držala fige, i desilo se odmah.
Prije svega, Michael je nevjerovatno ljubazan, a mislim da je upravo ta ljubaznost jedno od najistaknutijih Bridgetinih obilježja, tako da se sve prirodno uklopilo. Bilo je predivno dolaziti na posao svaki dan, gdje su svi slavili proces stvaranja. On ima ogromno poštovanje prema radu svih uključenih u produkciju, a nema ništa bolje od reditelja koji prepoznaje da je filmska umjetnost najbolja kada ljudima daš prostor da rade ono u čemu su najbolji – i onda ih slaviš zbog toga. Možete zamisliti koliko je to bio radostan set! Michael je toliko promišljen kada je riječ o kreativnom procesu. Primijetila sam da su moji omiljeni muzičari, pisci, filmski saradnici uvijek oni koji prepoznaju nijanse i izbore koje pravite u svom izražavanju, bez obzira na medij. On je bio nevjerovatno intuitivan kada je riječ o prepoznavanju suptilnih poruka u scenama, kada smo razgovarali o motivaciji likova – što ponekad može zvučati pretenciozno, ali kod njega nije bilo tako. Bio je iskren, i ono što ga je zanimalo bilo je kako najbolje uhvatiti te trenutke na način na koji ih ljudi zaista doživljavaju.
Kako da ovo učinimo prepoznatljivim? Kako da ispričamo istinu? Možda scena danas i nije toliko smiješna – možda je zapravo teža, ružnija nego što smo mislili, i to je u redu. Kako da to pronađemo i prenesemo u kontekstu Bridgetine ličnosti i onoga što o njoj znamo? To je bilo izvanredno iskustvo koje smo zajedno podijelili.
Na setu je rekao da praviti komediju o tugovanju, nije lako.
– Da. Komedija o tugovanju!
Postoji nešto magično u vezi s Bridget i njenim prijateljima. Ona voli svoje prijatelje i oni vole nju, a svi su toliko različiti. Kakvo je bilo iskustvo ponovo se naći u prostoriji s njima?
– Oh, pa, oni sada imaju porodice i njihovi su se privatni životi mnogo promijenili otkako smo se prvi put upoznali. Zanimljivo je vidjeti kako to sada izgleda za Jude, sa Shirley, za Shazzu sa Sally, za Toma sa Jamesom, a za Sarah Solemani, koja je izvanredna, bilo je pravo zadovoljstvo podijeliti to vrijeme i uhvatiti se u koštac sa svime što je ona radila, kao mlada glumica u Bridget Jones’s Baby pa do sada. Toliko se toga dogodilo u njenom životu, njena evolucija kao spisateljice, rediteljice i sjajnog talenta, vidjeti te razlike i promjene u njima i kako se to sve manifestuje.
Gledati tebe i Sally kako se smijete i zabavljate bilo je pravo oduševljenje za sve na setu.
– Slažem se. Možete vidjeti da ti odnosi ostaju, i vjerovatno su sada jači nego ikada, i u životu, također. Kakva posebna stvar!
Reci mi nešto o liku Huga Granta, i o vezi Bridget i Daniela. Zašto je ona posebna?
– Zanimljivo je kako se tijekom života razvija naša proširena porodica u kojoj svoje mjesto imaju svi s kojima smo, iz bilo kojeg razloga, imali neki interakciju. A kad se promijeni dinamika unutar te porodice, sve se prilagođava, zar ne? Toliko me dirnulo čitati o tome kako su Bridget i Daniel evoluirali do ovog mjesta, a kako sam i sama odrasla uz Bridget, ta neizbježna evolucija kada dođeš do određenih godina… to je tako istinito i divno i zaista posebno. Gledajući prvi film, razmišljajući o njemu, upoznajući Daniela Cleavera tamo gdje ga upoznajemo, nikada ne biste mogli to zamisliti, i mislim da je upravo to ono što ga čini toliko šarmantnim. Stvarno je iznenađujuće, i predivno. Zaista predivno.
I kad si se vratila u prostoriju i ponovo igrala s Hughom, kako je to bilo?
– Kao da se vraćate porodici! Nekome će to zvučati čudno, no kad smo se okupili na čitanju, imala sam osjećaj kao da sam se našla s rođakom kojeg vidim svakih nekoliko godina. Dakle, osjećaj je bio prirodan, baš porodični. Pravi je blagoslov dijeliti ovakva iskustva kroz godine, stvarati likove, pričati ovakve priče, i onda vidjeti koliko one znače ljudima. To je nešto stvarno posebno i jako, jako rijetko.
Colin Firth se vraća kao Mark Darcy, ali na neočekivan način. Reci nam nešto o tome.
– Ne mogu vam pričati o tome jer bih se rasplakala i ne bih mogla nastaviti! Baš kao i tog dana na setu. Volim likove iz ove priče. Obožavam Marka Darcyja i njegovu priču, i zato mi je ovo bilo tako teško. Život je takav, zar ne? Teško je bilo snimati te scene, znajući da ih Colin i ja više nećemo moći snimati zajedno…
Hajde da pričamo o liku Chiwetela, gospodinu Wallikeru. Šta ovaj čovjek predstavlja za Bridget u ovom trenutku njenog života?
– Gospodin Walliker je Billyjev učitelj u školi i prilično je strog. Mislim da on izdvaja taj vrlo poznat dio Bridget, gdje ona preispituje sebe, gdje postaje samosvjesna, gdje nije sigurna da donosi prave odluke, da je sposobna ostvariti stvari koje pokušava, i da način na koji pristupa stvarima je nespretan i očigledno bi mogao biti bolje izveden, a većinom je jednostavno smiješan i ponižavajuće pogrešan. I kako se ona sada nosi s tim, malo je drugačije. Možda je malo više samosvjesna i spremna da se suoči s njim. Ali, to je zaista zabavno. A Chiwetel je fantastičan! Njegov lik na početku djeluje hladno i strogo, ali kako ga upoznajemo, otkrivamo njegovu slojevitost. Sjajno je vidjeti kako njegova fasada polako puca i otkriti što se krije ispod tog ozbiljnog, autoritativnog ponašanja. Velika je sreća igrati uz glumca poput njega!
Lik Lea Woodalla, Rockster, čini se kao potpuna suprotnost gospodinu Wallikeru. Šta Rockster znači za Bridget u ovom trenutku njenog života?
– Ah, Rockster! Divan, topao, zabavan! Mislim da je u mnogočemu sličan Bridget – voli dobar smijeh, uživa u životu, zrači toplinom i iskrenošću. Volim način na koji Rockster cijeni ono što je prekrasno kod Bridget – sve ono zbog čega smo je i zavoljeli. Njenu ljudskost, nesavršenost, lakoću kojom se smije, koliko je bliska i stvarna, njenu dobrotu… sve te stvari. On joj na neki način postavlja ogledalo da je podsjeti na njenu vrijednost, u trenutku kada je možda dugo sumnjala u sebe.
Ovo ti je bio prvi put da radiš s Leom. Kako je izgledala saradnja?
– On je tako zabavan. To uopće nije bilo teško. Jako je simpatičan, ljubazan i divan. Stvarno divan i jako talentovan. Sjajno smo se slagali na setu, odmah smo postali prijatelji. Bilo nam je lako pronaći način da se osjećamo opušteno jedno s drugim i zajedno prođemo kroz neugodne scene koje smo morali snimati pred stotinjak ljudi. Samo smo se smijali kroz sve to. Bilo je predivno. Ne mogu zamisliti bolje iskustvo za Bridget u ovoj fazi njenog života nego s tom dvojicom momaka. Kakav poklon.
Vaš odnos s Leom kao Rocksterom prolazi kroz cijeli krug emocija – od prvog spoja do prekida na pozornici BBC-ja. Kako je bilo snimati scenu prekida?
– Tu scenu smo prvu snimili, prije negoli smo se uopće upoznali! Doslovno smo se rukovali kod Michaela doma, obavili kratko čitanje scenarija, razmijenili ideje i razgovarali o scenama, a onda – bum! Prekid. Ali Leo je tako fantastičan glumac da to nije bio problem. S glumačke strane, bilo je zanimljivo igrati scene ljubavne veze s nekim tko je osjetno mlađi, i razmišljati o tome kako to izgleda iz perspektive žene u Bridgetinoj situaciji. Prvi put sam se stvarno zapitala kako se osjećam po tom pitanju, jer do tada o tome nisam razmišljala niti sam bila u takvoj situaciji. Bilo je to zanimljivo iskustvo.
Bridget je sada, naravno, majka. Sarađivali ste s Milom Janković i Casperom Knopfom – Mabel i Billy – i trebali ste na ekranu stvoriti autentičnu porodičnu dinamiku. Kako ste to postigli?
– Iskreno, nije bilo teško. Mila je toliko divna. Prvi put smo se srele na probama, baš na moj rođendan – a ispostavilo se da je to i rođendan njene mame! Bila je presretna zbog toga i donijela mi je čestitku koju je sama napravila. Od tada smo kliknule. Ona je pravi mali uragan ljubavi i energije. Potpuno je nesvjesna sebe na način koji je predivan. Toliko je slobodna, toliko autentično Mila, da je nemoguće ne zavoljeti je. I da smo sami birali dijete koje bi moglo biti Bridgetina kćerka, ne bismo mogli bolje odabrati. Došla je raščupane kose, puna energije, posvuda u isto vrijeme – i odmah smo znali: da, ovo je sto posto dijete Bridget Jones!
Isto je bilo i s Casperom. Casper je bukvalno Mark Darcy u malom. Mini Mark! (smijeh) U stvarnom životu je drugačiji – pravi veseljak. Voli sve isprobati, posao shvata ozbiljno i radi ga sjajno. Stalno se smije i uživa u svemu. A odnos koji je razvio s Milom, kao stariji brat koji se brine o mlađoj sestri, bio je prelijep. Uvijek bi je zaštitnički držao pod rukom, pomagao joj da se spremi, bodrio je… a ona ga je gledala s tolikim divljenjem. Mislim da možemo pogledati gdje će oni biti za dvadeset godina i sigurna sam da će i dalje biti bliski. I usput – oboje su nevjerovatni igrači šaha! Pravi mali atentatori! Nikad nisam vidjela ništa slično. (smijeh)
Jedna od sjajnih stvari u ovom filmu je povratak na neka kultna mjesta – kako za Bridget, tako i, pretpostavljam, za Vas?
– Da, puno sam fotografija snimila kad smo se vratili u Borough Market. Pogledala sam unutra, sada je to kafić, a odmah mi je prošlo kroz glavu: Cvijeće! Sjećam se kada je ovdje bila mala cvjećarnica, kada nije bilo ničega drugog, niti vlaka koji prolazi, niti ovog trga. Tada ovdje nije bilo ničega – ni vlaka, ni tržnice, samo veliko skladište. Kamioni su dolazili, istovarivali robu za trgovce i to je bilo to. Nije bilo svjetlucavih lampica, nije bilo ulickanog ambijenta. Bio je to samo prljavi trgovački centar. I sada se sve razvilo u ovo predivno mjesto, puno ljudi, života… A ja samo pamtim kako smo Hugh i ja sjedili na tom pločniku, dok nije bilo ničega, na kiši, u tri ujutro, i čekali sljedeći kadar. I dalje tačno znam kako je to izgledalo. Nevjerojatno!
Je li ti čudno pomisliti da je Bridget Jones zapravo doprinijela svemu što se tamo sada dešava?
– Prilično ludo, zar ne? Stvarno nevjerovatno. Zanimljivo je jer se nisu promijenila samo mjesta, već se i društvo razvilo na toliko načina. Vratiti se u London, otići ponovo na selo nakon toliko godina – to je zaista bio poklon u životu, zaista jeste.
Bridget sada živi u Hampsteadu, što izgleda kao savršen prostor za nju. Reci nam nešto o njenom novom životu u predgrađu Londona.
– Mirnije je i ima taj šarm starog engleskog stila. Osjeća se vrlo tradicionalno, vrlo klasično britanski. Ima istu onu toplinu i osjećaj zajednice kakav je nekada imala u svom starom kvartu, dok je Borough Market još bio mala lokalna zajednica. Sada je to pronašla negdje drugo – predivno mjesto gdje djeca mogu izaći i igrati se. Obožavala sam biti tamo. Oduvijek sam voljela taj dio Londona, mislim, ko ga ne voli? Čula sam da za to možemo zahvaliti Henriku VIII., jer je volio loviti, pa je doslovno rekao: Nitko to ne smije dirati… nikad!
U prethodnim filmovima, Bridget pobjednički hoda preko Tower Bridgea. Kako je bilo ponovo se vratiti tamo i ponovo to snimiti?
– U životu svi imamo te momente koji nas povezuju s prošlošću, zar ne? Neke stvari se nikada ne mijenjaju. Zanimljivo je to što sam se nedavno vratila u Austin, gdje sam studirala i koji smatram svojim rodnim gradom, i toliko se toga promijenilo. Moj tata je nekada gledao kako idem prema kampusu s prozora mog stana. Danas to više ne može, jer sada ispred stoji ogromni neboder. Sigurna sam da će i moj stari stan uskoro srušiti da naprave još jedan novi. Ali ulice su iste, i kad hodam njima, sve uspomene se vraćaju. I ovo je bilo upravo takvo iskustvo. Igrati ovaj lik i ponovo hodati istim mjestima gdje je ona nekada bila, to te vraća nazad. Vraća te u te iste trenutke. Iako, u prvom filmu ta scena je trajala malo duže nego što je trebalo, jer smo tada koristili prvu generaciju dronova. To je bilo urnebesno. Toliko su se trudili, a to je tada bila potpuno nova, revolucionarna tehnologija – kamera koja leti, a da ne moraš unajmiti helikopter! Jadni dron se mučio. Sjećam se da sam se toliko smijala, jer dok sam hodala preko mosta, mogla sam čuti kako mu baterija umire u zraku. I onda bismo probali ponovo. Bio je to pravi podvig. Sjajno su odradili posao. A kad vidiš kakvu opremu imamo danas – nevjerovatno, zar ne?
Dakle, ovo je naše posljednje putovanje s Bridget Jones. Jesi li spremna da se oprostiš?
– Ne. Ovaj put mi je trebalo dugo da se riješim naglaska. Nisam ni htjela. Vratila sam se kući i još dugo zvučala kao da imam podvojenu ličnost. Tako da ne, još uvijek neću reći nikad. To je Helenina stvar, zar ne? Dokle god Bridget živi u njoj, ni ja još neću reći nikad.