Tradicionalno tetoviranje žena u Bosni i Hercegovini

I dok se kultura tetoviranja Slavena smatra nepoznatom ili skoro izgubljenom, u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine koju nastanjuju Hrvati, možete još uvijek često naići na starije žene (nešto rjeđe muškarce) sa tragovima ukrasnih tetovaža na svojim palcima, dorsalnim stranama ruku, ramena, laktova, kao i na drugim dijelovima tjela. Osim nekoliko izuzetaka, običaj tetoviranja pripada isključivo hrvatskoj populaciji Bosne i Hercegovine i ponekad se naziva jednim od elemenata folklora i veže se za vjerovanja Balkanaca. Ovaj običaj se povezuje sa prijehrišćanskim vjerovanjima stanovnika Balkanskog poluotoka i imao je značajnu ulogu za vrijeme osvajanja Balkanskog poluotoka od strane Osmanskog carstva.

 

tetoviranje-zena-u-bosni-i-hercegovini

 

Pod rastućim pritiskom osmanske islamizacije duž regije i nasilnih migracija koje su prouzrokovane nastalim događajima, Hrvatice bi prekrivale svoja tijela raznim uzorcima križeva u pokušaju da izbjegnu osmansko zarobljeništvo, spase svoju djecu, te da izbjegnu nasilno preobraženje u islam kroz brak, dok su tetovaže postale simboli katoličanstva u multietničkoj Bosni kao i način da se prikaže pripadanje hrvatskoj kulturi ove zemlje. Ovi crteži koji se skoro nikako nisu mogli ukloniti, ostajali su na tijelima Hrvatica koje su se preobratile u islam zbog braka i one koju su vjeru promijenile iz drugih razloga, postajući trajni dokaz njene katoličke prošlosti. Dr.Ćiro Truhelka, arheolog, piše priču o jednom muslimanu koji je prešao na katoličanstvo, i odmah su mu tražili da uraditi tetovažu, ali, nakon što je zažalio jer je promjenio vjeru i uskoro se opet vratio islamu, dugo je očajnički pokušavao da se riješi tetovaže koja ga je podsjećala na pogrešno donesenu odluku u prošlosti.

 

tetoviranje-zena-u-bosni-i-hercegovini2

 

Ukrasi bi se nanosili tokom jednog dana Svete sedmice i to bi radio mlađi član porodice (ili, ako bi ona odbila – tada bi radio najstariji član). Šablon/šara bi se prvo nacrtala tupom stranom igle namočenom u tintu, a tek onda bi se sama tetovaža crtala, a poslije bi ruku prekrili voskom ili svilenim papirom. Koristio se i barut, često razrijeđen sa kaduljom, što bi ponekad znalo dovesti do sifilisa i drugih bolesti u religijama u kojima se češće tetoviralo i gdje su bile veće tetovaže. Prema onom što su pojedine žene rekle, jedno od rješenja za tetovaže bio je i ugalj, blato, med, kao i mlijeko žena dojilja koje su prethodno rodile sina. Procedura bi se nastavila dok se ne završi šablon ili dok ruka ne bi počela krvariti i bol se više ne bi mogla podnijeti.

 

 

tetoviranje-zena-u-bosni-i-hercegovini3

 

Šabloni su ličili jedan na drugi i često su sadržavali iste elemente. Tetovaže do ručnog zgloba su ovisile o pravilima, dok su se one iznad ručnog zgloba nanosile nasumično. Križ bi bio uobičajen i prisutan na ruci, te je bio ukrašen tačkicama, sa polukružnim ili ravnim linijama. Križevi su se mogli pronaći i na drugim dijelovima tijela, i crtani su bez posebnog pravila ili značenja, ponekad su se mogli pronaći i na čelu, ramenima, razbacani svuda po rukama i šakama. Motivi koji nisu imali veze sa kršćanstvom crtali bi se nakon križa. Obično smješteni na gornjem dijelu šake su bili krugovi, tačke, linije i druge šare. Polukružne „ograde“ na dorsalnoj strani šaka sa otvorenim licem ka ostatku šake su također okružene linijama, tačkama na krajevima, ukrasima poput klupe, križevi drugih motiva unutar i okolo. Nakon toga, linije sa raznim crticama i drugi ukrasni elementi su se nadovezivali.

 

Zbog ovih motiva, kako navodi Truhelka, možemo reći da ovaj običaj datira još od prije krišćanskog perioda. Osim pojednostavljenog križa koji je uobičajen u drevnim ukrasnim motivima tetovaža raznih plemena u Africi i Aziji, skoro da nijedan drugi katolički simbol nije pronađen na tijelima. Tetoviranje bi nekad značilo proslavu prelaska u odrasle i ceremonija bi se dešavala tokom proljetne ravnodnevnice – dan koji je veoma bitan za skoro sve druge religije na zemlji.

 

tetoviranje-zena-u-bosni-i-hercegovini4

 

Bilo da su u pitanju katoličke ili prijekrišćanske, tetovaže koje skoro da nestaju na rukama starijih stanovnika bosanskih Hrvata se čak i danas mogu vidjeti. Promjene koje su osmanska osvajanja donijela na Balkan, dala su smisao ovom običaju, i vjerovatno su dovele do rasta kulta, dok je tetoviranje ostalo zauvijek kao način predstavljanja kulture kao i nacionalnosti. Žene koje su odlučile da ukrase svoja tijela tetovažama, u većini slučajeva kažu da žale zbog svog izbora i voljele bi da to nikad nisu uradile u mladosti, ali kao što kažu, tokom vremena su se navikle.

 

tetoviranje-zena-u-bosni-i-hercegovini5

 

prevela i prilagodila Irnisa Fejzić/ folklored.blogspot.com

 

 

Zeen is a next generation WordPress theme. It’s powerful, beautifully designed and comes with everything you need to engage your visitors and increase conversions.

možda će vas zanimati
Šarmantni Zlatan Ibrahimović kroz objektiv Karla Lagerfelda