Šta povezuje alabasterni natpis iz Jemena, reljef lava iz Bagdada i masku od zelenog kamena iz Gvatemale? Svi su ukradeni i nestali iz svojih izvorišnih zajednica, a od danas ih možete vidjeti u Virtualnom muzeju ukradenih kulturnih predmeta, projektu koji su zajednički razvili UNESCO i INTERPOL. Projekt je zvanično pokrenut u junu 2023, a cilj je podići svijest o problemu krađe kulturne baštine te pomoći u povratku predmeta zajednicama iz kojih su ukradeni.
UNESCO jasno navodi da virtualni muzej nije samo izložbeni prostor, nego sredstvo da zajednice čuju svoje priče, da im se omogući pristup onome što im je odneseno, makar digitalno, te da se ojača pritisak i mehanizmi za restituciju.
Digitalna izložba onoga što je nestalo
U bazi INTERPOL-a trenutno se nalazi više od 52.000 predmeta ukradenih iz muzeja, arheoloških nalazišta i privatnih zbirki širom svijeta. Prva faza muzeja obuhvata oko 600 odabranih eksponata, prikazanih u digitalnom prostoru.
Posjetitelji mogu šetati kroz galerije, istraživati 3D prikaze predmeta i čitati priče o njihovom porijeklu. Ideja nije samo da se predstavi ono što je nestalo, nego i da se naglasi važnost povratka kulturne baštine zajednicama kojima pripada.
Nelegalna trgovina u BiH
Trgovina ukradenim umjetninama ubraja se među najprofitabilnije ilegalne poslove u svijetu, uz trgovinu drogom i oružjem. Jugoistočna Evropa često služi kao tranzitni prostor za predmete koji iz ratom pogođenih područja ili zemalja EU završavaju na zapadnom tržištu.
Bosna i Hercegovina je dio te rute. Još ozbiljniji problem je činjenica da nema državni registar ukradenih ili nestalih kulturnih dobara. Postoje pojedinačne inicijative i baze poput one koju vodi Centar protiv krijumčarenja umjetninama, ali sveobuhvatna, zvanična evidencija na državnom nivou ne postoji. Trenutno CPKU sadrži oko 234 prijavljena slučaja nestalih umjetnina, prijavljenih nadležnim institucijama.
Zašto je ovo važno
Primjeri krađa iz svjetski poznatih muzeja, uključujući i Britanski muzej, pokazuju da rizik postoji svuda. Virtualni muzej koji pokreću UNESCO i INTERPOL stoga je više od online izložbe: on je alat za edukaciju, transparentnost i, potencijalno, restituciju.
Za publiku, to je prilika da vidi predmete koji se možda nikada neće vratiti u vitrine svojih zemalja porijekla. Za zajednice koje su ih izgubile, to je makar digitalni podsjetnik na njihovu baštinu i nada da će se dio nje jednog dana ipak vratiti kući.