Pobjeda Austrijanke Conchite Wurst na ovogodišnjem takmičenju za pjesmu Eurovizije šokiralo je konzervativce i konzervativke širom Evrope. Jedna bradata žena bila je šok za one koji su navikli na glatka ženska lica. Međutim, problem nije samo u bradatim ženama, nego i u dlakavim nogama, potpazušjima, ali i intimnim dijelovima ženskih tijela.

Dlake na ženama, bilo da su na nogama, ispod pazuha, na intimnim dijelovima ili na licu, i dalje izazivaju šok i nevjericu u društvu. Muškarcima su odvratne ženama, čini se, još više. Dlakavost se povezuje samo s okorjelim feminizmom, te se žene koje imaju dlake smatraju neraspoloženim i neatraktivnim mrziteljicama muškaraca, a samim tim i seksa, s obzirom na to da se reklamna industrija slomi da ženama objasni da bez glatkih nogu nijedna društvena aktivnost nije prihvatljiva. Sjetimo se kako je Julia Roberts onomad izazvala šok kad se jednom prilikom na crvenom tepihu pojavila neobrijanih pazuha. Bilo je nezamislivo da se holivudska zvijezda njenog kalibra nije obrijala. Ovakva praksa ponavlja se i dalje – svako neobrijano potpazušje tabloidska je senzacija, popraćena ogromnim naslovima koji prozivaju dotičnu za nemar, manjak higijene, ili, ne daj Bože, okorjeli feminizam.

 

Alter ego

Ali, da krenemo upravo od Conchite. Austrijanac Tom Neuwirth, čiji je alter ego Conchita Wurst, drugo srce koje kuca u njegovim grudima, ponosan/na je na svoju bradu. Njenu bradu, također, obožava i internet – Conchitin lik i djelo su postali viralan sadržaj još prije pobjede na Eurosongu. Njena pobjeda je, pak, označiča jednu totalno novu dimenziju vidlji vosti za LGBT zajednicu, a sama Conchita je izjavila: Večeras je Evropa pokazala da smo zajednica tolerancije i poštivanja.

Evropa možda to i jeste (mada teško), ali Rusija nije. Hiljade ruskih muškaraca odlučili su da je Conchitina brada dovoljno problematična da svoj protest iskažu – brijanjem svojih brada! Autorica Frida Ghitis je u svome tekstu za CNN čak Conchitu opisala ženom koja stoji usredini borbe između Rusije i Zapada. I dok Rusi briju svoje brade i sablažnjavaju se, zajedno sa – mora se napomenuti – dobrim dijelom Balkana, te potpisuju peticije da se emitiranje Eurovizije zabrani, Conchita je postala internacionalna zvijezda: nastupilaje, oduševila, i otišla dalje sa svojom bradom, ostavljajući brojne muškarce u očaju.

– Znam da bradate žene nisu česte. Ja to želim promijeniti. Moj san je da će, u budućnosti, bilo koja djevojka koja to želi moći da ima bradu. Ali, moramo negdje početi, a to je ono što ja pokšuavam. Svi sada razgovaraju o tome. A najbolje što se moglo desiti je da ljudi o tome pričaju za svojim kuhinjskim stolom.

 

Društvena stigma

Malo blliže nama – u Bugarskoj – je i Azis, još jedan bradati muškarac koji, zbog vrlo neobičnog rodnog identiteta, kojeg otvoreno izražava, zbunjuje mnoge, ali je istovremeno i velika zvijezda chalga muzike (kombinacije popa i folka). Azis, koji je inače romskog porijekla, nosi štikle, haljine, nakit, a također ima i bradu. Svojevremeno je nastupao i na takmiče nju za pjesmu Eurovizije, 2006. godine, a 2005. se kandidirao i na bugarskim parlamentarnim izborima. Ima kćerku, začetu vantjelesnom oplodnjom, koju je rodila njegova prijateljica Gala, a iako su se bugarske vlast i više puta potrudile da ga cenzuriraju, Azis je u Bugarskoj gay pop ikona koja iza sebe ima 11 solo albuma i čak je 2006. izabran za 21. po red u najznačajnijeg Bugarina u TV emisiji Najvći Bugari. Zbog sve ga ovoga, Azis je svijetao primjer koji pokazuje da brada, u kombinaciji sa štiklama, čak i na malo problematčnijem geografskom području (prideovi u Sofiji se ne održavaju pod baš idealnim okolnostima), ne mora nikome smetati. Iako su Conchitina i Azisova brsda nešto što zapanjuje konzervativnu javnost, brade kod bioloških žena koje se tako identificiraju, za tu istu javnost predstavljaj u nešto još gore. Žene koje imaju bradu i ne briju je smatraju se ili urbanim mitom ili nakazama od bjeglim iz cirkusa. Primjer Vivian Wheeler, koju je otac, koji je se sti dio, bukvalno prodao cirkusu 1953., kada je imala samo pet godina,  to dokazuje. Radila je u cirkusu 55 godina, i tako novčan o pomagala svojoj porodici.

– Ljudi ne razumiju koliko je to bilo emotivno i fizički teško iskustvo. Društvo me je svakako odbacivalo zbog toga što jesam, ali bog ne pravi greške. Ja nisam greška, izjavila je Vivian svojevremeno za CNN. Nakon što je prestala raditi u cirkusu, Vivian je odlučila postati dio Guinnesove knjige rekorda, u kojoj se našla u izdanju od 2012. nakon što je 35 doktora potvrdilo njenu priču.

 

Sindrom vukodlaka

Vivian je rođena kao intersex osoba, kojoj su muški spolni organi odstranjeni jer su roditelji htjeli djevojčicu. Jako malo žena ima bradu, koja je ponekad rezultat hirzutizma, hormonskog disbalansa, zbog kojeg žene već od djetinjstva imaju pojačanu dlakavost muškog tipa, npr. na licu ili na prsima, ili rijetkog genetskog poremećaja, koji se naziva sindromom vukodlaka, a kojeg ima i Vivian. Ponekad je brada i nuspojava korištenja steroida. No, društvena stigma prema bradatim ženama je neumoljiva. Mnoge od njih su bradu brijale, poput same Vivian, koja je prestala brijati 1990. Bez brade, to nisam ja. Pretvarala sam se da sam nešto što nisam. Nabrojat ćemo još neke od poznatih bradatih žena. Zanimljivo je, prije svega, da se u bradate žene čak ubraja i jedna svetica – Wilgefortis, čija legenda postoji od 14. stoljeća, a prepoznatljiva je po dugoj bradi. Po Evropi je poznata pod različitim imenima, ali je zaštitnica ljudi koji traže oslobođenje od raznih životnih muka, pogotovo žena ko je žele biti oslobođene od nasilnih supružnika. Ali, ono što je, nažalost, zajedničko mahom svim drugim poznatim ženama s bradom je upravo to da su u jednom momentu svog života služile za zabavu drugih. Švicarka Josephine Clofullia bila je dio poznatog cirkusa Američki muzej i svoju bradu čak brijala po uzoru na Napoleona III, koji je zato nagradio draguljem. Helena Antonia je bila i bradata, ali i nižeg rasta, te je zbog toga bila glavna atrakcija na dvoru Marije od Austrije, rimske carice. Jane Barnell, Amerikanka poznatija pod imenom Lady Olga, također je prodana cirkusu, u kojima je nastupala tokom čitavog života, a pojavila se čak i u nekoliko filmova, te se udavala četiri puta. Annie Jones, još jedna atrakcija Američkog muzeja, još jedno dijete prodano cirkusu, do pete godine je imala i brkove i zaliske, te je postala najpoznatija bradata žena Amerike, ali se također trudila i da riječ “freaks” (“nakaze”) izbaci iz upotrebe. Održala je turneju po Rusiji i tvrdila da je odbijala slikare koji su je molili da im pozira poput Isusa.

 

Hibird čovjeka i majmuna

Julia Pastrana, starosjediteljka Meksika, bila je dio svih cirkuskih izložbi 19. vijeka u Sjevernoj  Americi i Evropi. Imala je sindrom vukodlaka, te su joj i lice i tijelo bili prekriveni crnim dlakama. Opisao je čak i Charles Darwin: Julia Pastrana, španska plesačica, bila je nevjerovatno dobra žena, ali je imala gustu mušku bradu i dlakavo čelo. Reklamirali su je kao hibrid čovjeka i majmuna, a jedan doktor je čak posvjedočio da je rezultat parenja čovjeka i orangutana. Theodore Lent je kupio od žene koja je možda bila njena majka, naučio je da pleše i da svira, te je poveo na svjetsku turneju. Naučila je pisati i čitati na tri jezika, a za Lenta se  kasnije i udala, te ostala trudna. Tokom turneje u Moskvi rodila je dijete slično sebi, koje je, nažalost, preživjelo samo tri dana, a sama Pastarana umrla je od postporođajnih komplikacija pet dana kasnije. Njen muž je i nju i dijete potom mumificirao i nastavio ih pokazivati u staklenom lijesu.

I konačno, tu je i Jennifer Miller, rođena 1961., žonglerka i jedačica vatre, ali i spisateljica i profesorica na Institutu Pratt u Brooklynu, New York, kao i na drugim akademskim ustanovama po put UCLA, NYU i Scripps Collegea. Godine 1989. osnovala je poznatu cirkusku trupu Circus Amok, te bila u fokusu dokumentarca Juggling Gender. Bradate žene uglavnom su tokom svojih života bile predmet ismijavanja, iako su bile velike heroine koje su prolazile kroz mnogonevolja zbog svoga izgleda. Ali, problem dlaka u žena je još složeniji ako pogledamo malo bolje, dlakavost u mnogo manjoj mjeri, dakle na nivou nogu koje nisu brijane sedam dana, ili dlakave nadusnice, je tabu. One feministkinje koje su davno odlučile konformizam poslati k vragu, pa ne briju noge niti potpazušje, odavno su žigosane kao prljave i kao žene koje nemaju ili ne vole seks (ili ga barem, ako se ovaj stereotip projici a do kraja, sigurno imaju sa jednako dlakavim drugim ženama). Međutim, tabu dlakavosti je dosegao jedan novi nivo – potpuno odbijanje mogućnos ti da žena može i treba ikada imati dlake. Sve te reklame za odstranjivanja dlaka ciljano su usmjerene ka ženama. Kozmetički studiji na depilacijama zarađuju veliki dio profita. Čupanje obrva, izbjeljivanje brkova, sram da se prizna da se brkov i uopšte imaju (a realno, imaju ih sve žene), panično brijanje pazuha ako postoji i najmanja šansa da se potpazušje vidi – sve je ovo postao integralni dio svakodnevnog ženskog ponašanja i dvoličnog sistema vrijednosti u kojem muškarac, ma koliko dlakav bio, nije javno p(r)ozvan da svoje dlake i ukloni, kao što žena jeste. A da ne govorimo o pritisku koji se odnosi na intimne dijelove tijela – porno industri ja je već odavno nametnula potpuno uklanjanje dlaka, isti trend je preuzela pop kultura, zajedno s modnim magazinima, što je stvorilo dodatni pritisak da se od žena očekuje da potpuno zaborave na dlake u intimnim područjima tijela.

Prirodna ljepota

Često je argument protiv dlaka taj da su jednostavno ružne za vidjeti. I često dolazi upravo od muškaraca (za koje bi se mnogi/e složili/e da su sigurno duplo ružniji, ako je već to kriterij). Kako bi deplasirao ovaj stereotip, londonski fotograf Ben Hopper je 2007. počeo praviti fotografije koje dokazuju da su ženske dlake također nešto lijepo. Nedavno izdani editorijal je nazvao Prirodna ljepota, a svoje modele je zamolio da ne briju dlake na tijelu kako bi oborio ideju da su dlakave žene neprivlačne, ili da ne vode računa o higijeni.

– Iako su dlake ispod pazuha nešto prirodno, postale su stav. Zašto je to tako? Skoro stotinu godina nam mozak ispire kozmetička industrija koja ohrabruje žene u odstranjivanj u dlačica. Moj cilj je da kreiranjem kontrasta, između mainstream privlačne ženske ljepote i sirovog nekonvencionalnog izgleda ženskog potpazušja, započnem diskusiju o dvostrukom standardu ljepote.

Žene su na fotografijama prije 1915. godine prikazivane s jako puno dlaka. A nakon prve kampanje za brijanje žena 1910-ih, kozmetička industrija je znala kako dalje – od tog perioda, pa do danas, na pravljeno je bezbroj oglasa koji žene uvjeravaju u to da su dlake neprivlačne i nehigijenske. Komentari na ove fotografije na društvenim mrežama su bili, blago rečeno, šokantni – od zgražanja pa do osude, bilo od muškaraca ili žena. Čak i neke od Hopperovih muza nisu bile imune na nesigurnost u vezi s dlakama – jednoj od njih je proces putšanja dlaka bio previše za izdržati, te je odustala od snimanja.

– Ne želim reći da žene trebaju pčeti puštati dlake ispod pazuha. Samo smatram da je to mogućnost koju treba razmotriti, a ne odmah odbacivati. Htio bih da ljudi standarde ljepote počnu propitivati, rekao je Hopper za Huffington Post.

 

Long hair, don’t care!

Fotografije dlakavih potpazušja se redovno obilježavaju kao kontroverzne, pa tako portali i tabloidi skupljaju fotografije neobrijanih žena na jedno mjesto i maltene prozivaju žene ko je su se usudile ne obrijati, poput dizačice tegova, Australijanke Seen Lee, koja je – i ovo je doslovan prijevod s portala Oddee.com – Šokirala svijet nakon Olimpijade u Londonu, dok nastavak teksta najavljuje ostale slike žena ko je su uhvaće neobrijane. Većina ovih žena bila je meta prozivanja na društvenim mrežama, pogotov o na Twitteru, na kojem borave istinski okrutni ljudi, zbog kojih je, nažalost, Twitter zbog brzine širenja informacija ćesto prvo mjesto na kojem se ljudi prozivaju zbog različitosti.

Pri tome je npr. Seen Lee posprdno istretirana zbog svojih nerealno dlakavih pazuha, obzirom da ne spada u kategoriju mainstream privlačnih žena, dok je fotografija mlade Sophie Loren na ko joj ova slavna glumica ima dlake ispod pazuha opisana kao glamurozna. Prozivanje je išlo toliko daleko da je još jedna sportistkinja, Lolo Jones, čak na Twitteru napisala kako je to što je kamera snimila neobrijanih pazuha (dok je, usput rečeno, slavila sa zastavom SAD-a u rukama) bio “najniži moment moga života”.

Lista neobrijanih i prozvanih žena se nastavlja: Fergie iz Black Eyed Peasa, Hillary Swank, Madonna, Britney Spears, Beyonce, Drew Barrymore, Lilly Allen… Britanskom Mirroru nije bilo teško da javna pojavljivanja ovih žena, koje su u tom momentu imale neobrijane pazuhe, u martu ove godine bukvalno izanalizirali u veoma dugom članku. Realno, žene poput nabrojanih, kao i sve druge žene, mogu u svome životu nekad sebi priuštiti da se ne obriju ispod pazuha. Možda je najbolje na ove prozivke reagirala Madonna, koja bi u ovom slučaju mogla poslužiti kao odličan uzor: na Instagram je postavila fotografiju sebe u crnom rublju, neobrijanog pazuha, i napisala Long hair, don’t care (Duge dlake, nije me briga!). I dok Rusi briju brade u znak protesta protiv Conchite, tviterši protestuju protiv opasnih dlaka iz sigurnosti svojih kuća ispred kompjuterskih monitora, a muškarci se zgražavaju nad ženskim dlakama ispod pazuha, a ne nad svojim “tapiserijama” – uspješne žene idu dalje i ne obaziru se na to što jutros nisu obrijale bradu, noge ili potpazušje.