Ensar Bistrivoda: Kruna mizerije nekako uvijek lebdi iznad naših glava

0
February 26th, 2014

Bend Misery Crown nedavno je promovirao svoj prvi album When North Meets South. Ime albuma je kombinacija muzike koju bend svira i geografskog područja sa kojeg dolaze članovi benda, a muzika koju stvaraju može se najprostije opisati kao spoj muzike američkog juga sa karakterističnim melosom bluesa, čija mješavina daje prepoznatljiv zvuk bendu. Album je snimljen u produkciji Jasenka Džipe (FoM, After Oblivion) i sadrži deset autorskih pjesama u okvirima sludge/stoner/southern metala.

 

O bendu, novom albumu i svemu pomalo razgovarali smo sa frontmenom Ensarom Bistrivodom, koji je poznat u bh. muzičkim vodama i kao frontmen bendova Corbansick i Shipwrecked, ali i kao MC Sterma.

 

 

Nedavno ste promovirali album prvijenac. Album sadrži 10 potpuno autorskih pjesama. Kako su nastajale pjesme?

- Naš gitarista Loli (Šahsudin Osmanović) glavni je „krivac“ za muziku/zvuk/rifove benda naravno potpomognut i našim drugim gitaristom Rikijem (Šahinović Riad). Malo smo razbacani po državi, bubnjar Alen Mešić nam je u Bihaću, pa nemamo ni neku priliku svi zajednu „u momentu“ uticati na neko nastajanje pjesama, ali sasvim dobro nam to ide i naučili smo to na način da Loli i Riad razrade ideje šalju nama, svi nešto kažu, daju neki input i to se brzo završi. Zatim ja sjedem izbacim tu mušku bol iz sebe kroz neki napaćeni tekst i to je to. U početku cijele priče, dok još nisam preuzeo vokalne dužnosti, postojalo je nekih 5 – 6 stvari, inspirisan onim što sam čuo poprilično brzo sam napisao tekstove i iz tog razloga album je u početku bio zamišljen kao EP. Snimili smo prvu pjesmu Crown of Misery, a u međuvremenu nastale su četiri nove i onda smo shvatili da se nećemo zadržati na EP-u kad možemo imati album od 10 stvari koje zaslužuju sve da budu tu i da zaokruže taj neki godinu dana dug rad Miseryja u postavi u kojoj je i danas.

 

 

Otkud ime Misery Crown?

- Eh, ovo bi najbolje odgovorio naš drugi gitarista Riad, s obzirom na to da je ime njegova ideja, pa kome se ne sviđa nek’ njega traži! (smijeh) Pored toga što dobro zvuči što je jako bitno, mogu reći u svoje ime da meni taj naziv Misery Crown nekako najbolje oslikava neki historijat naše zemlje, svega vezanog za ovo područje… Uvijek smo bili „kraljevi“ ali sve što smo sticali bilo je žestokom borbom, patnjom… Tako da ta kruna mizerije nekako uvijek lebdi iznad naših glava…

 

 

1457656_690480837637540_1209325198_n

 

Bend čine članovi iz Bihaća i Sarajeva. Koliko često imate probe i kako funkcionira ta ljubav na daljinu?

- Uz Facebooke, Skypove i ostale čari tehnologije ta daljina se i ne osjeti, svi znamo gdje, ko, šta i s kim, kao da smo u vezi. (smijeh) Šalu na stranu poprilično je teško jer proba – nema, mOre bit’ bidne, na jednu ruku se može nabrojati koliko puta se vidimo godišnje. Loli, Riad i Alen su iz Bihaća. Ljeti se na odmorima okupljaju i sviraju bez mene i Ade (Andan Muratović, basista). Kad su ovdje gitariste, fali bubnjar, tako da i žive svirke posebno ispaštaju, ali šta je tu je, sad za sad funkcionira tako, pa vidjet ćemo šta budućnost nosi!

 

 

Šta, po Vašem mišljenju, čini esenciju nekog benda? Da li je to svirački ili duhovni aspekt?

- Ja na to gledam ovako, svirački aspekt je naravno bitan, da bi se sviralo mora se, ne samo znati svirati, nego i konstantno vježbati, unaprijeđivati i sam sebe, a i ljude s kojima radiš. Međutim, da bi bend opstao presudno je to duhovno tj. da su ljudi sretni time što rade, da ih to ispunjava, da su prijatelji, da su svi podjenako u tome (bar u nekim približnim procentima), da dijele tu viziju, taj „duh“ sviranja, duh benda, jednostavno duh muzike koju rade, jer ako je nekome sve navedeno pegla i smor onda se, brate, ostavi sviranja, jer onom drugom u bendu kojem se to radi kvariš svaki ćeif!

 

 

Album je stavljen na besplatan downolad. Jeste li zadovoljni do sada brojem downloada?

- I više nego zadovoljni! To je ta ljepota današnjeg doba, a u isto vrijeme i prokletstvo, jel’?! Malo ko će izdati album nekog tamo Misery Crowna (mada smo imali nekih ponuda) koji svira metal muziku u BiH, ali zato taj isti bend stavi album na download i onda sa svih krajeva svijeta ljudi to imaju priliku čuti,javiti se sa svojim utiscima. S te strane smo itekako zadovoljni, kako brojem downloada, tako i samim feedbackom ljudi koji su to skinuli i poslušali!

 

 

Kakva je klima što se tiče metala općenito kod nas? Kako ocjenjujete stav medija, diskografskih kuća i javnosti prema metal muzičarima?

- Mislim da je ovo tema o kojoj najmanje volim pričati, pa ću probati što kraće. Potencijala i dobrih bendova ima, zalaganja i truda od strane samih bendova nema u toj količini da se napravi taj sljedeći korak (čast izuzecima koji su recimo na putu da to napokon dignu na veći nivo). Što se tiče stava medija mislim da je suvišno išta govoriti pogotovo o nekim većim medijima, tipa televzije i slično, gdje u prime time terminu idu tri serije zaredom od Turske, preko Indije, do Uzbekistana – 0 bodova. Diskografskih kuća ne znam ni da ima više kod nas, a i ono malo jada što ima pravi svoje „zvjezde“ i te iste gura, tako da nama niti to treba niti imamo šta od toga. Kako rekoh u odgovoru iznad, lijepi internet i download i slične opcije, pa to nije više ni bitno kao nekad. Danas bendovi skoro sve sami mogu, tako da u suštini dobar dio svega je do samih bendova. Eto rekoh kratko, a opet nije da sam skratio! (smijeh)

 

 

Jeste li se ikad susretali s kakvim predrasudama okoline kakvi obično vladaju o muzičarima žešćih žanrova?

- Ma, te stvari više na jedno uho uđu, na drugo izađu, to je u jednu ruku i neizbježno, jer dosta ljudi ne zna bolje, s druge strane i totalno nebitno upravo iz tog razloga. Meni je samo drago da se pojavilo dosta ljudi koji nemaju veze s metalom i sa tom nekom secnom da im se muzika koju sviramo svidjela. To mi je bitnije od nekih predrasuda i gluposti koje su većinom rezultat neznanja.

 

894450_172497009566389_1187286849_o

 

Frontmen ste u nekoliko metal bendova, ali ono što je posebno zanimljivo jeste da ste Vi zapravo poznat po hip-hop izražaju. Poznati ste kao MC Sterma. Prije 3 godine ste pobijedili i na Red Bull Mc Battle takmičenju. Mnogi MC-jevi su zamjerali to što je pobijedio „metalac“, možete li nam reći više o toj zaljubljenosti u oba žanra?

- Hahaha… pa, ko im je kriv?! Kakvi su to reperi kad ih metalac pobjedi! (smijeh) Recimo to ovako, metal i ta neka bendovska, agresivnija, meldoičnija muzika uvijek je bila moja prva ljubav, jer sam na takvoj muzici i rastao. Rap se pojavio u jednom periodu životnog razvoja i baš tad „legao“ bolje nego da se to desilo nekad prije ili poslije, a pored toga mnogo je „lakši“ bio tada za raditi u smislu stvaranja. Ne trebaju ti ljudi da sviraju, „lakše“ je snimiti sebe solo na matricu nego bend cijeli, jednostavno neke su se stvari poklopile, pa sam se okušao u tome. A treba reći da je to bilo neko doba ekspanzije domaćeg rap zvuka (kad kažem domaćeg mislim i na susjedne zemlje) pa sam upao u taj neki val, ali metal i to i dalje ostaje ona prva ljubav, pa samim tim i najslađa.

 

 

Nedavno ste u suradnji sa producentom Drumelodyjem, snimili zanimljiv miks grimea, rapa, drum’n ‘bassa i dub stepa. Jedna interesantna kombinacija u kojoj Vas još nismo imali priliku čuti. Kako je došlo do saradnje?

- Berina Tuzlića, lika koji se krije iza Drumelody projekta sam upoznao na jednoj zajedničkoj svirci. Neko vrijeme poslije toga javio mi je da radi ovaj projekt i rekao mi da mu treba i nešto sa glasom, pa sam ja probrao među instrumentalima ovaj (Stupski Peljto) pošto mi je baš taj miks svega što ste naveli zvučao zanimljivo. Snimili smo, dobro je ispalo i to je to. Na osnovu toga uradili smo još jednu brzinsku stvarku Brade grada i sad za sad dosta od nas u toj kombinaciji, ali svakako Drumelody radi dalje punom parom!

 

 

Šta se dešava sa bendom Corbansick?

- Dok ja odgovaram na ovo pitanje album se privodi kraju, upravo sam iz studija gdje se snima zadnja pjesma. Poslije toga ćemo to fino sve slušati, popravljati, izmiksati i nadam se pred kraj marta imati razlog da pričamo više o Corbansicku! Svirke su, također, lagano krenule da se bukiraju, treba taj album i promovisati, ali kako rekoh, nadam se za nekih mjesec da ćemo više o tome pričati.

 

1441246_690480684304222_1786389967_n

 

Ko su Vaši muzički uzori? Kad biste mogli birati s kime ćete nastupiti ko bi to bio?

- Recimo to ovako uzori su mi ljudi koji su imali snage, odlučnosti i upornosti da budu to što jesu, da tvrdoglavo izguraju svoje i što su dali sve od sebe da rade to što vole, takvim ljudima se divim posebno u muzici jer znam i sam koliko je to teško „izgurati“ do kraja. A, s kim bih volio svirati… Bolje bi bilo pitanje s kim ne bih! (smijeh)

 

 

Koji Vam je nastup najviše ostao u sjećanju i zbog čega?

- Tesko se odlučiti za jedan, brzinski bi to izgledalo ovako: Corbanscik u Banjoj Luci kad su se ljudi penjali na binu da bi uzeli CD, promocija tog CD-a u Sarajevu u Ag-u, Corbansick i Hladno pivo u Kiseljaku ili Zenica Zove fest, Shipwrecked na oproštajnoj svirci Hobsone’s Choicea i za pamćenje je bilo na ovoj Misery promociji!

 

 

Koji biste posebno izdvojili bend iz BiH? Zašto?

- Na ovo pitanje u zadnjih nekoliko godina i uvijek imam isti odgovor –  AESTHETIC EMPATHY. Razlog je prost, osim toga što sviraju i rade odlično i kvaliteno, sviraju gdje stignu, izbacilu su ekstra album/CD sa svim što uz jedan pravi CD ide, izbacili su spot, svaka svirka im je bolja nego prošla, ljudi se trude i rade i to se vidi! Festival of Mutilation također moram spomenuti, jer kako ti ljudi sviraju to nije humano, album će im biti strašan!

 

 

Na koji način se može doprinijeti razvoju bh. metal scene?

- I ovo je jedno od onih pitanja na koja najmanje volim odgovarati iz razloga što je sve više puta rečeno i kroz čitavu priču sam već odgovorio i na ovo, pa ću samo podvući: više zalaganja samih bendova i ljudi koji su „u tome“, imaju dovoljno alata i sredstava da bar nešto naprave kako za sebe, samim time i za scenu!

 

 

Što biste savjetovali nekom mladom metal bendu koji tek započinje karijeru?

- Da se okane ćorava posla i uče školu! (smijeh) Opet se to vraća na istu priču, ako je to to što stvarno vole i žele onda samo gurati i istrajati, raditi na sebi, slušati savjete, ali samo rad i vježbanje i jos puno rada i vježbanja! I možda i najbitniji i „najbolniji“ savjet, nešto što ubija dosta bendova kod nas, to je drugarstvo. Ako bend trpi i ispašta zbog toga što prijateljske veze ne funkciniraju u bendu to se treba rezati odmah i ljutnje nema. Ako svi ne razmišljaju bar slično, ako ne isto, tu nema šta da se traži!

 

 

Planovi za dalje?

- Ne znam odakle bih počeo i s čim bih završio! Probat ću nekim redom - Corbansick album je nadam se tu za nekih mjesec, pa onda ide sviranje, promovisanje toga do krajnjih granica mogućnosti, pa i više! Misery Crown je počeo raditi na novom materijalu, evo i malo eksluzive (smijeh), dvije pjesme su već snimljene, nije isključeno da neki EP bude do ljeta! Shipwrecked, također, radi na svom prvom EP-u i nadam se da će i to relativno brzo biti vani, jer to je definitivno nešto što ljudi trebaju čuti, nešto što se razlikuje od svega što radim i što mi je poseban gušt raditi. Ukratko puno muzike, sviranja i onda uživanja u tome do maksimuma!

 

 

 

razgovarala_Besima Svraka




Najčitanije








FBL | MACCHIATO | MODA | LJEPOTA | LIFESTYLE | ART ATTACK | ZDRAV ŽIVOT | GEEKOLOGIE | COMMUNITY | ADRESAR

MARKETING | KONTAKT | IMPRESSUM

© 2013 - Sva prava zadržana - Fashion, Beauty, Love. Design by White Rabbit team