Grafička dizajnerica i ljubiteljica umjetnosti, Neše Jerlagić, nedavno je predstavila koncept monografije Facesthetics posvećenoj figuralnim skulpturama na sarajevskim fasadama iz perioda vladavine Austro-Ugarske. Samo rađanje monografije Facesthetics desilo se zahvaljujući završnom ispitu kojeg je imala iz fotografije.
– Ispit je zahtijevao od nas da pronađemo način da predstavimo Sarajevo sa aspekta koji će izbjegavati turistički pristup i koji neće ličiti na tipične razglednice Sarajeva, koje smo svi već toliko puta vidjeli, već će predstaviti Sarajevo kroz nešto što je nama lično interesantno i nepoznato, a nije primjećeno u svakodnevnom životu koji se dešava u gradu. Ja sam bila presretna ovim zadatkom jer mi je ukazana prilika da ostvarim nešto što sam oduvijek željela da uradim. Tome svjedoče moji folderi puni fotografija antropomorfnih oblika koje sam skupljala kroz dugi niz godina. Nažalost većina tih fotografija ne bi nigdje završila, poneka možda na društvenim mrežama ali nisam im udahnula život kako želim sada sa monografijom Facesthetics. Lica su me oduvijek fascinirala i u Sarajevu, gradu arhitektonskih susreta, skromnost tih lica i njihova tajnovitost su dobila neku svoju mistiku svjedoka decenija, što je probudilo u meni želju da budem njihova prva ambasadorica. Također, imajući ovu knjigu na polici u svom domu bilo koga smo spremni uvesti u priču historije grada Sarajeva te ga provesti kroz ulice kamenih spavača, kaže nam Neše Jerlagić.
Nakon uspješno završenog ispita u njoj je ostala želja da nastaviti raditi na tome i dalje otkrivati lica skrivena na sarajevskim zgradama. Samo otkrivanje i prikupljanje te fotografisanje lica iziskuje dosta vremena, istraživanja i brzog opažanja i Neše još uvijek radi na tome. Do kraja ljeta plan je da kompletira kolekciju te stavi tačku na finalnu verziju Facestheticsa, zatim objava, a dobila je i poziv da je promovira uz izložbu fotografija sljedeće godine u Los Anđelesu.
– Fotografija je nešto sto me oduvijek privlačilo, mada sebe ne želim nazvati fotografkinjom. Ne smatram sebe profesionalnom fotografkinjom iako sam u toku studija izučavala i fotografiju, više volim reći da je volim i posvećena sam joj dug niz godina. Kako digitalnu tako i analognu, koja opet ima svoju čar i dušu koja je nemjeriva sa procesom digitalne fotografije. Inspiraciju pronalazim u svemu oko mene, a toliko me stvari zanima da zasigurno planiram proširiti ova svoja interesovanja i dalje. Moda je nešto što između ostalog u meni budi jako snažne porive još od malena, te se sigurno u budućnosti vidim i u tom polju koje će biti kombinovano sa svim predhodnim stvarima koje sam nabrojala. Planiram master studij upisati vjerovatno usko vezano upravo za modu, dizajn i fotografiju, te time i spojiti te tri stvari, rekla nam je Neše.
Dizajn knjige je minimalistički, jer Neše nije htjela suvišinim elementima ugroziti samu ljepotu fotografija. Knjiga će biti podijeljenja po arhitektonskim stilovima te ulicama u Sarajevu.
– Odlučila sam se za crno-bijele fotografije jer time detalji još više dolaze do izražaja u svrsi kojoj sam se posvetila. Sam proces te posvećenost ovom radu u meni je probudila mnogo lijepih emocija samom činjenicom da ma koliko mislila da poznajem grad u kojem sam se rodila i živim, ipak uspjevam da ga posmatram iz nekih novih uglova i sa nekom novom pričom zahvaljujući ovoj ideji, ističe.
Ono što je još više veže za ljubav prema austrougarskoj arhitekturi je i familijarna povezanost jer je njena čukun-baka rođena Bečanka, a njeni drugi preci iz Češke sagradili su u Sarajevu porodičnu kuću 1896.
– Na sačuvanim fotografijama prvobitnog izgleda kuće zapazila sam anđeoska lica u fasadnoj plastici sto me je ponukalo da dalje nastavim istraživanje pojave tog dizajnerskog elementa. Na fotografiji kuće slabije se uočava taj detalj koji se nalazio u okruglom natprozorniku, ali tu je vidljiv pod velikim zumom i također moja porodica je svjedočila postojanju istog u posljednjih tridesetak godina kada su se dijelovi te prvobitne fasade odronili.
Neše inače provodi dosta vremena istražujući historijske podatke vezane za arhitekturu iz austrougarskog perioda u Sarajevu.
– Prve zgrade u ”evropskom” stilu građene su u posljednjih trideset godina Osmanske uprave. Iako je zgrada Konaka na Bistriku svojom ukrašenosću odudarala od ostalih objekata evropskog tipa iz tog vremena, uočljivi su pokušaji nešto skromnijih fasadnih ukrasa na drugim zgradama te epohe, poput Hastahane, Kršle (Kasarna, Bistrik), te brojnih privatnih zgrada. Tek dolaskom Austro-Ugarske počinje izgradnja objekata ukrašenih veoma razvijenim primjerima fasadne plastike. Tu se radi o čitavom nizu stambeno-poslovnih objekata u ulicama Maršala Tita, Ferhadija, Marijn dvor, Valtera Perića, Jelićeva, Kralja Tvrtka, Antuna Brauna, Vrazova, Hiseta, Trg fra Grge Martića, Gajev trg, Hamida Dizdara, Đoke Mazalića i drugih. Iako su fasade zgrada građenih u stilu secesije, već pokazivale prostranije slobodne plohe na fasadi omeđene ornamentalnom antropomorfnom, floralnom i animalnom fasadnom plastikom, od kraja prvog svjestkog rata i s pojavom moderne arhitekture ukrasna fasadna plastika počinje se smatrati izlisnom i od kraja 1920-ih godina nestaje iz gradnje u Sarajevu. Ta epoha je trajala nekih šezdeset godina na prostoru BiH i samim tim i u Sarajevu, te je ostavila i nadoknadila sve ono što Sarajevo pod Osmanskom vlašću nije imalo glede arhitekture, a što je Evropa tog vremena već imala. Najprisutnije su takve fasade u historijskog jezgri grada u općini Centar i Stari Grad uz nekoliko manje značajnih objekata na periferiji i u novom dijelu grada, ističe Neše.
Cilj monografije Facesthetics je da podjeća na neoklasicističku i neorenesansnu arhitekturu Bosne i Hercegovine iz perioda vladavine Austro- Ugarske, iz razloga što ta vladavina predstavlja period jasnih pravila gradnje i uređenosti u sferi arhitekture. To je period u kojem su investitori shvatali da neovisno o gabaritima objekta mogu donijeti osvježenje kroz fasadnu plastiku. Fasadna plastika tog vremena je bila mjerljiva jer na velikim objektima nalazimo velike proporcije i obrnuto na malim male.
– Izabrati naljepše primjere mi nije bilo lako s obzirom na to da sam se sa svakim tim licem zbližila kroz čitav ovaj proces i rađanje Facestheticsa. Na području Marijin dvora se nalaze predivni primjeri konkretno u ulici Valtera Perića i Kralja Tvrtka, ali podjednako sam fascinirana svim licima koje sam pronašala i zabilježila fotoaparatom.
Živimo brz, urban život u kojem su naši pogledi na dnevnoj bazi usmjereni vjerno u mobitele i užurbane korake, uvijek se nalazimo u tom ritmu pogleda prema dole i ‘samo ravno’. Nismo motivisani ili zainteresovani da obratimo pažnju na ono što se nalazi oko nas i iznad nas. Moj pokušaj se sastoji upravo u želji da skrenem pažnju budućem uživaocu ove monografije da podigne glavu dok bude hodao ulicama Sarajeva i obrati pažnju na sva ta predivna lica koja, poput kakvih starosjedioca ulica, imaju svoje pripovjetke koje bi podijelili sa nama u razmjeni pogleda.
Stoga, dok prolazite ulicama Sarajeva ili bilo kojeg drugog grada u BiH, podignite glavu gore i potražite zanimljiva lica sa fasada koja vas posmatraju godinama.
foto_Neše Jerlagić
tekst_Mirza Dervišić