Sa Ivanom Vidovićem, marketing managerom iz Sarajeva, smo prvi put razgovarali prije 7 godina, povod je bio njegov bend Polaroid Trip, te njegova ljubav prema ritam gitari i pisanju pjesama. Novi intervju donosi priču o jednoj posebnijoj ljubavi – psima i canicross utrkama. Prošle godine u septembru održan je treći po redu Skakavc trail, a u sklopu kojeg je Ivan organizirao canicross utrku. Glavni krivac za tu utrku je njegov pas Paco, ali i za ovaj drugi intervju.
Canicross je kod nas još uvijek mlada i široj javnosti uglavnom nepoznata sportska disciplina za ljude i njihove pse. Otud ideja da se pokrene Canicross?
– Budući da imam hiperaktivnog psa kojem nije dovoljna šetnja dva kruga oko zgrade istraživao sam šta sve možemo raditi zajedno i iznenadio se kad sam vidio da postoji cijela lepeza organiziranih sportskih aktivnosti koje uključuju pse kao što su skijoring (nordijsko skijanje sa zaprežnim psima, bikejoring (vožnja mtb bicikla kojeg vuče pas), canicross (trčanje sa psom) i mnoge druge varijante. Canicross mi je izgledao najjednostavniji jer je zahtijevao najmanje opreme, a svakako sam već počeo da se bavim trčanjem. Nakon što sam vidio da su u Hrvatskoj uspjeli organizirati canicross ligu od desetak utrka godišnje odlučio sam pokrenuti taj sport i u BiH te smo prošle godine u sklopu Skakavac traila u Sarajevu održali prvu canicross utrku u BiH na kojem je učestvovalo 22. učesnika sa svojim psima.
Kažeš imaš hiperaktivnog psa, o kojem psu je riječ i po čemu je poseban?
– Imam njemačkog kratkodlakog ptičara po imenu Paco. Mnogo je karakteristika po kojima je Paco poseban, ali ono po čemu se razlikuje od većine pasa jest da Paco ima urođen teži oblik atopijskog dermatitisa (kožno oboljenje) kao i pojačane alergije na cijeli niz prehrambenih sastojaka kao i vegetacije iz okruženja te da je godinama na teškim lijekovima – imunosupresivima. Veterinari mu nisu predviđali dug život, dva puta je bio i u kritičnom stanju kad se čak razmatrala i eutanazija, ali se svaki put čudesno oporavio. Sad mu je 6 i pol godina i fizički je jači nego ikad. Paco i ja smo zajedno pretrčali stotine kilometara te pregazili mnoga brda i planina i imamo još mnogo toga u planu.
Taj pas je sretan što je dobio tebe kao vlasnika. Neko bi davno odustao od njega. Kako zapravo možemo znati da li je naš pas za takve vrste utrka? Koje pasmine su najbolje po tjelesnoj građi i izdržljivosti? Na šta treba obratiti pažnju?
– Najvažnije je da je pas nema problema sa zglobovima, srcem ili disanjem, odnosno da je zdrav. Stoga bih svima koji su zainteresirani za canicross preporučio da se prije intenzivnijih aktivnosti prvo posavjetuju s veterinarom. Zbog problema s disanjem canicross se ne preporučuje brahiocefaličnim psima (psi s ravnom njuškom) ili zbog opterećenja na zglobove se ne preporučuje velikim i teškim psima. Ipak, mi ćemo sve naše utrke organizrati tako da se u zadatom vremenskom roku mogu i prošetati. Svakako je u fokosu kvalitetno provedeno vrijeme sa psom, a ne rezultat utrke. Prošle godine smo imali na utrci jednog divnog engleskog buldoga i ogromnog cane corsa koji su lagano prošetali stazom i pobrali simpatije kako publike tako i ostalih učesnika. Ipak, među takmičarima koji više pažnje polažu na rezultat najčešće viđamo srednje do velike pse dužih nogu i lakšeg kostura, pa ćemo tako često vidjeti pse iz grupa ptičara (npr. njemački kratkodlaki ptičar ili mađarska vižla), ovčara (malinoa i border colie) te vučni psi kao što je haski. Posljednjih godina postaju sve popularniji greysteri, još uvijek nepriznata pasmina nastala miksanjem njemačkih ptičara i hrtova.
A mješanci? Postoji mit da su izdržljiviji od rasnih pasa?
– Ima izreka koja kaže Svi koji imaju psa misle da je njegov pas najbolji na svijetu i svi su u pravu. Ni mješanci nisu iznimkaa, a da li je pogodan za canicross – ovisi o svakom pojedinačnom psu. Viđao sam mješance koji su izdržljivi i brzi kao strijela, a viđao sam i one kojima je mrsko pomjeriti se s kauča te bi radije odabrali da leže u hladovini nego da trče ili plivaju. Vjerujem da mit o izdržljivosti potiče od toga da na ulici preživljavaju samo najizdržjiviji psi.
Koje su prednosti trčanja s psom?
– Benefiti trčanja kao sportske aktivnosti su već opće poznati. Uključimo još prirodu, svjež zrak te upoznavanje novih staza i krajolika steći ćemo izrazito lijepo iskustvo. Kad tome još pridodamo našeg najboljeg četveronožnog prijatelja – dobit ćemo apsolutnu uživanciju. Ako posmatramo canicross isključivo kao sport onda možemo zaključiti kako trčanje sa psom pojačava vezu između vlasnika i psa, daje neki zajednički cilj i stvara okruženje da se saradnjom psa i vlasnika cilj može lakše i bolje dostići. Kao i većina fizičkih aktivnosti – pojačava fizičku spremu I trkača i psa te pomaže u smanjenju stresa. Ovo je pogotovo korisno za pse koji žive u urbanom okruženju i nemaju dovoljnu slobodu kretanja, tj. većinu vremena provode u stanu ili na povodcu pa im canicross dođe kao odličan način da potroše višak energije.
Kako izgledaju pripreme za psa, a kako za vlasnika, trkača?
– Trkač samostalno može koristiti klasične treninge za trail trčanje kao što su intervalni treninzi, kraći treninzi jačeg tempa, dužine sa sporijim tempom te trčanje uzbrdo. Obično se pas uključuje u treninge bez opterećenja tako što slobodno trči ili na povodcu pored trkača kako bi poboljšao kondiciju. Svaki treći ili četvrti trening, a najčešće na intervalnom ili tempo treningu se psu stavlja prsnik i bungee povodcem se kači za trkača. Tada se radi na brzini. Jako je važno da pas shvati da treba vući kad ima prsnik na sebi pa se preporučuje da na tim treninzima imate nekog ko će trčati ili voziti bicikl ispred vas i na taj način usmjeriti psa da vuče. Pas u tom slučaju dođe kao dodatni motor pa je moguće trčati mnogo brže nego bez psa.
Na kakvoj vrsti staza se organiziraju ovakve utrke?
– Preporučuju se brdske staze sa što više zemljane ili travnate podloge. Dužine variraju od 3 do 8km, a visinska razlika bi trebala biti do 300 metara. Moj cilj je organizirati utrke i treninge na pristupačnim, a atraktivnim lokacijama kako bi se učesnici mogli upoznati sa prirodnim ljepotama koje nas okružuju te se ponovo vratiti s porodicom i prijateljima te uživati u šetnji ili trčanju. Mnogo je takvih lokacija oko Sarajeva, a vjerujem i u cijeloj BiH. Najčešće koristimo Trebević, Igman, park prirode Skakavac, izletišta Čavljak, Bukovik i mnoge druge.
Kažeš da canicross ne zahtijeva puno opreme, šta je potrebno imati za trkača, a šta za psa?
– Tri su osnovna dijela opreme za canicross; a to su pseći prsnik za vuču, rastezljivi bungee povodac te pojas za trkača. Prilikom nabavke treba obratuiti pažnju da prsnik ne otežava prirodno kretanje psa te da pojas za trkača što bolje prenosi energiju na karlični dio kako ne bi dolazilo do ozljeda bolova ili žuljanja.
Kako uskladiti svoju energiju sa psećom?
– Što više vremena prevedenog u zajedničkim aktivnostima te međusobnog upoznavanje će dovesti do tog da se energije psa i vlasnika počnu ujednačavati. Svima preporučujem da sa svojim psom prođu neki od tečajeva osnovne poslušnosti kako bi znali na koji način nešto tražiti od psa, a i pas da nauči šta se od njega traži.
Da li nekad u budućnosti možemo očekivati i Canihike?
– Canihike, doduše neformalno, organiziramo veoma često i u manjim grupama. Sa nekim potencijalnim partnerima i sponzorima razmatramo kako da to podignemo na jedan viši nivo i da uvedemo redovne ljetne canihike ture, jer je psima svakako preko ljeta prevruće za trčanje. Svi zainteresirani mogu se javiti na Facebook Skakavac traila ili meni lično za informacije o narednim turama.
Kako se prijaviti na sljedeću Canicross utrku?
– Sljedeća utrka će biti 6.9.2020. u sklopu Skakavac traila. Prijave na utrku su otvorene te pozivam sve ljubitelje i ljubiteljice pasa, trčanja i prirode da nam se pridruže. Trčat će se kroz park prirode Skakavac pored istoimenog vodopada. Imali smo još neke utrke planirane za prvu polovicu godine, ali nažalost, pandemija COVID-19 nas je, kao i mnoge druge, spriječila u održavanju. U 2021. planiramo bar tri veća eventa uz mnogo treninga i planinarenja.
razgovarala_Besima Svraka
naslovna fotografija_Vučko trail