Nakon 50 godina predanog rada i prikupljanja poezije, u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine svečano je predstavljena antologija Velika knjiga lirske poezije Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije od početaka do danas, epohalno trotomo djelo koje je priredio pisac, pjesnik, esejist i prevodilac Slobodan Blagojević, dopisni član ANUBiH-a. O knjigama su na promociji govorili prof. dr. Marina Katnić-Bakaršić, dopisna članica ANUBiH-a i prof. dr. Enver Kazaz.
Ova monumentalna antologija, koja hronološki prati razvoj poezije i poetskog jezika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji – od mitoloških početaka najstarijih narodnih pjesama pa sve do savremenog doba – svoje temelje ima u projektu koji je započet prije pedeset godina u sarajevskoj Vijećnici.
– Ideju o ovoj antologiji započeo sam još 1974. godine, na posljednjoj godini studija na Filozofskom fakultetu. Svakodnevno sam provodio sate u sarajevskoj Vijećnici, čitajući i bilježeći sve što mi je bilo dostupno – a dostupno je bilo gotovo sve zahvaljujući bogatom fondu Nacionalne i univerzitetske biblioteke. Do 1984. sam intenzivno radio, sve dok nisam otišao u Ameriku kao dobitnik Fulbrightove stipendije. Antologiju sam stvarao prije digitalnog doba – tekstove sam ručno prepisivao, fotokopirao, kucao na pisaćoj mašini, a tek kasnije sve prebacio na računar, pojasnio je autor Slobodan Blagojević.
U tri toma djela obuhvaćena je poezija pisana na najstarijem književnom jeziku Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije – staroslavenskom, u bosanskoj, hrvatskoj i srpskoj recenziji, glagoljskim i ćiriličnim pismom, te poezija pisana jezikom ovih država, latiničnim i ćiriličnim pismom (u slučaju alhamijado poezije – arabicom), i narječjima štokavskom (koje u XIX stoljeću postaje književnom normom u svim ovdje razmatranim književnostima), čakavskom i kajkavskom (u kojima se, u hrvatskoj književnosti, polučuju vrijedni poetski rezultati do duboko u XX stoljeće), te izgovorima ijekavskom, ekavskom i ikavskom.
– Nakon višedecenijskog čitanja i studiranja poezije ove četiri države, sastavio sam antologiju vlastitog čitalačkog iskustva. Ona, ujedno, predstavlja pjesničku tradiciju u kojoj sam i sam, kao pjesnik, odrastao. Ne nalazim nijedan razlog protiv jedinstvene antologije poezije jednog policentričnog jezika, koji nazivamo bosanskim, crnogorskim, hrvatskim i srpskim jezikom, istakao je autor u svom obraćanju.
Prof. dr. Marina Katnić-Bakaršić smatra kako se pred nama nalazi djelo čiju vrijednost vidimo već sada, a sigurno će je još više pokazati vrijeme.
– Antologija pruža mogućnost sinhronijskog praćenja lirske poezije u pojedinim periodima u ove četiri države ili pak dijahronijskog promatranja njenog razvoja. Blagojevićeva Antologija ima i plemenitu ulogu očuvanja i pamćenja lirskog pjesništva jednog policentričnog jezika sa četiri standarda od početaka pa do danas.
Promotor prof. dr. Enver Kazaz je naglasio kako smo dobili Veliku knjigu poezije kakvom bi se mogle ponositi i veće književnosti.
– Ovakve antologije nemaju ni znatno veći jezici. Blagojević je uradio nešto što se činilo nemogućim – sabrao je jedan milenij poezije, uveo vrijednosne i estetske kriterije, prevazišao nacionalne kanone i stvorio veličanstveno djelo koje ostaje u naslijeđu generacijama kao nadahnuće, nečega što su najveći dometi našeg jezika u pjesništvu, zaključio je prof. dr. Kazaz.
Antologija Velika knjiga lirske poezije Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije od početaka do danas donosi više od hiljadu godina lirskog stvaralaštva, sabranog u jedinstvenu poetsku cjelinu koja potvrđuje snagu jezika i ljepotu stiha – bez obzira na geografske granice.
O predavaču
Pjesnik, filozof, esejist, prevodilac, urednik i publicist Slobodan Blagojević rođen je 25. januara 1951. godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Školovan u Sarajevu (Prva gimnazija, Filozofski fakultet). U toku akademske 1984/85. godine boravio je u New York University kao „Poet in residence“. Od 1992. do 2010. godine živio je i radio u Amsterdamu, Nizozemska. Od 2010. godine nadalje ponovo živi u Sarajevu. Dopisni je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Tokom studija u Sarajevu, bio je urednik studentskog lista Naši dani (1971–1973). Urednik u uredništvu sarajevskog časopisa za književnu kritiku Izraz (1976–1979). Glavni urednik beogradskog časopisa za književnost Delo (1987–1992). Suosnivač intelektualnog udruženja Beogradski krug i aktivan član beogradskog Centra za antiratnu akciju u periodu od 1989. do 1992. godine. Suosnivač i urednik međunarodnog književnog časopisa na engleskom jeziku Erewhon, koji je izlazio u Amsterdamu, Nizozemska (1993–1995). Objavio dvanaest knjiga poezije, četiri knjige proze, jednu dramu, dvije knjige esejistike i kritike i jednu filozofsku knjigu (Retoričke priče). Sastavio je dvije antologije bosanskohercegovačke poezije (1978 i 1981). Preveo Sabrane pjesme Konstantina Kavafija.