Sinoć je u Bošnjačkom institutu, Fondaciji Adila Zulfikarpašića u Sarajevu održana promocija knjige Dževada Karahasana Model u dramaturgiji na primjeru Krležina glembajevskog ciklusa, u izdanju IKD University Press – Izdanja Magistrat, u okviru biblioteke Editio Stylos. Knjiga je Karahasanov doktorat obranjen 1986. godine u Zagrebu, a bavi se dubinskom analizom dramaturškog modela u kontekstu glembajevskog ciklusa Miroslava Krleže, ali i šire, kao promišljanje o književnoj teoriji i njenim granicama.
O ovom važnom djelu govorili su prof. dr. fra Mile Babić i prof. dr. Muhamed Dželilović, a promociju je moderirao prof. dr. Almir Bašović, koji je istakao da je Karahasan prvi koji je dramu Gospoda Glembajevi pročitao kao komediju, pokazavši da je djelo parodija Cara Edipa, u kojoj je, kao najslavnijoj evropskoj tragediji, Krleža našao uzor.
Dževad Karahasan je u svom radu suvereno raspravlja o strukturalizmu i njegovom naslijeđu, predlažući novu metodologiju koja nudi obazriviji, ali i potentniji pristup književnosti – oslobođen pretjeranih teorijskih spektakala i krajnosti, podcrtavajući da krajnosti i granice vode u sukobe.
– Volim vjerovati historičarima filozofije koji kažu da je na ulazu u Platonovu Akademiju pisalo Zabranjen ulaz ageometrikosima. Dževad Karahasan nije bio ageometrikos i čitaoci koji nedovoljno poznaju njegov opus mogu se u to uvjeriti već dizajnerskim rješenjem korica ove knjige autorice Aide Redžović, s grafikonom koji pokazuje već pomenute odnose iz drame Gospoda Glembajevi. Da je slučajno živio i stvarao koji milenijum ranije, Karahasana bi upravo takav geometrijski duh kvalificirao da ga i Platon primi u svoju Akademiju. I to – bez prijemnog. – kazao je prof. dr. Muhamed Dželilović.
Večer je protekla u znaku sjećanja na Karahasanovu intelektualnu ostavštinu i njegove ustrajne pokušaje da književnost sačuva kao prostor istinskog dijaloga, slojevitosti i zagonetke koju ne treba nužno razriješiti – već razumjeti.
Prof. dr. fra Mile Babić se osvrnuo na Karahasanov rad i djelovanje, podsjećajući da je on prakticirao ne samo dijaloško mišljenje nego i življenje, te da su svi autori, od Sokrata i Platona, pa do Karahasanovih savremenika bili njegovi sagovornici.
Uvodničari su se složili da je objavljivanje knjige Model u dramaturgiji na primjeru Krležina glembajevskog ciklusa izdavački poduhvat na radost cijele javnosti, te da je u zbilji koju živimo, aktuelniji nego ikad.