Prije šest godina u Sarajevu su jedna žena i jedna djevojčica otkrile ljeptu brazilske jiu jitse. Jednu je odveo prijatelj na prvi trening, a drugu otac. Od tada ljubav prema tom sportu ne prestaje.
Sjećam se prvog treninga. Stajala sam u ćošku u tajicama, čvrsto držeći flašu vode, čekala početak treninga. Milan, moj prijatelj je zamolio jednu od djevojaka da mi posude GI za taj trening. Prvi trening je bio čudan i zanimljiv u isto vrijeme. Dan poslije me sve boljelo, pa sam rekla Milanu kako ću ja ovo neću moći trenirati jednom sedmično. Međutim, jednom sedmično se pretvorilo u manijakalno treniranje pet puta sedmično, a godinu poslije sam otišla na Evropsko takmičenje, onako, da se zabavim, ne baš spremna. Koliko uopšte može biti bijeli pojas spreman za tako velika takmičenja? Ne sjećam se finalne borbe. Znam da smo se naklonile i da je sudija dao znak za početak. Nekako smo nakon 3 minute završile sa 2:2, sudija je presudio u njenu korist, a ja sretna bila što nisam dobila batine. Nakon borbe sam otišla u WC da se umijem. U hodnicima je odzvanjalo moje disanje, a srce je toliko lupalo, da sam mislila da ću ga povratiti. Vratila sam se kući sa bronzanom medaljom. Između pandemije, dvije operacije i neke nesretne povrede na treningu slabije idem na treninge, ali nisam odustala. Silno želim da se vratim tom sportu.
U istom gradu, ali u drugi klub, jedan dan Fuad Saračević je odveo svoju kćerku, Ajlu Saračević, na prvi trening. Imala je samo osam godina. Šest godina kasnije, Ajla je odlična učenica osmog razreda osnovne škole Mehmedalija Mak Dizdar. U školi, kako kaže, voli da se druži i da učestvuje u školskim sportskim takmičenjima. Do sada je osvojila dvanaest medalja i učestvovala na jedanaest takmičenja. Da, DVANAEST MEDALJA, a ima samo 14 godina.
Ljepota BJJ proizlazi iz činjenice da vam daje alate i vještine da se odbranite u opasnim situacijama, poboljšava fizičku kondiciju, razvija mentalnu snagu i samopouzdanje te pruža podršku i zajedništvo. BJJ zajednice obično su vrlo podržavajuće i poticajne, pružaju podršku, motivaciju i prijateljstvo. Satima bih mogla pisati o svemu dobrome što donosi BJJ, to najbolje znaju ljudi koji su se usudili spomenuti BJJ u mom društvu. Međutim, BJJ je i dalje dominantno muški sport. Muški dio BJJ zajednice uvijek to oštro negira kad to glasno kažem. Iako je BJJ u našoj zemlji popularna zadnjih desetak godina, činjenica jeste da nemamo niti jednu ženu promoviranu u smeđi pojas. Zato su za BJJ zajednicu u BiH važni Fuad i njegova kćerka Ajla.
Predstavljam vam Ajlu Saračević, najmlađu osobu s kojom sam radila intervju (naravno, uz dozvolu njenih roditelja), ali jednu od mojih najvećih uzora.
Kako si se zainteresirala za brazilsku jiu-jitsu i šta te je privuklo tom sportu? Pretpostavljam da tvoj otac ima veze s tim.
– Prije nego sam počela trenirati brzilsku jiu jitsu trenirala mnoge sportove, ali ni jedan nisam na duži period kao ovaj sport. Kako ste i pretpostavili, otac mi je predložio da probam BJJ.
Sjećaš li se kako je izgledao tvoj prvi trening?
Kako sad izgleda tvoja uobičajena sedmična rutina treninga?
Više puta si osvojila medalje na takmičenjima. Možeš li s nama podijeliti svoj najveći sportski uspjeh ili najdražu medalju koju si osvojila?
Možeš li nam reći o nekom posebnom trenutku ili susretu koji si doživjeli kao takmičarka brazilskog jiu-jitsua?
Kako igledaju pripreme za takmičenja?
– Za takmičenje se pripremam tako što idem na treninge jiu jitse 4 dana u sedmici, a 3 dana radim vježbe snage u teretani.
I, kakav je osjećaj dok stojiš na podijumu i držiš zlatnu medalju?
Šta najviše voliš u BJJ-u?
Jesu li postizanje uspjeha i osvajanje medalja utjecali na tvoj život izvan sporta? Ako da, kako?
