Povodom 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, neformalna grupa aktivistkinja i aktivista uputila je čestitku građankama i građanima Bosne i Hercegovine, ističući vrijednosti slobode, suvereniteta i ravnopravnosti kao temeljne principe na kojima država počiva. U saopštenju podsjećaju da ravnopravnost bez sigurnosti ne postoji, te da je sigurnost žena jedan od osnovnih pokazatelja stvarnog stanja ljudskih prava u društvu.
Tim povodom najavljen je Osmomartovski marš koji će biti održan 8. marta 2026. godine u Sarajevu, sa početkom u 12 sati. Okupljanje je planirano na Trg Prvog korpusa Armije RBiH, u parku preko puta Dom sindikata. Protestna šetnja odvijat će se pod sloganom: Sigurnost žena je javna obaveza. Država koja se ne miješa odobrava nasilje.
Organizatorice ističu da je povod ovogodišnjeg marša kontinuirano i rasprostranjeno rodno zasnovano nasilje nad ženama i djevojčicama u Bosni i Hercegovini, kao i činjenica da institucionalna zaštita često dolazi prekasno, izostaje ili ostaje neujednačena, uprkos unaprijeđenim zakonskim rješenjima.
Podsjećaju da su tokom 2025. godine u Federaciji BiH usvojene izmjene Krivičnog zakona kojima je femicid prvi put posebno prepoznat kao teže krivično djelo, kao i novi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama. Ovi zakoni predstavljaju rezultat dugogodišnjeg zagovaračkog rada ženskih nevladinih organizacija i važan iskorak u pravnom priznavanju specifične prirode rodno zasnovanog nasilja. Međutim, kako navode, zakonodavni napredak nije praćen dosljednom i efikasnom primjenom, niti donošenjem svih neophodnih podzakonskih akata.
Femicidi počinjeni u Bosni i Hercegovini, upozoravaju, pokazuju da je nasilje u većini slučajeva bilo prethodno prijavljivano i da su postojali jasni faktori rizika. Ključno pitanje, ističu, nije samo individualna krivična odgovornost počinitelja, već i institucionalna odgovornost za nepostupanje, kašnjenje i izostanak preventivnog djelovanja. Prijava nasilja mora pokrenuti mehanizme zaštite, a ne dodatno povećati rizik po život žena.
Posebno su, kako navode, izložene žene koje se suočavaju s višestrukim oblicima diskriminacije – žene sa invaliditetom, Romkinje, žene u ruralnim sredinama, samohrane majke, LBTIQ žene i druge kojima je pristup zaštiti i podršci dodatno otežan.
– Sigurnost žena nije pitanje privatne sfere, nego obaveza države i osnovni preduslov za ostvarivanje ljudskih prava i društvene ravnopravnosti, poručuju organizatorice. Institucije su, dodaju, dužne djelovati pravovremeno, efikasno i koordinisano, osigurati dugoročno finansiranje sigurnih kuća i servisa podrške, te uspostaviti jasne mehanizme prevencije i odgovornosti za svaki propust u zaštiti.
Osmomartovski marš, kako naglašavaju, predstavlja politički zahtjev za društvo u kojem životi žena nisu prepušteni sporosti sistema. Građanke i građani pozvani su da se pridruže mirnom protestu i time pošalju jasnu poruku da je rodno zasnovano nasilje nad ženama pitanje javne odgovornosti i društvene pravde.