Šeste i sedme večeri Sarajevo Film Festivala crveni tepih je ponovo postao izuzetno zanimljiv. Glamurozne haljine, malo manje glamurozne haljine, prelijepi, nasmijejani ljudi, vriska za autogramima, aplauzi, i … kiša. Okej, možda nije baš sve išlo po planu, ali nikad ne ide, i najvažnije na kraju dana je da su se svi zabavili – znamo da mi jesmo. Iako zaista imam utisak da festival traje mjesec dana, kraj uvijek dođe prebrzo, pa mi je ovaj pretposljednji tekst, uvijek pomalo gorak. No, to me nije spriječilo da vam priredim zabavu i danas, pa požurite da pročitate koga sam kritikovala i zbog čega, a koga sam baš pohvalila i da li sam konačno ostavila Maju Čengić na miru. Ovaj put sam na spisak dodala i poneko muško, za razliku od prošle godine – ove me nisu pretjerano inspirisali, a djeluje mi da ni njih ništa preterano nije inspirisalo. Bez daljih emotivnih, intelektualnih i suvišnih ispada, polijećemo.
The Fairy Godmother
Milena Radulović u Kaftan Studio haljini je zaslužila svako prvo mjesto na mojim spiskovima. Iako za moj ukus pretjerano jednostavna, ova cijela toaleta mi je nevjerovatno bajkovita i donosi mi neku vrstu mira i putovanje u poznato. Kao Fairy Godmother iz Pepeljuge, ili Trnove Ružice, ili kao Trnova Ružica sama (simbolično, ali i bukvalno), iz Milene isijava i nešto što nema veze sa haljinom, šminkom i frizurom. Ako nešto smijem da zamjerim to bi bile zalizane frizure, ne Mileni, već uopšte. Razumijem njihovu poentu, pozdravljam svaku glavu koja može da izdrži taj nivo zategnutosti, divim se folikulama koje ne odustaju poslije takvih manevara, ali se izuzetno radujem eri čiste kose koja, nadam se, dolazi vrlo brzo. No, frizura mi definitivno nije narušila utisak o cijeloj Mileninoj pojavi, a i to je nešto što bi Vila Kuma promijenila za čas sa samo – Bibbidi Bobbidi Boo!
Kad šljokice urade sve što treba
U ovom tekstu ću ponovo pomenuti Maju Čengić dva puta i oba puta ću je samo i isključivo pohvaliti. Ako ste šokirani – uzmite šećera i vode. Bez šale, zaista mislim da je Majin modni zadatak uvijek najteži, oni koji se pojavljuju tokom samo jedne večeri imaju sve vrijeme ovog svijeta da osmisle, promijene, imaju rezervne opcije i svu svoju energiju ulažu u samo to jednu večer, ona mora da bude na visini zadatka svake večeri i da pored toga radi svoj posao besprijekorno. S tim u vezi, možda moj kriterijum i nije sasvim fer, ali ja verujem u Maju i Maja me nije iznevjerila i uprkos mojoj dugačkoj, i realno dosadnoj jezičini. Ponoviću samo prethodnu misao o zalizanim frizurama, zaista ih razumijem, i ovdje joj je definitivno mjesto, ali jedva čekam da prođu.
Evo jedno lijepo muško, hoću reći lijep muški outfit
Kemil Bekteši je prošle godine bio gotovo svakodnevni favorit na mojim listama a ove je u mom tekstu prvi put, i to ne mojoj krivicom! Standardno kvalitetno, od njega nisam ni očekivala manje. Odijelo – dobro, majica – dobra, cipele – dobre, nakit – dobar, frizura – dobra. Poput nekog Harryja Stylesa za domaće tržište, skoro pa me nervira koliko je uvijek na mjestu. Kemil je živi dokaz da hipsteri nikad neće izumrijeti (što mene čini nevjerovatno srećnom), skoro bih voljela da ga jednom uhvatimo i nespremnog, iako najiskrenije sumnjam da je ovaj čovjek ikada nespreman za crveni tepih.
Linije govore više od kristala
Ovo je najsubjektivniji komentar koji ćete pročitati. Ja sam izuzetno objektivna žena dok mi na listu ne dođe neko koga baš, baš, baš volim. U tu grupu spadaju moje drugarice, žene koje su me odgojile, Bojana Vunturišević i Ida prester. S tim u vezi – Ida nikad nije promašila stajling. I kada nije u potpunosti po mom ukusu, kao recimo sada (fali mi kila nečega oko vrata, jače je od mene) izgleda besprekorno. Kosa, nežna šminka, haljina, cipele, sve je savršeno. Iako smo navikli na to da nas na bini Ida Prester svojim autfitima više asocira na Madonnu ili Grace Jones, ovog puta je u ulozi Jacquelin Kennedy, i to na najbolji mogući način – pokazujući svima još jednom da je apsolutni kameleon i da može šta god želi.
Kad haljina uđe prije tebe
Po naslovu ne biste rekli, ali zaista slijedi pozitivan komentar. Volumen, drama, buka – sve što želim da vidim na crvenom tepihu. Komentar može da bude i evo ide nevjesta, prelijepa je zaista, ali ćemo muzičku podlogu iz tog miljea ipak sačuvati za drugu priliku. Elem, influenserka Maja Bučanin ispoštovala je događaj više nego mnogi drugi koji su tepihom prošetali u od početka festivala do sada. Bravo.
Espresso ready
Obožavam ovaj outfit, imam ovaj outfit, nosila sam ovaj outfit, ali na kafu sa drugaricama, možda u malo više casual izlazak, možda na nečiji rođendan ili kućnu žurku. U moru dugačkih haljina, odijela, kostimskih momenata, šljokica, štrasova, šliceva, jako je teško ovu kombinaciju staviti u okruženje i ocijeniti je kao sjajnu za mjesto na kom je prošetana. Iako mi se dopada sve, od frizure do sandale, moram da kažem da je ovo jedan od ljenih poteza koje smo vidjeli ove godine.
Renée Zellweger i Catherine Zeta-Jones
Uvijek su mi dragi ovi prijateljski momenti i zajedničke šetnje po tepihu, pogotovo kada izgledaju ovako moćno. Bez pretjeranog fokusa na outfitima koji su fini ali ne bacaju u nesvjest, Mateju Dujić i Lidiju Lešić sam izabrala jer me neodoljivo podsjećaju na Renée Zellweger i Catherine Zetu-Jones iz Čikaga. Filmski moment na crvenom tepihu filmskog festivala – dakle, prikladno. Osim toga, zabavne linije u predjelu dekoltea su istaknute u oba slučaja, kao i osnovna zamisao linije i siluete i u slučaju haljine, i u slučaju kombinezona. Odličan best friend matchy-matchy moment, da li je namjerno ili slučajno – nije važno.
Styling kao haiku
Bez pretjerane redundanse, kratko, jasno i upečatjivo. Crna haljina zabavna zbog predimenzioniranih rukava. Nakit koji prati liniju vrata poput ruske kragne od bisera i cirkona. Dobra platforma. Dobra torba. Sve u balansu, vrlo jednostavno, niko nikome ne smeta, a i dalje za crveni tepih. Ovo je vrsta jednostavnosti koju uvijek volim i pozdravljam.
Kad ormar kaže odijelo je sigurno, a ti dodaš šljokice
Maja Čengić u odijelu Marka Fehera, jednom od boljih odijela koje sam videla na tepihu, jednom od boljih outfita uopšte. Kada se radi odijelo, preferiram da se uvijek radi ovako. U pitanju tehnički jeste i ahromatski i monohromatski outfit ali IMA ŠLJOKICE, ali i također prezabavnu siluetu koja ovo odijelo čini svim, samo ne dosadnim. Kako bih ispoštovala svoju ljubav prema nakitu, voljela bih da sam ovdje vidjela i naušnice, bilo kakve, sasvim diskretne, ali da budu prisutne. Osim toga, dodajem Maji bonus poene za izdržjivost ukoliko je u pitanju materijal koji mislim da jeste. Biti cijelo večer odrevena u nešto što grebucka, iritira kožu, i uopšteno je neudobno, da bi izgledala dobro je žrtva koju cijenimo. Moda je prezabavna ali zaista uglavnom nije baš udobna.
Eksperiment je uspio – ali samo do pola
Prelijepa žena u prelijepom eksperimentu – tako se osjećam kada vidim ovu haljinu. Možda ne vidim dobro, ostavljam prostor da i sebe pošaljem na popravni, ali na ovoj haljini ima previše nabora za koje nisam sigurna da treba da budu tu. Možda nije dobro ispeglana, možda nije dobro sašivena, ali sigurno je trebala da ostane kod kuće. U svojoj opštoj jednostavnosti, mogla je proći potpuno nezapaženo, ali ono što mi djeluje kao nabor na pogrešnom mjestu, i šav koji izgleda kao da ga je mašina za šivenje pojela su ono što su je natjerali na spisak haljina non grata.
Na granici između kostima i haljine
Ponavljamo akterku i ponavljamo smjelu haljinu. Ovog puta bez šiljastog elementa koji uokviruje lice, ali ponovo crna haljina i ponovo sa prilično zabavnom teksturom. Ovaj moment sa lepršavim elementima koji su sloj preko mini haljine su isto već viđen motiv, i na Sarajevo Film Festivalu, i na crvenim tepisima uopšte, ali mi to ovdje ne predstavlja problem. Volela bih da su sandale drugačije, i to je također ponovljen motiv jer su mi i prošli put smetale cipele, i ponovo bih voljela da sam videla torbu jer na kraju dana – modni dodaci čine outfit.
Anica Dobra kao Grace Kelly u šljokicama
Anica Dobra je kao i Ida Prester krenula u pravcu klasike sa malo više karaktera. Kod Ide je to haljina inspirisana duplim kopčanjem na odijelima sa izuzetno dubokim šlicem, kod Anice je to doslovno kostimić – kako bi ga moja baka nazvala, sa šljokicama. Iz edicije no notes, ovo je jedna od kombinacija koje mogu uvijek, na sve i za sve, ali iziskuju određenu ozbiljnost, iskustvo i pozadinu da bi izgledale kako treba. Kao uostalom i ona najklasičnija, jednostavna ogrlica od jednog reda pravih bisera za zlatnom kopčom – ide na vrat tek sa godinama, i to ako su godine bile značajne.
Za ljeto lan – šokantno!
Nećemo se igrati Mirande Priestley ali činjenica je da je laneno odijelo na tepihu iznenađujuće koliko i cvjetni print u proljeće. Srećom, u pitanju nije beli lan, i struktura je malo ozbiljnija, pa ćemo ovo odijelo ipak staviti u kategoriju onoga što nam se dopada. Košulja je odlična, naočale također, kaiš apsolutno uvijek cijenim kada su u pitanju aksesoari kod muškaraca, pogotovo jer velika većina njih ne ide u pravcu dodavanja nakita u planirani styling. Da je odijelo bilo bijelo gospodina bih poslala na plažu, ovako ga ostavljam na crvenom tepihu gdje mu je i mjesto.
Toliko od mene za sada, dužna sam vam i strašni sud velikog finala i sa zadovoljstvom vam ga spremam. Vaše je naravno da mi napišete gdje sam pregruba a gdje u pravu, šta se vama svidjelo a šta nije, i ko vam je apsolutni favorit cijele plejade. Čitamo se vrlo brzo, nadam se da ste uživali u mojim modnim mislima bar upola koliko je meni bilo zadovoljstvo da ih pišem!