Danas uspješni tattoo artist iz Banja Luke, Miroslav Pavlović se sasvim slučajno 2012. našao u svijetu tetovaža. Dobio je ponudu da radi u jednom studiju kao menadžer, zakazuje termine i slično. Iako to da nije znao, to je bio početak jednog nevjerojatnog putovanja. Radeći u tattoo studiju polako je pratio sav taj proces, od pripreme do izvedbe. Jednostavo je zavolio sve i shvatio da je to ono čime želi da se bavi. Mnogo provedenih sati crtanja na papiru, te vježbanje tetoviranja na vlastitoj nozi, brojne konvencije su mu pomogli da od menadžera studija postane uspješan tattoo majstor. Osvojio je nekoliko nagrada na tattoo konvencijama, uključujući i nagradu koju je dobio ove godine na Tattoo konvenciji u Sarajevu. Njegove radove nose ljudi u BiH, Norveškoj, Njemačkoj i Americi.
Nedavno ste boravili na Tattoo konvenciji u Sarajevu, dobili ste nagradu u kategoriji Film. Čestitamo! Reci nam više o tom iskustvu?
– Bila mi je velika čast učestvovati na konvenciji u Sarajevu jer je to ujedno i prva oficialna konvencija u našoj državi. Organizatori su se potrudili da sve bude na nivou, i iskreno, bio sam na mnogim konvencijama u Evropi, od onih manjih pa do najelitnijih, nigdje nisam osjetio tako toplu i domaćinsku atmosferu kao u Sarajevu. Slično je bilo i u Beogradu, iako nisam učestvovao, ali svakako je bilo lijepo podržati domaću scenu, prosto ima u nama, Balkancima, to nesto domaćinski. U Sarajevu sam se takmičio u kategoriji Film i tu sam osvojio prvu nagradu za najbolje urađen tattoo na tu temu. Također, učestvovao sam i u dnevnom panelu gdje smo nekoliko mojih kolega i ja pričali uopšteno na temu tetoviranja, nasim počecima, kako smo dosli do ovog nivoa i slično. Zadnji dan konvencije sam bio i član žirija, što mi je bilo posebno zanimljivo, s obzirom na to da sam prvi put bio dio žirija neke konvencije. Organizatori Zijad Muratović poznatiji kao Zix J, Nikola Blagojević, Saša Radulović i ostatak ekipe su odradili odličan posao, što bi se reklo: Nije smjelo ništa faliti!
Kako je učešće na konvencijama i rad u različitim tattoo studijima u Evropi utjecalo na Vašu karijeru? Koliko je zapravo važno biti dio konvencija?
– Putovanja su uvijek odlična stvar u ovom poslu, da li to bile konvencije, seminari, gostovanja u studijima i slično. Prosto se tako nadopunjavate motivacijom, upoznajete različite ljude iz svijeta tetoviranja, učite od drugih tehnike, bisnis, konektujete se sa različitim kompanijama koji ako prepoznaju vaš kvalitet vas mogu i sponzorisati i tako idete stepenicu po stepenicu ka gore.
Možete li podijeliti neka iskustva svojih početaka u tetoviranju?
– U samom startu kada sam krenuo u ovaj posao je bio problem što nemate klijentelu, a trebate graditi portfolio koji će vas predstavljati. Morao sam se snalaziti kako i na čemu da vježbam. Moj prvi klijent sam bio ja lično, vježbao sam se tetovirajući svoju nogu jer sam išao sa logikom, najbolje ću znati kako nekoga ubosti, kada prvo sebe ubodem. Zato mi danas noga ne liči ni na šta! Šala mala! Bila su to super iskustva i ne žalim uošte.
Kako biste danas opisali svoj umjetnički stil u tetoviranju?
– Moj stil možemo okarakterisati najednostavnije kao realizam u crno bijeloj tehnici. Realizam je nešto što sam u startu zavolio i do dan danas se držim toga.
Koja su Vaša najvažnija postignuća u karijeri kao tattoo umjetnika?
– Sretan sam što mogu reći da sam kroz karijeru osvojio nekoliko nagrada na konvencijama, nedavno su objavljena dva moja intervju u internacionalnim časopisima Global Tattoo Magazine i DNG Tattoo Magazine. Ove godine sam potpisao i sponzorstvo za kompaniju pod nazivom EMALLA koji me snabdijevaju iglama i ostalim potrosnim materijalom, u suštini predstavljam tu kompaniju, dio sam njihovog tima. Imam iza sebe i dva održana seminara u Beogradu gdje smo nekoliko mojih uspješnih kolega sa scene prenosili znanje na druge nadolazeće nade, i to bih možda izdvojio kao meni lično najveći uspijeh u karijeri.
Kako vidite evoluciju tetoviranja u društvu, posebno u regionu? Čini se da danas svi imaju bar jednu tetovažu. Danas tetoviranje i tattoo artiste više ne prati loš glas ili prati?
– Danas je tetoviranje postala normalna stvar, ne osuđuju ga više. Uspijeli smo razbiti predrasudu da se tetoviraju samo loši ljudi, kriminalci i slično. To je prosto postala umjetnost kojom ljudi žele uljepšati svoje tijelo, možda zabilježiti slikovito neki bitan događaj u životu, nešto što sraste s vama dok ste živi. Sama činjenica da sve više starijih ljudi dolazi na tetoviranje je dokaz da tetoviranje nije više taboo tema, čak štaviše, danas je to nešto lijepo i pozitivno.
Šta biste savjetovali osobama koje razmišljaju o tetoviranju prvi put? Šta kažete nekome ko nije siguran da li bi se istetovirao?
– Prvo i osnovno što bih savjetovao ljudima prije nego se odluče na to je da se prvo dobro informišu, da razgledaju radove raznih artista dok ne pronađu kvalitetnog i nekog ko je na dobrom glasu. Ne trebaju gledati da prođu jeftino, jer je veoma jasno, koliko para toliko muzike. To je nešto što ostaje na vama cijeli život i ako niste u stanju da u momentu kad se želite tetovirati finansijski to iznesete, strpite se koji mjesec, skupite novac i odite na pravo mjesto. Ukoliko niste sigurni šta želite i previše razmišljate i forsirate ideju, nemojte se tetovirati, to je tetovaža zbog koje ćete se danas, sutra kajati.
Šta je to što potencijalni klijent treba tražiti u tetovažerovom portofoliju, odnosno na šta obratiti pažnju u radovima? Koji su to momenti koji prave razliku između dobre i loše tetovaže, dobrog i lošeg rada?
– Znate kako, jako je teško odgovoriti na ovo pitanje jer ne gledaju svi istim očima, kao ni što muziku ne slušaju svi istim ušima. Neko ko je laik će za nečiji lošiji rad reći da je bolji od nečijeg koji je stvarno kvalitetan, jer on to tako vidi tj. ne vidi! Imao sam klijente koji dođu sa najgorim mogućim primjerom, koji nađu na Internetu i kažu da to žele, da bih ja onda kroz razgovor i dizajn pokazao da to može puno bolje, ali ne, on to želi onako, jer ne vidi dalje od toga.
Koji je najneobičniji zahtjev koji ste do sada dobili?
– Najneobičniji zahtjev koji sam dobio je da tetoviram donju usnu s unutrašnje strane. Nisam prihvatio jer ne smatram da je dobra ideja, niti da je higijenski, a na kraju krajeva nije to koža na kojoj to može fino zarasti i da liči na nešto. Osim toga, nisam imao nešto puno neobičnih zahtjeva.
Kako inače izlazite na kraj s nečim što Vam se ne radi ili teškim klijentom?
– Onako kako moramo! Šala! U svakom poslu imamo one lakše i teže ljude, a vremenom naučite da se nosite s tim, prosto oguglate. Ukoliko ocijenim da je klijent pretežak, nesiguran, traži dlaku u jajetu, prosto odustanem i budem iskren, nisam majstor za tebe i to je to. Nema smisla da budete iscrpljeni prije nego počne samo tetoviranje.
Osim što sami sebe tetovirate, ko Vas još tetovira?
– Uglavnom kolege sa scene.
Koji savjet biste dali mladim umjetnicima koji žele da se probiju u svijetu tetoviranja?
– Krenut ćemo sa onim najotrcanijim savjetom: Vjerujte u sebe! Radite svaki dan na tome, crtajte, slušajte savjete starijih iskusnijih kolega i kolegiva, ali i svoje srce, nađite balans. I nađite način da se ne nervirate u samom startu jer ćete pregoriti prije nego što krenete. Volite to što radite i ne razmišljate samo o novcu.
Planovi?
– Posjetiti mnogo konvencija, seminara, druženja sa tattoo artistima, želim također kroz posao preći i na druge kontinente, posebno Ameriku, da proputujem što više svijeta. Trenutno imam ozbiljnu ponudu u Los Angelesu i Denveru pa ćemo vidjeti šta budućnosti nosi. Plan mi je prije svega zapravo da budem zdrav i stabilan u glavi, poslije će doći sve samo po sebi, što savjetujem svima koji uđu u ovaj svijet ili bilo koji drugi.