Nakon koncerta mog Iron Maidena u Berlinu 30. jula, 23 august je bio rezervisan za komšiluk i Zagreb i to zbog koncerta Blind Guardian.
Za nas koji nismo aktivni vozači za odlazak u Zagreb smo imali dvije opcije, vožnja autobusom minimalno osam sati i biti zombi na koncertu ili nekoliko mjeseci ranije kupiti avio kartu po povoljnoj cijeni i stiži za 30-ak min. Što se mene tiče, uvijek prevagne druga opcija, naravno.
S obzirom na to da nisam sklona promjenama, ovaj put sam odlučila rizikovati i rezervisati hotel u kojem do sada nisam bila, što se pokazalo kao dobra odluka jer kad mi doručak štima nemam brige za ostatak dana.
Gdje su plakati? Blind Guardian bez reklame, ali s punom Tvornicom
No da se vratimo razlogu posjete Zagrebu i koncertu Blind Guardiana. Ono što mi je bilo čudno da apsolutno nigdje pa čak ni ispred Tvornice kulture gdje je su svirali nije bilo nijednog plakata najave za koncert. Bez obzira na to, znali smo da nas očekuje kvalitetna svirka. Kako smo se približavali Tvornici osjetila se atmosfera i veliki broj ljudi je čekao da uđe.
Kad smo ušli, shvatili smo da je koncert bio rasprodan do te mjere da omladina u prednjem dijelu nije imala prostora za šutku. Situacija je bila tu si, đe si i nema mrdanja osim glavom. U pojedinim situacijama smo morali osobe ispred i pored nas malo odgurnuti da bi podigli mobitel i napravili koju fotografiju ili video, a tako je bilo i kada bi digli ruke u zrak. Raja kaže da je ovo najpunija Tvornica u kojoj su do sada bili.
Koncert je startao sa numerom The Ninth Wave koja traje skoro 10 minuta, nakon koje je Hansi Kursch najavio da nas očekuje duga noć i zaista je tako i bilo. Bili smo zabrinuti da će zbog zagušljivosti, sparine, vrućine, nedostatka zraka i svega onog što zatvoren prostor nudi tokom ljetnih koncerata, set lista biti skraćena što se na sreću prisutnih fanova ipak nije desilo.
Na prvoj pjesmi je čini mi se, bilo samo malih problema sa ozvučenjem mikrofona, ali su brzo otklonjeni. Slijedila je odlična Blood of the Elves za zadnjeg albuma koji promovišu na turneji. Rovčo je čitao da je kritika navodila kako je Blind Guardian posljednjih 20-ak godina u manjoj kreativnoj krizi – no itekako je jasno da je njihovo zadnje studijsko izdanje odlično i podsjeća na albume iz ’90-ih godina.
Setlista bez slabih tačaka – svaki klasik savršen uživo
Nakon toga Hansi je najavio Nightfall koja je publiku bacila u delirijum. Uslijedile su pjesme koje su davno Blind Guardin ustoličile na prijestolje power metala i koje ih decenijama održavaju na istom. Bend jednostavno ima svoj zvuk. Nije bilo za očekivati da bend koji je skoro četiri decenije na sceni održi loš ili prosječan nastup, a Blind Guardian je perfektan.
Prema Rovčinom pametovanju gitaristi André i Marcus su uz frontemena Hansija, od početka u bendu i gospodare zvukom, a odlični su i na back vokalima. Teško je između Tanelorn (Into the Void), Violent Shadows, Time Stand Still (At the Iron Hill), Into the Storm, Mordred’s Song, And the Story Ends, izdvojiti neku pjesmu pa pomisliti kako su ovdje možda mogli malo bolj. Ne! Live izvedba svake njihove pjesme je bila savršena. Sa akustičnim gitarama su izveli A Past and Future Secret i svoju himnu The Bard’s Song – In the Forest koju je sa Hansijem pjevala cijela Tvornica, pa bi se brzo prebacivali na električne gitare. Kako se je bližio kraj Hansi je najavio eksplozivnu Lost in the Twilight Hall i bend se povlači sa scene, ali kratko. Slijedi najava Sacred Worlds i sa uvodnim taktovima ove pjesme se jedan po jedan i vraćaju na bis.
Vrijedi napomenuti da se pozadina tokom nastupa mijenjala u više navrata, što je izvrsno doprinosilo i vizuelnom dijelu koncerta. Pojedine pozadine su se ponavljale, ali ne uzastopno, nego u zavisnosti sa kojeg je albuma bila pjesma, što je u svakom slučaju bolje nego da je samo u pozadini zastava benda.
Za sami kraj su ostavljenje neizostavne Valhalla i Mirror, Mirror, što je podiglo temperaturu u ionako uzavreloj Tvornici.
Bend koji drži barjak power metala
Bend se poklonio zagrebačkoj publici i napustio stage. Hansi je prije toga rekao da ćemo se uskoro vidjeti što se i sami nadamo. I svaka im čast na onome što su uradili u Zagrebu. Malo više od dva sata čiste i precizne power heavy metal svike. Rovčo nam je elaborirao da se podžanr metala koji fanovi, bendovi i mediji zovu powerom ne bi dugo održao na sceni bez Blind Guardian koji su po njemu lično vodeći bend ovog pravca, i dodaje da su usavršili i nastavili da nose barjak koji su podligli njihovi zemljaci i prethodnici Accept i Helloween (thrash metal bendove sada nećemo nabrajati). Rovčo priča kako ih je prije 13 godina gledao na Metal festu u Zadru, gdje su bili headlineri prve večeri, ali da se festivaski ne mogu porediti sa ovakvim nastupima.
A šta reći o prisutnima u Tvornici koji su dva sata sa podignutim rukama jednoglasno uz bend pjevali Into the Storm, Majesty, Lord of the Rings, Nightfall And the Story Ends, Valhallu, Mirror Mirror i sve ostale klasike, osim da svaka čast i njima.
Zagreb kao centar alternativne scene, Sarajevo i dalje u sjeni
Svako malo Tvornica je skandirala Guardian, Guardian, na šta je bend itekako znao da se oduži, a fanovi nisu izostavljali ni horske najave pjesama (ala Iron Maiden). Sam koncert je bio sve osim statičan, daleko od toga, jer Blind Guardina nije bend koji se samo može gledati.
Nekoliko sedmica prije nastupa su se na društvenim mrežama tražila karta vise, jer ih je u prodaji nestalo. Pojedini su organizatorima upućivali kritike zašto događaj nije prebačen u veći prostor, ali to samo dovodi do činjenice da za bilo koji koncert ili klupski nastup metal, rock i drugih alternativnih žanrova i podžanrova u Zagrebu ima publike. Šta god da se organizuje u Tvornici, Boogaloo, Vintage industrial, Močvari (Arena je ipak za mega koncerte), postori su puni i publike ima, a sve zahvaljući publici, infrastrukturi i organizatorima kojima se i isplati organizovati envente ovog tipa.
Sve naprijed navedeno kod nas u BiH fali. Vrijedi spomenuti Rovčinog havera, Kenana Nizića aka Kenu Brutalu koji se lavovski bori organizovati metal fest u Sarajevu i poneku svirku u AG i svaka mu čast na tome.
Zbog stava većinskog dijela naše publike da su karte preskupe, ali i nedostatka infrastrukture i zainteresovanosti za organizaciju i dalje ćemo na koncerte i svirke metal i rock bendova odlaziti u Zagreb, Beograd, Ljubljanu.
U skladu sa pjesmom kojom je Blind Guardian zatvorio koncert u Tvornici vrijedi završiti sa istom…
Miror miror on the wall,
True hope lies beyond the cost
You’re a damned kind can’t you see
That the winds will change.
o autorici teksta
Dženita Kaliman, diplomirana pravnica i HR Operation Specialist. Odrasla u opkoljenom Sarajevu, a danas s posebnim guštom ide na koncerte o kojima je pohađajući Prvu gimnaziju i provodeći dane u Ćumezu kod Mine i Saketa, Rok Teatru i Slogi/Gaudeamusu mogla samo sanjati, pokušavajući nadoknaditi propušteno.