Sabinu Haračić, dvadesetšestogodišnju Travničanku, otac je odveo na prvi trening Juda prije osamnaest godina. Njegovu ljubav iz mladosti prenio je na Sabinu, kojoj se odmah već na prvom treningu svidjela ta borilačka vještina. Danas je uspješna judistkinja sa brojnim osvojenim medaljama. U želji da saznamo više o judu razgovarali smo sa ovom uspješnom sportistkinjom.
Koliko je judo popularan sport u BiH?
– Kako godine idu, judo postaje sve popularniji. Sa razlogom mogu reći jedan od najtrofejnijih sportova u BiH. Imamo sportiste i sportistkinje koji su osvojili veoma važne medalje. Svojim rezultatima dižemo popularnost sporta. I nadam se da će ubrzo judu biti i u školskim programima, UNICEF ga je proglasio najkorisnijim sportom za uzrast od četvrte do dvadesetprve godine.
Ne mogu doći svi do vrha, šta je potrebno da biste bili najbolji u judu?
– Glavna formula uspjeha je upornost, redovnost na treninzima i velika volja.
Kako izgleda jedan tvoj dan kada se spremaš za velika natjecanja?
– Veoma ozbiljno unaprijed razmislim o takmičenju i onome što mogu da očekujem, koliko mi je potrebno da se spremim za svoj cilj koji želim. Princip je da dnevno odradim 2 do 3 jaka treninga. Svaki trening je drugačiji, različite vježbe, različite borbe, radim judo treninge, te treninge fizičke pripreme. To otprilike ovako izgleda – rano ujutru odradim fizički oblik rada (trčanje, kružni trening sa spravama, crossfit) u trajanju od 60 minuta, doručkujem, odmorim za popodnevni trening laganijeg intenziteta, baziran na ponavljanju tehnike da bude savršena, također, u trajanju od 45 do 60minuta, poslije treninga ručam, odmorim ili treniram sa djecom, u večernim satima spremam se za judo trening koji je u trajanju od 90 minuta. Veoma bitno mi je da razmišljam, šta želim, koliko želim i da mogu da ostvarim svoju želju.
Najdraža pobjeda i zašto?
– Bilo je više borbi koje volim i rado ih se sjećam, ali posebno drago mi je Balkansko prvenstvo za seniorke, koje se održalo u spetembru 2016. u Herceg Novom, gdje sam osvojila zlatnu medalju. Zbog posvećenosti fakultetu nekoliko godina se nisam mogla naći na postolju ili bar doći do finala, a jako sam to željela. Nikada do tad nisam uspjela biti prvakinja Balkana za seniorke i moj cilje je bila ta medalja. Možda sam je još više željela, jer početkom godine u martu na Državnom prvenstvu za seniorke ostvojila srebrenu medalju, što je prekinulo mojih osam godina zlatnih medalja. Rekla sam sebi, vratiti ću se još bolja i pokazati ću da mogu da budem dobra kao prije. Put do finala je bio veoma težak, jer radili smo borbe svako sa svakim, takvim žrijebom trebala sam maksimalne bodove u svim borbama. Finalna borba je bila protiv predstavnice Turske, od koje sam u maju na Evropskom Kupu za seniorke izgubila za treće mjesto. Tako da je tu borbu činilo mnogo više od same borbe, želja za pobjedom, želja za povratkom, želja da budem najbolja. U zadnjim sekundama meča pobjeđujem svojim bacanjem sa koljenja Ippon Seoi Nage na maksimalan rezultat Ippon. Bila sam presretna. Medalja je značajna, kada mislite da nemate šanse, da su mlađi sportisti tu, da ste propustili svoje prilike zbog fakulteta, onda dokažete da možete i da radite i trenirate ono što zaista volite. Uvijek sam se borila sa velikim srcem i do kraja sam davala sve od sebe.
Čega ti je žao, a morala si se odreći zbog sporta?
– Nije mi ništa žao, sport mi je samo dobro donio. Upoznala sam nove prijatelje, išla na mnoga takmičenja, putovala. Judo mi je donijelo disciplinu, postala sam mnogo jača osoba, moje samopouzdanje je raslo. Judo nije samo sport, mnogo je više od toga. Za mene je to stil života, usadio je u mene kodekse ponašanja i discipline koje primjenjujem svaki dan.
Zadnjih nekoliko godina judsti i judistkinje se sve više okreću ka Brazilskoj Jiu Jitsi, šta je razlog tome?
– Judo je borba u stojećem i sjedećem stavu, povezan je sa elementima Brazilske Jiu Jitse. Razlika je u pravilima, BJJ je bazirana na borbu u sjedećem stavu, na podu. Što za judiste predstavlja problem, mi znamo osnovne elemente, ali u BJJ je to mnogo prošireno. Da bi bili najbolji moramo prošiti svoja znanja i uči dublje u svoj sport i potražiti nešto u čemu nismo dobri i to savladiti, kako bismo bili kompletniji borci. Ako znamo dobro baciti, ako bacanje nije najviši rezultat Ippon borba se nastavlja na parteru, ako imamo iskusnog borca u parteru onda smo slabiji. Ako smo dobri u stojećem stavu, vježbamo, učimo od drugih i kasnije budemo podjednako dobri u bilo kojem obliku rada onda znamo da smo kompletni i spremni borci.
Ti zapravo vodiš uspješnu judo školu, reci nam više o tome.
– Trenerica sam zadnjih deset godina u dva judo kluba Mojmilo i Nippon. Svoju trenersku ulogu preuzela sam od starijeg brata Adnana, koji je bio glavni trener JK Mojmilo. Pokušavam biti najbolja u ulozi trenerice, jer je odgovornost velika, treneri su i roditelji, i pedagozi, prijatelji, kritičari. Trenutno sam sa školom u Sportskom centru za sport i rekreaciju. Radim sa različitim uzrastima, predškolske, školske dobi. Veoma sam ponosna što im mogu prenijeti bar dio svog znanja. Veoma sam zadovoljna radom, ove godine već imamo dva plasmana na ekipnim prvenstvima za poletarce 2008. i 2009. godište, tačnije treće mjesto na Državnom prvenstvu i Prvo mjesto na Federalnom prvenstvu za Poletarce ekipno. Zajedno rastemo i kao trenerica ponosna sam na svu svoju djecu, jer mi smo jedan tim. U slobodno vrijeme idemo na skijanje, plivanje, u sportske centre da se zabavljamo i družimo.
Kad želiš nekoga motivirati da se bavi borilačkim sportovima, šta mu kažeš?
– Svaki sport ima svoje prednosti, a pogotovo borilački. Uči nas samookontroli, znanju da se znamo odbraniti, da postanemo jača osoba, odgovornija, vrijedna, moralna, uči nas kako se nositi sa porazom i pobjedom, poboljšava inteligenciju. Jednostavno utječe na čitavu ličnost (psihofizički status osobe se mjenja, motoričke sposobnosti se razvijaju). Judo predstavlja nacin pomoću kojeg možemo najefikasnije upotrijebiti fizičku i psihičku snagu. Vježbajući nas u napadu i odbrani, judo ojačava tijelo i duh i pomaže nam da principe judoa prihvatimo kao svoje. Na taj način se usavršavamo i postajemo vrijednijičclan zajednice. A to je konačni cilj judoa!
Šta je najvažnije šta si ti naučila od judoa?
– Upornost, neodustajanje, da podnosim svakodnevne izazove, da izdržim do kraja.
Osim što vodiš školu i treniraš judo, čime se još baviš? Šta radiš u slobodno vrijeme?
– Slobodno vrijeme?! (smijeh) Edukacija, praćenje novih informacija za sport, novih tehnologija, principa treninga… Kad to završim volim da odem na trčanje ili vozim biciklo bez nekog plana, da plivam neograničeno, da izađem sa prijateljima.
Po čemu ćeš pamtiti prošlu godinu najviše? Šta očekuješ od 2018?
– Prošla godina je bila veoma lijepa godina, sa osnovnim rezultatima, vratila svoju zlatnu medalju na Državnom prvenstvu, bila peta na Europa Kupu u Sarajevu za seniorke, bila viceprvakinja Balkana. Očekujem da ću ako ništa ponoviti rezultate od prošle godine, očekujem da na Evropskom kupu u Sarajevu u maju radim finalni blok to je borba za medalju ili čak finale, da ću na Balkanskom prvenstvu uči u finale i ako ništa ponoviti rezultat ili postati prvakinja balkana kao u 2016. Veoma sam zahvalna što imam pored sebe osobe koji su mi uvijek podrška. Želim se zahvaliti i svojim sponzorima, koji cijene judo i pomažu nam da napredujemo – Musce Freak koji se brine za moju sporsku prehranu i da svojim kvalitetnim proizvodima zadovolje moje treninge, tu je Ippon Shop.Ba Radnja za sportsku opremu, gdje mogu pronaći jednu od najboljih sportskih kimona za treninge, takmičenje i nastup na officijelnim judo takmičenjima, te SPORT studio Bl prod, dr. Jakovljević za sportske povrede i rehabilaciju što su uvijek uz sportiste da odu spremni na spremni na takmičenje.
foto_Ivana Belančić
razgovarala_Besima Svraka