Ovogodišnju mostarsku klubsku sezonu osvježit će muzički koncept DiscoBella, koji će svoju misiju započeti u Golden Pubu 4.11.2016. godine, pod sloganom Ljepša strana glazbe – Musica lato Positivo. Na događaju će gostovati DJ Tonbe & Trash Diskos aka Igor HDP koji će vrućim ritmovima disca, nu disca, funka, izvornog housea rasplesati publiku.
Povodom prvog DiscoBella partyja razgovarali smo sa Milošom Đorđevićem – Tonbeom, muzičkim znalcem koji iza sebe ima brojne nastupe i izdanja. Na muzičkoj sceni je prisutan više od petnaest godina, a DJ pult je dijelio sa brojnim velikanima svjetske DJ scene. Prije dvije godine pokrenuo je muzički label Disco Fruit Records koja iz dana u dan dobija sve veću podršku širom svijeta.
Za početak nam reci kako je počelo tvoje interesovanje za DJ-ing i produkciju?
– Elektronsku muziku sam zavolio pored starijeg brata i njegove ekipe još u nekom 6., 7. razredu osnovne škole. Slušali su, a slušaju i dan danas veoma kvalitetnu muziku. Sa prelaska iz osnovne u srednju školu, otišao sam sa ortacima prvi put na techno zurku koja se održavala u mom gradu, Smederevu. Žurka je bila open air i održavala se u Malom Gradu smederevske tvrđave. Bio je to juli 2001. Lokalna organizacija Reactor, koja je u to vrijeme radila veoma kvalitetne evente je organizovala tu žurku. Kiša je padala cijele noći, ali tvrđava je bila prepuna i niko nije namjeravao da napusti zezanje. Kada sam osjetio tu energiju, taj vibe, znao sam da će mi to biti životni poziv bez bilo kakve sumnje. Euforija te žurke me uhvatila pod svoje, odmah sutradan sam krenuo da pričam o tome i krenuo da kupujem intezivnije muziku po lokalnim shopovima.
Da li su tvoji počeci bili jednostavni? Koliko je zapravo truda i energije uloženo da tvoje ime i muzika dođu do širih masa?
– Bili su veoma teški… Do nove muzike se teško dolazilo, a i nisam bio u nekoj zavidnoj finansijskoj situaciji. Tada su DJ-evi isključivo vrtjeli sa vinila. Sanjao sam da kupim gramofone pune dvije godine. Skupljao sam novac od džeparca, često bio gladan u školi, a vikendom slabo izlazio samo da bih mogao kupiti opremu. Na jesen 2003. san mi se ostvario i mojoj sreći nije bilo kraja. Krenuo sam intezivno vježbati i ubrzo su krenule prve lokalne žurke i feedback je bio sjajan. Ploče sam kupovao u Beogradu i Novom Sadu. Ložio sam se i na techno i na house zvuk i uglavnom sam tih godina puštao takvu muziku. Bitno mi je bilo da numere budu dinamične, funky, pump-in, da voze masu… Kako su godine prolazile, tako je i moj stil evoluirao, krenuo sam da puštam sporiju muziku, počeo sam da se interesujem i za izvorni zvuk funka i disca. Godine 2007. krećem ozbiljno da radim i na produkciji svojih numera. Strpljivo sam radio na tome i dvije godine kasnije izlazi moje prvo digitalno izdanje. Nastavio sam usavršavati svoj zvuk i stil i od neke 2012. kreće moj uspon na svjetskoj i domaćoj sceni. Potpisao sam neke numere za veoma cijenjene etikete, krenule su svjetske poznate face da vrte tu muziku, a prije tri godine počinju i prvi inostrani nastupi. To mi je dalo još veću motivaciju. Godine 2014. pokrecem svoju Prvu izdavačku kuću Disco Fruit Records pokrećem 2014, a godinu poslije i drugu Fruity Flavor. Uskoro kreće sa radom i treća Hellcat Tunes. Mnogi su sumnjali u mene, pričali su da se zanosim, da od toga nema ništa, da će me proći kada budem sazreo, da neću moći živjeti od toga… Iskreno, bilo je jako teško, ali nastavio sam svojim putem, nastavio sam da guram naprijed i trud je krenuo da se isplaćuje.
Iza tebe su brojni nastupi, da li postoji neki koji na tebe ostavio posebnu impresiju?
– Ima ih stvarno dosta, ne bih nešto posebno da ih izdvajam, ali jedan moram. U pitanju je nastup u Istanbulu 2013. Taj grad me je opčinio, taj vibe, tu magiju koju ima u sebi rijetko koji grad još ima. Klub u kome sam radio nije bio pun, ali su ljudi đuskali kao nikad.
Koji je muzičar utjecao na tvoj muzički ukus?
– U prvih nekoliko godina moje karijere to su bili : Bryan Zentz, Oxia, Technasia, Leandro Gamez, Tomie Nevada, a kasnije: The Timewriter, Terry Lee Brown Jr, Miguel Migs, Milton Jackson, Jimpster, Kevin Yost, Ian Pooley, Kerri Chandler… Posljednjih nekoliko godine to su Crazy P, Sare Havlicek, Krak & Smak, Lovebirds…
Šta te najviše inspirira za stvaranje?
– Kad vidim da masa đuska uz neku numeru koju sam ja odradio, još uz to ako vrišti, to je to. To mi je najveća inspiracija da nastavim da stvaram i dalje.
Postoji li neka traka u tvojoj produkciji koja za tebe ima posebno značenje i za koju smatraš da je najkvalitetnija?
– Ne bih neku posebno da izdvaajam. Svaka mi je draga na neki svoj način. Neke su bolje prošle u klubovima, neke ne. Najbolje se pokazala Give Me Funk, mada to nisam očekivao, očekivao sam jednu drugu numeru sa tog izdanja, ali opet publika je ta koja daje konačnu ocjenu.
Uskoro gostuješ u Mostaru, da li je to tvoje prvo gostovanje u Hercegovini i što publika može očekivati?
– Ovo će biti moj prvi nastup u Hercegovini. Očekujem sjajnu žurku u Mostaru. Znam da je grad prelijep. Publika može očekivati kombinaciju disco, funk i house muzike. Bit će tu dosta starih obrada, novih originalnih numera, mojih traka, sve upakovano za jedno divno plesno večer. Vidimo se 4.11.!
razgovarala_Marina Đapić
fotografija_Zoran Nikolić