Svakodnevno posjetimo brojne web magazine, stranice i blogove, pa smo tako jedne prilike surfajući naišli na odlične fotografije sa jednog festivala. Naravno, zanimalo nas je ko je autor i otkrili smo da je riječ o fotografu Toniju Smailagiću.
Prezime nas je navelo da surfamo dalje. Na njegovoj oficijelnoj stranici na mjestu gdje stoji about me piše da je riječ o fotografu porijeklom iz BiH, sa trenutnim sjedištem u New Yorku. Bavi se modnom fotografijom i fotonovinarstvom koristeći isključivo prirodno svjetlo. Inspiracija su mu fotografi kao što su Peter Lindbergh, Larry Clark, Christopher Anderson, Anton Corbijn, a režiseri Almodovar i Von Trier.
Kako nismo znali ništa više o ovom dvadesetpetogodišnjaku iz Banja Luke, znatiželja nas je navela da mu se javimo i tražimo intervju. Pristao je, a evo šta nam je sve rekao o sebi.
Sa tri godine ste otišli iz Banja Luke, da li ste ikad ponovo dolazili? Čega se najradije sjećate vezanog za Banja Luku?
– Nažalost, dolazio sam samo jednom prije nekoliko godina i to na samo jedan dan. Došao sam po mamu koja je bila u posjeti njenoj sestri. Prije sam češće išao u Hrvatsku kako bih posjetio svoju sestru, koja još uvijek živi tamo, pa sam malo više upoznat sa Hrvatskom. Međutim, kad smo se doselili u Jacksonville na Floridi, grad koji ima najveći broj Bosanaca u Americi, na mene je tokom odrastanja jako utjecalo sve što ima veze sa bosanskom kulturom, muzikom, hranom…
Da li ste ikada razmišljali da možda dođete živjeti u BiH?
– Ne znam baš da li bih živio, ali bih je svakako volio istražiti. Imam listu gradova za kojima žudim, koje bih volio istražiti i fotkati. Iz dokumentarne perspektive sve me jako zanima u vezi sa BiH, od prirodnih nesreća, do političkih pokreta i svega onoga što se dešava mladima u BiH.
Trenutno živite na relaciji New York – Florida, gdje je zapravo Vaš dom?
– NYC je moj dom, tako je posljednje 4 godine. Kad sam sa 20 godina napustio Jacksonville preselio sam se u Pariz, pa zatim u New York. Napravio sam bazu u New Yorku, ali i Maiamiju i Los Angelesu, tako da nekako živim na relaciji između ta tri grada. Moja majka i sestrina porodica još uvijek žive na Floridi i vrlo često ih posjećujem. To su samo 2 sata leta.
Šta najviše volite u vezi sa New Yorkom?
– Najveća razlika između svih gradova u kojima sam živio ili ih posjetio je taj osjećaj za hitnost, tu New York prednjači. Osjećaj za hitnost je tu jako velika, u mogućnosti ste biti bilo kakva osoba koju ste izabrali da budete taj dan ili jednostavno možete odmah iz kreveta otići u centar, a da prije toga ne razmislite o tome da možda izgledate blesavo. Kao prvo nikoga nije briga kako izgledate, a kao drugo, u tom gradu je vrlo teško nekoga šokirati. To je neka mješavina između tog osjećaja za hitnost i okruženosti visoko motiviranim, ambicioznim ljudima. Niko nije odavde i svi koji su tu došli, tu su samo da bi radili.
Kako je počela Vaša ljubav prema fotografiji?
– Ne postoji neki određeni trenutak u mom životu kad sam otkrio da volim fotografiju. Uvijek su me zanimali vizualni aspekti svega. Moja sestra i zet koji žive u Hrvatskoj imali su ogroman utjecaj na mene u tom pogledu. Uvijek sam razmišljao o umjetnicima / filmašima i načinu na koji bih trebao cijeniti njihov kvalitet. Tako sam počeo raditi male kućne video filmove sa djecom iz komšiluka, jer je u mojoj glavi moja sudbina je bila da budem režiser. Tek kasnije, u srednjoj školi, kad je moj fokus preokrenut, odjednom sam shvatio da stalno fotkam prijatelje u školi (prije Instagrama, lol). Tad sam fotografiju počeo shvatati ozbiljnije i počeo sam je istraživati, te razvijati moju ljubav prema njoj.
Šta Vas zapravo najviše privlači fotografiji?
– Taj trenutak koji ste proveli sa svojim subjektom. Oduvijek sam preferirao rad s ljudima i to se vidi na fotografijama, jer se može osjetiti ta konekcija koju imam s ljudima na njima. Konstantno upoznajem nove ljude, stvaram nova prijateljstva sa jednim od najinteresantnijih i utjecajnijih ljudi iz svijeta zabave.
Zašto modna fotografija?
– Postavio sam sam sebi isto pitanje prije nekoliko mjeseci. Koliko god volio moje iskustvo i koliko god radio na portfoliju u modnom svijetu, mislim da to nije fotografija gdje moje srce počiva. Jako volim i cijenim kvalitet, dizajn i odjeću, međutim, ako bih rekao da je to nešto čim se želim baviti do kraja života, bila bi laž. Jako puno me privlači dokumentaristički stil i muzička umjetnička fotografija.
Zanimljivo je da prilikom fotografiranja koristite samo prirodno svjetlo.
– Nikad do sada nisam snimao u studiju i to je nešto što me drži u prošlosti – bar tako mislim. Sad kad pogledam to sa stanovišta brendiranja, mislim da moji klijenti sad više cijene aspekte prirodnog svjetla.
Vrlo često radite crno-bijelom tehnikom, zašto?
– Moje oko uvijek teži crno-bijelom. Kako sam fotografirao jako puno portreta, shvatio sam da crno-bijela tehnika uvijek dodaje još jedan nivo emocija ili ga barem budi. Spoznavanje različitih načina editovanja crno-bijelih fotografija, također je jako zanimljivo.
Najdraži photoshooting? Zašto?
– Ne postoji posebno snimanje, ali jako puno cijenim svako ono koje je s modelima koji razumiju kretanje i to kako prodati komad odjeće bez puno prigovora – ljudi kao što su Vincent Von Harrington, Adesuwa Pariyapasat i Valeriya Plandina. Uvijek uživam u saradnji sa fotografom i režiserom Christopherom Parsonsom.
Vaše radove su objavljivali brojni mediji širom Evrope, kako to da niste puno prisutni u bosanskohercegovačkim medijima?
– Ne izbjegavam namjerno bh. medije, međutim, na toj strani svijeta nemam konekcije kad su u pitanju moda, fotografije i umjetnost. Kako sam živio u u New Yorku, Parizu, LA, Miamiju, to su bili gradovi gdje je najefektnije bilo promovirati moj rad, bilo online ili printu.
Koliko poznajete bosanskohercegovačku modnu scenu?
– Nažalost, ne znam ništa o njoj. Nikad do sada nisam imao priliku raditi sa nekim modelom iz BiH. Povremeno bi to samo bili modeli iz Srbije. Nadam se da ću jednom posjetiti BiH i bolje se upoznati s tim.
Čime se još bavite pored fotografije?
– Fotografija je moja glavna preokupacija. Ne radim ništa van tog područja.
Kako izgleda jedan Vaš dan?
– Svaki dan je veoma različit. Većinu njih počinjem updatingom socijalnih medija, e-mailova itd. To je nekako dnevna rutina. Osim toga ili sam kući istražujem, u knjižari, magazine shopu ili na ulici fotkam i upoznajem ljude. Kad sretnem ljude koji imaju standardne poslove, uvijek me to podsjeti kako je moj život zapravo izvanredan i spontan svaki dan.
Šta radite kad ne fotkate?
– Odmaram se uz muziku i šetnju. Jako puno šetam i uživam u tim mojim temeljitim istraživanjima novih lokacija. Biti sam za mene je blagoslov. Na Floridi uživam posjećujući skrivene plaže i vremenu koje provedem usamljen uz okean. To su moji najomiljeniji trenuci za odmor.
Planovi?
– Kao što sam već rekao, moj fokus je prebacivanje iz svijeta mode na muziku i dokumentarni stil, tako da dosta vremena provodim upoznavajući managere raznih kompanija s kojima planiram raditi. Planiram početi fotograftirati mlade muzičke umjetnike za izdavačke kuće vjerovatno već sljedeći mjesec.
razgovarala_Besima Svraka
fotografija_Toni Smailagić