Ljubitelji književnosti i poezije imat će priliku da prisustvuju promociji zbirke pjesama Kćeri Abdulahova autorice Mirzete Memišević Hodžić, koja će biti održana u srijedu, 21. januara 2026. godine u Multimedijalnom centru Mak u Sarajevu s početkom u 18 sati.
Promocija je organizirana u okviru Književnog kornera, kulturne platforme posvećene razgovorima o književnosti, kulturi i inspiraciji. O knjizi će govoriti promotorke Nermina Alihodžić-Usejnovski i Rialda Jarkoč-Memišević, dok će razgovor moderirati Goran Vrhunc.
Organizatori najavljuju večer u kojoj će poezija biti povod za dijalog, razmjenu emocija i zajedničko promišljanje o riječima koje ispravljaju krive drine.
Knjiga koja vas poziva na dijalog
Zbirka poezije Kćeri Abdulahova, objavljena 2025. godine, napisana je na bosanskom, hrvatskom, srpskom jeziku. Već sam naslov, u vokativnom obliku, snažno poziva čitaoca na neposrednu pažnju i emocionalni angažman.
Kako ističe recenzentica Azra Hodžić-Čavkić, autorica ovom zbirkom stvara intimni prostor doma u poeziji, u koji poziva čitatelja radi dijaloga. Stihovi istražuju složene unutrašnje procese, filozofske i svakodnevne dileme, a ton zbirke je istovremeno ličan i ozbiljan.
Promotorka, lektorica i recenzentica ovog djela Nermina Alihodžić-Usejnovski naglašava da Kćeri Abdulahova ne nudi jednostavne odgovore niti se zadržava na površnim slikama. Riječ je o duboko ličnoj, ali i univerzalnoj poeziji koja progovara o gubitku, čežnji, nostalgiji i bespomoćnosti, ali i o prkosu, nježnosti i nadi, bez patetike, uz snažan i iskren jezik.
Upečatljiv izgled korica djelo je Amani Gavrankapetanović, a Haris Tucaković zaslužan je za grafičko oblikovanje knjige. Izdavač knjige je Udruženje Daorson, a štampala ju je Dobra knjiga iz Sarajeva. Zainteresirani čitatelji svoj primjerak mogu kupiti na službenoj stranici izdavača, te na stranici web knjižare Knjiga.ba.
O autorici
Mirzeta Memišević Hodžić po struci je naučnica iz oblasti šumarstva, docentica na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, snažno vezana za prirodu i njeno očuvanje. Javnosti je poznata i kao čuvarica hrastova, jer je svoju doktorsku disertaciju, kao i veliki broj naučnih radova, posvetila hrastu lužnjaku, impozantnoj vrsti šumskog drveća koja je nekada bila široko rasprostranjena, a danas gotovo nestala u Bosni i Hercegovini.
Pored naučnog rada, Mirzeta njeguje i književni izraz. Do sada je objavila zbirke poezije Toliko rasta (2001) i Krive drine (2007), dok je Kćeri Abdulahova njena treća objavljena knjiga. Iako je napisala još rukopisa, objavljivanih u domaćim i regionalnim zbornicima, sama ističe da joj je pisanje potreba, a objavljivanje nešto što dolazi u pravom trenutku, često zahvaljujući ljudima koji su je na to podsticali, među kojima posebno mjesto ima pokojni Jovan Divjak.

