Astronomski sat u Pragu: Neprolazno o prolaznosti

Na površini većoj od 9.000 m2 proteže se Starogradski trg – centar svijeta u praškim očima. Kroz historiju, na ovom su se trgu odvijali iznimno važni događaji, a u 10. stoljeću bio je mjesto susreta evropskih trgovaca. Dio je i Kraljevske ceste kojom su češki kraljevi prolazili na putu prema krunidbi, a onaj koji je svoju krunu želio primiti baš ovdje je češki kralj Jiří z Poděbrad.

 

 

Brojne građevine koje su bile na ovom trgu, u 13. stoljeću su zatrpane radi odbrane od poplava. Nakon desetina godina pustoši, u 14. stoljeću ovdje su sagrađene, možda i naljepše ikad, građevine Praga: Starogradska vijećnica i Crkva Djevice Marije pred Týnom.

 

Starogradska vijećnica čuva neprocjenjivo blago – ono zbog kojeg vreva trga utihne svaki sat. To čudo je Astronomski sat (Pražský orloj). Znatiželjnici iz cijelog svijeta se čude kako ovaj stoljećima stari mehanizam i danas nepogrešivo radi, ali ne i stanovnici Praga. Oni čvrsto vjeruju u legendu koja kaže da će grad zadesiti strašna nesreća ako ne budu održavali i čuvali sat. To rade besprijekorno stotinama godina.

 

 

Ova fascinatna mehanička predstava se u srednjem vijeku smatrala jednim od svjetskih čuda. Iako je treći najstariji astronomski sat na svijetu, praški čuvar vremena i nade jedini je preživio nedaće svijeta. Iako se doima neprolaznim, neumorno svaki dan podsjeća na prolaznost.

 

 

 

 

Vjekovna procesija

 

Fascinatna procesija figura Kristovih apostola odvija se svaki puni sat. Predvodi je sv. Petar, držeći veliki ključ u ruci. Dvije po dvije figure se izmjenjuju na prozorima, a prate ih sa strane još četiri figure koje prozivaju savjest svakog posmatrača. Na jednoj strani su Škrtac koji, procjenjujući težinu kese s novcem koju drži u ruci, predočava pohlepu, a pored njega Umišljenost, prikazana kroz čovjeka koji se divi svom liku u ogledalu. Obje figure klimaju glavom u znak samoodobravanja.

 

 

Na drugoj strani su Smrt – kostur koji jednom rukom zvoni, a drugom okreće pješčani sat, otvarajući i zatvarajući vilicu klima u pravcu Turčina – simbola invazije, koji odmahuje glavom pokazujući da ne želi poći s njim. Simbolično, figura Smrt mjeri vrijeme. Figure astronoma, hroničara, filozofa i anđela ostaju nepomične. Nakon pojavljivanja i posljednje dvanaeste figure apostola, zakukuriče pozlaćeni pijetao i označi puni sat. Prozori se zatvaraju.

 

 

 

 

Prag u centru Zemlje

 

Na vanjskom prstenu astronomskog brojčanika sata ispisane su zlatne gotičke brojke, s podjelom dana na 24 sata. Rimske brojke, koje se nalaze ispod samog vanjskog prstena, dijele dan u dva dvanaestosatna perioda. Tačno doba dana pokazuju prsti zlatne ruke. Ljetno računanje vremena nije zastupljeno, pa od posljednje nedjelje u martu do posljednje nedjelje u oktobru, astronomski sat pokazuje jedan sat manje.

 

 

Veliki zlatni disk prati putanju Sunca, dok mala kugla pokazuje Mjesečeve faze. Na manjem prstenu su ucrtani znakovi sazviježđa. Za ovaj sat najvažnija su ona sazviježđa po kojima se Sunce kreće na nebeskoj sferi tokom godine. Ova putanja Sunca se zove ekliptika, gdje se nalaze sazviježđa zodijaka. Mehanizam koji pokreće kazaljku zodijaka, Mjeseca i Sunca ima tri glavna, velika i kovana zubčanika, pri čemu se svaki od njih kreće nezavisno, ali ka jednoj osovini. Prvi točak s 365 zubaca okreće zodijačku ruku, drugi točak s 366 zubaca okreće ruku Sunca i treći točak s 379 zubaca pokreće ruku Mjeseca.

 

U centru sata je prikaz zemaljske kugle s ucrtanim meridijanima, paralelama i polovima. Prag je prikazan kao centar Zemlje. Na brojčaniku su i tri kružnice koje predočavaju ekvator, te sjevernu i južnu obratnicu, zbog čega brojčanik tokom cijele godine pokazuje u kakvom su odnosu položaji Zemlje, Mjeseca, Sunca i zvijezda. Ispod astronomskog brojčanika je disk s kalendarom, na kojem je svaki mjesec u godini slikovito predočen jednim prizorom iz seoskog života. Disk s kalendarom pokazuje datum tako što se svake noći u ponoć pomakne naprijed za jedno od 365 mjesta, izuzev jedne noći u prestupnoj godini.

 

 

 

 

 

Nasljeđe predanosti

 

 

Najstariji dio Orloja, mehanički sat i astronomski brojčanik, datiraju iz 1410. godine, kada ga je izradio vrhunski urar Mikulášu od Kadana, a na osnovu projekcije Jana Sindela, profesora matematike i astronomije na Univerzitetu Charles. Kameni obod oko astronomskog brojčanika ukrašen je gotičkim figurama, ali i različitim maskama koje je izradio Petar Parler. Osamdesetak godina kasnije, urar Jan z Růže zvani Hanuš i Jakub Čech dodali su kalendarski brojčanik. Oni su ugradili i figuru Smrt, koja je najstarija pokretna figura na satu.

 

 

U drugoj polovini 16. stoljeća o satu se brinuo Jan Táborský. Tokom cijele godine Táborský bi pažljivo posmatrao i istraživao operacije sata, kako bi temeljno razumio sve njegove funkcije. Tako su nastala prva detaljna tehnička uputstvu o operacijama ovog sata, koje je Táborský izdao 1570. godine pod nazivom Izvještaj o praškom astronomskom satu.

 

U 17. stoljeću satu su dodani i ostali pokretni kipovi. Stoljeće koje je uslijedilo čini se kao najteže za praškog svjedoka vremena. Naime, sve do 1787. godine ovaj se sat često kvario. Stanovnici Praga to nisu povezivali s njegovom starošću ili dotrajalosti dijelova u mehanizmu, već s pretkazanjima o velikoj nesreći ako sat ne bude radio. Stoga je Josef II tokom svoje vladavine naredio temeljnu popravku, koja je povjerena uraru Janu Landespergeru. Radove je izvodio pod nadzorom Antonína Strnada, profesora matematike i voditelja opservatorija Klementinum.

 

Velika popravka 19. stoljeća završena je na Novu godinu 1866. Iako su se trudili zadržati što više originalnih dijelova, kako bi produžili vijek trajanja Astronomskog sata, originalni satni mehanizam je uklonjen, a ugrađen je moderniji hronometar s klatnom, sličan onome koji je korišten na londonskom Big Benu. Metalni ram i veći dio mehanizma su sačuvani, a za kretanje Mjesečeve ruke dodat je mehanizam koji automatski osigurava njeno kretanje. Originalno lice zamijenjeno je onim koje je izradio slikar Josef Mánes. Nekoliko godina kasnije kompanija Hainz izradila je i dodala figuru pijetla koja do danas piskom označava kraj performansa.

 

 

Posljednji dani II Svjetskog rata mogli su biti posljednji i za Astronomski sat. U maju 1945. godine nacisti su prilikom povlačenja iz Praga zapalili Starogradsku vijećnicu, pri čemu je sat pretrpio strahovita oštećenja. Po završetku rata razmatrana su dva prijedloga za obnovu sata — vraćanje prvobitnog izgleda ili izrada novih brojčanika i figura s potpuno drugačijom simbolikom. Međutim, prije nego je satu izmijenjen izgled, tri vrhunska urara pokazala su da se sat može popraviti, pa mu je vraćen prijeratni izgled. Popravke su završene 1948. godine, pri čemu je figure dvanaest apostola i druge drvene statue renovirao Vojtěch Sucharda. Tom prilikom je sat podešen na centralno-evropsko vrijeme (CET).

 

U želji da sačuvaju sve vrijednosti ovog nacionalnog blaga, vlasti Praga su 1976. godine odlučile originalne figure i skulpture na satu zamijeniti kopijama. Originali su pohranjeni u Praškom gradskom muzeju. Nakon stoljetne polemike, 1983. istraživački tim koji je predvodio dr. Zdeněk Horský nedvojbeno je utvrdio godinu 1410. kao godinu nastanka Astronomskog sata.

 

Posljednja popravka sata izvršena je prije 9 godina pri kojoj su zamijenjeni oštećeni dijelovi satnog mehanizma, a potrebnu restauraciju eksterijera uradio je slikar Jiří Matějíček.

 

 

 

 

Legende o legendarnom satu

 

Bilo bi čudno da se uz ovakvo impresivno djelo ne vežu priče i legende koje se prenose generacijama. Tako jedna od njih kaže da su gradski oci, kada su vidjeli kakvo je remek-djelo urar Hanuš uradio, odlučili majstora oslijepiti kako nikad više ne bi mogao izraditi sličan sat.

 

Druga legenda, u koju su građani Praga daleko skloniji povjerovati, jeste ona da će, ako sat ne budu pazili i redovno održavali i sve figure apostola sačuvali, grad zadesiti nezamisliva nesreća.

 

S druge strane, kažu da teško mogu zamisliti veću nesreću od one da njihovog Sata više ne bude.

 

piše_Mersiha Novalić