Blade Runner 2049: More sequel than sequel

piลกe
Boris ล tapiฤ‡

Philip K. Dick, pisac romana Do Androids Dream of Electric Sheep?, po ฤijem je predloลกku snimljen originalni Blade Runner 1982. godine, ฤitav je svoj ลพivot bio obiljeลพen liฤom tragedijom gubitka sestre blizanke Jane Charlotte, koja umire ลกest sedmica nakon njihovog roฤ‘enja 1928. Misteriozno K u njegovom imenu stoji za kindred (rod, rodbina), jer se Philip nikada u toku svoga ลพivota nije osjeฤ‡ao kao autonomna individua. Nije to jedina tragedija koja je uticala na Dickov ลพivot, ali od poฤetka pisanja dualnost, smrtnost, potraga za dvojnikom kao izgubljenim fantomskim udom, dijelom koji nedostaje u potpunoj slici lika i svijeta tako ฤ‡e postati neki od njegovih glavnih opsesivnih motiva u knjiลพevnim djelima. Dickova hipersenzibilnost i paranoidna psihoza pojaฤana je eksperimentisanjem sa amfetaminima i halucinogenima. Tokom uglavnom neuspjeลกnog ลกkolovanja, jedini tekst koji je smatrao bitno formativnim bila je Platonova Alegorija o peฤ‡ini. Iลกฤtavanjem dnevnika SS oficira koji su radili u koncentracijskim logorima u toku nalaลพenja materijala za drugu knjigu The Man in the High Castle objavljenu ranije, nailazi na reฤenicu: Djeฤije vriลกtanje drลพi me noฤ‡u budnim. Uลพasnut takvom izjavom, Dick razmiลกljajuฤ‡i o temi ljudskosti koristi je kao inicijalni motiv za pisanje romana Do Androids Dream of Electric Sheep? koji izlazi 1968.

 

blade runner 2049 more sequel than sequel (1)

 

Ridley Scott, britanski filmski reditelj, prihvata se projekta ekranizacije Dickovog romana 1980. pokuลกavajuฤ‡i prevaziฤ‡i depresiju nakon iznenadne smrti starijeg brata Franka od raka. Melanholiฤno spori ritam, kontemplativni dijalozi o temi smrtnosti, kiลกni kadrovi, atmosfera i opลกti ton, upravo su proizvod njegovog raspoloลพenja tokom tog perioda. Hampton Fancher, scenarista koji je imao gotovu verziju veฤ‡ tri godine, u toku sedmomjeseฤog burnog rada sa Ridleyem preradio je mnoลกtvo likova i motiva iz romana. Tako je izbacio lik Deckardove (Harrison Ford) ลพene Iran, uฤinivลกi replikanticu Rachael (Sean Young) glavnim ลพenskim likom. World War Terminus, Penfield mood organs, empatijske kutije i religija merserizma su motivi koje je bilo prekomplikovano ubaciti u koherentnu i razumljivu priฤu zbog ograniฤenog budลพeta i nedostatka filmskog vremena. Fanchera, nakratko, nakon ลพestoke svaฤ‘e sa Ridleyem, zamjenjuje David Peoples, koji umjesto termina android uvodi kovanicu replicant konsultujuฤ‡i svoju kฤ‡erku, mikrobiologinju i biokemiฤarku. Umjesto apstraktnih merserijanskih motiva, Hampton i Peoples se oslanjaju na opฤ‡epoznate krลกฤ‡anske alegorije referiลกuฤ‡i se na replikante, inaฤe stavljene van zakona na Zemlji i njihov bijeg sa off-world kolonija, gdje, programiranog ลพivotnog vijeka od ฤetiri godine, sluลพe kao radna snaga/seksualne igraฤke – kao na pale anฤ‘ele. Analogije izmeฤ‘u biblijskih likova i likova Blade Runnera se mijenjaju od scene do scene kroz njihovu evoluciju, tako da se njihov voฤ‘a Roy Batty (Rutger Hauer) moลพe posmatrati i kao Lucifer/pobunjenik ( โ€ฆburned so very, very brightly – Tyrell), kao Juda; dajuฤ‡i Tyrellu izdajniฤki poljubac prije egzekucije, ali i kao Isus/iskupitelj na samom kraju filma; probadajuฤ‡i svoju ลกaku klinom dok mu se vitalne funkcije polagano gase, pritom darujuฤ‡i oprost i ลพivot Deckardu. Batty, reklo bi se, na kraju zaista utjelovljuje maksimu Tyrell korporacije More human than human.

blade runner 2049 more sequel than sequel (2)

 

Epska intima

Biblijske analogije se podcrtavaju i proลกiruju u Blade Runneru 2049. Hampton se kao scenarista vraฤ‡a i u drugom dijelu u tandemu sa Michaelom Greenom i vjeลกto ostavlja laลพne i prave tragove u imenima, replikama i motivaciji protagonista, kao ลกto ih reditelj Denis Villeneuve postavlja u kadrovima koje koncipira s direktorom fotografije Rogerom Deakinsom. BR 2049 nastavlja odliฤan niz distopijskih filmova posljednjih desetak godina u koji se ubrajaju: Children of Men, Snowpiercer, Dredd, Ex Machina, pa ฤak u odreฤ‘enoj mjeri i The Lobster. Ne treba ispustiti iz vida da je film strukturalno neo(n)-noir klasiฤna priฤa nalaลพenja tragova, meta-narativ koji je svojstven video igrama prije nego nekoj novijoj holivudskoj produkciji. Drvo u pustoลกi, cvijet ลพute boje, zemni ostaci, Rachaelina fotografija, drveni konjiฤ‡ sa urezanim datumom, pฤele, sve su to MacGuffin objekti koji mogu voditi jednako protagonistu i gledatelja u pravom ili krivom smjeru. Platno svijeta koji Villeneuve ovdje oslikava kompozicijski kreฤ‡e od makro establishing kadrova: pejzaลพa sivih proteinskih farmi koje se pruลพaju u nedogled, proลกaranog haosa grada, zida koji omeฤ‘uje civilizaciju od prirodnih elemenata, dลพinovskih pogona za skupljanje i reciklaลพu sirovina, do mikro detalja: kadrova oka, cvijeta, drvenog konjiฤ‡a. I sam ฤovjek postaje malena insektolika silueta u kadru, nasuprot fenomenima sa kojima se suoฤava.

 

blade runner 2049 more sequel than sequel (3)

 

Ritam izmjena hladnih prizora, kao i koloristiฤki akcenti ลพute boje u sivom i monohromatskom okruลพenju prve polovine filma, preko kadrova boje meda u Las Vegasu sa kulminacijom u ฤistoj bijeloj na samom kraju su, takoฤ‘er, bitni za trasiranje toka promjene glavnog lika. Grad/svijet je babilonska kula sa mnoลกtvom koegzistirajuฤ‡ih jezika (cityspeak), natpisa na ฤ‡irilici i neonskih reklama ispisanih koreanskim, japanskim i kineskim ideogramima. K komunicira sa trgovcem na somalijskom, prostitutke se jedna drugoj obraฤ‡aju na finskom, stara ลพena u betonskom getu ga psuje na maฤ‘arskom na putu do stana. Sve je prisutno odjednom i sada u tkanju priฤe. Na vizuelnom planu Villeneuve se jako oslanja na Tarkovskog, doslovno prepisujuฤ‡i odreฤ‘ene kadrove Stalkera i The Sacrificea.

 

blade runner 2049 more sequel than sequel (4)

 

Produkcijski dizajn podrลพava ovaj prosรจdฤ“, kao i u prvijencu. Odjeฤ‡a, zgrade i ljudi djeluju jednako staro i iznoลกeno. Birokratka policijska maลกinerija oฤigledno suoฤena sa mjerama ลกtednje joลก uvijek barata sa hardverskom taktilnom tehnologijom, maลกinama za arhiviranje iz kojih se ฤuje poneki ping. Izvjeลกtaji se piลกu na papiru, ฤak i policijski spinneri, te dronovi koji su novitet u Blade Runner univerzumu ostavljaju viลกe dojam rashodovane opreme nasuprot besprijekorno ฤistim, novim modelima Wallace korporacije. Fluidni, prozraฤi larger than life svijet oglaลกavanja kupa mraฤe ulice grada bez boje fluorescentnom rasvjetom. Na takvim ulicama je svaki lik average Joe u teลกkom zimskom kaputu koji tek pod svjetlima reklamokratije moลพe zasjati kao technicolor dreamcoat. Ali, ako obratimo paลพnju na detalje, ฤak i taj minimum artificijelne ljudskosti moลพe biti laลพ koja govori istinu, maleni hologramski Frank Sinatra koji baลก nama melanholiฤmo pjevuลกi: So, set ’em up, Joe, u One For My Baby (And One More For The Road).

 

 

Oฤi koje (ne) vide zlo

The World is built in a wall that separates kind. Tell either side there’s no wall, you’ve bought a war. Or a slaughter. – Lt. Joshi, BR 2049.

Kontroverza koja je izazvana portretiranjem ลพenskih likova u filmu u neo-liberalnim medijima je pretjerana. Stvarni pokretaฤi i motivatori u filmu su upravo ลพenske uloge. Na jednoj gender strani imamo K-a – podreฤ‘enog, sterilnog replikanta koji na poฤetku filma ne odgovara na uvrede rulje (skin-job!) duboko svjestan svoje klasne pripadnosti, Niandera Wallacea – bogolikog korporativnog slijepca, laลพnog mesiju ฤji su originalni patenti preuzeti od Tyrell korporacije (odnos tradicionalnog kapitalistiฤkog spram novog neo-liberalnog ekonomskog modela, tridesetak godina poslije u filmu ali i u stvarnom svijetu) nesposobnog da stvori reproduktivnog replikanta, Deckarda – umornog starca u izgnanstvu (Staro umire, a novo ne moลพe da se rodi – Gramsci) i gomile disposable muลกkih replikanata poput Sappera Mortona i ostalih epizodista u vlasniลกtvu Wallace korporacije. Nasuprot njima su ฤvrsti ลพenski glavni i epizodni likovi: poruฤnica Joshi – surogat majka/zaลกtitnica, Luv – uposlenica spremna da gazi preko leลกeva, Joi – utjeha i partnerica koja je okidaฤ evolucije lika, ali i antiklimaksa njegove zablude, Freise – liderica potencijalne replikantske pobune, dr. Ana Stelline – one koja ne samo svojim genetskim kodom jamฤi posebnost nego i puno vaลพnije, djelatnim ฤinom ลกamana/kreatorice najboljih sjeฤ‡anja, jer bolji buduฤ‡i svijet zahtjeva one koji mogu da ovaplote svoje ideje u materijalnom. I kao ลกto prvi dio enigmatski zavrลกava papirnatim jednorogom, arhetipskim jedinstvenim mitskim stvorenjem, tako i novi film ostavlja tri taฤke na jedinstvenom, ovog puta ลพivom biฤ‡u, Ani.

Joi, ne sluฤajno, imenuje K-a sa Joe (K, pored toga ลกto je referenca na Philipa K. Dicka; kindred/rod, rodbina, je i ime glavnog protagoniste Dvorca Franza Kafke, a Joseph K. je glavni junak Procesa) dajuฤ‡i mu imenovanjem identitet umjesto bioloลกko birokratske ลกifre KD9-3.7. Izbor imena Joe K/Joseph K je i ovdje u direktnoj analogiji sa Rachael, za koju pretpostavljamo da je K-ova majka. Tragajuฤ‡i za Deckardom, K posjeฤ‡uje Gaffa u staraฤkom domu koji mu pravi origami ovcu. Rachael, od starohebrejskog Rahela (ovca) po predanju je majka Josepha, onoga kome je povjereno ujedinjenje plemena Izraela, ali i podsjeฤ‡anje na izvorni roman. K omoguฤ‡uje Joi kao hologramu tjelesnu autonomnost, slobodu, metaforiฤki otkup od ropstva, izvodeฤ‡i je iz alegorijske peฤ‡ine, iz skuฤenosti ฤetiri zida na kiลกu, darujuฤ‡i joj spoznajni karakter. Joi prolazi svojevrsnu metamorfozu od commodity objekta do subjekta. Snolika lynchovska scena nalaลพenja pฤela i koลกnica parabola je postojanju samo jedne fertilne matice/majke pฤele u koลกnici i mnoลกtvo radilica i trutova (drones) koji su uvijek spremni da se ลพrtvuju da bi je zaลกtitili. U mnogim afriฤkim predajama, pฤele su vezane za legende o stvaranju prvog ฤovjeka.

 

blade runner 2049 more sequel than sequel (5)

 

 

Vrli novi svijet

 

Cells interlinked within cells interlinked

Within one stem. And, dreadfully distinct

Against the dark, a tall white fountain played.

– Vladimir Nabokov, Pale Fire

Mnogi ฤ‡e zamjeriti ovoliku koliฤnu referencijalnosti u filmu, ali tu Hampton i Villenevue idu i korak dalje u svojoj metatekstualnosti koristeฤ‡i stihove Vladimira Nabokova iz romana Pale Fire (ฤji je i sam naziv opet referenca na Shakespeareovog Timona Atenjanina i Hamleta) jedine hard copy knjige koju K ima u svom stanu, kao posttraumatski replikantski test. Deckard doฤekuje Joea u izgnanstvu reฤnicom: You mightn’t happen to have a piece of cheese about you?, citatom iz knjige Otok s blagom Roberta Louisa Stevensona. Treasure Island je, pritom, ime i jednog od najveฤ‡ih kasina u Las Vegasu. Wallace, omnipotentni sociopata je slijep, sposoban za doลพivljaj svijeta tek preko posrednika dronova ili svojih kreacija, replikanata. Pri kraju originalnog Blade Runnera, Roy Batty iskopa oฤi (motiv oka kao ogledala duลกe) svome kreatoru Tyrellu, dok nas novi BR 2049 suoฤava sa veฤ‡ slijepim voฤ‘om. I dok je stari Tyrell bio lice onovremenog kapitalizma, hedonistiฤki boraveฤ‡i u mekanom bijelom kuฤ‡nom ogrtaฤu okruลพen skupocjenim ลพivim i neลพivim simboliฤkim artefaktima proลกlosti, Wallace obitava u praznoj arhitektonskoj ljuลกturi, koลกnici ogromnih razmjera, minimalistiฤi obuฤen u dobro skrojen crni kimono (Steve Jobs je nosio crnu rolku, dok Mark Zuckerberg preferira sive majice), hladan, savrลกenog tena i dobro njegovane brade, arhetip modernog mladog poduzetnika silikonske doline koji praktikuje asketizam, jogu i chia sjemenke, on je ljudoลพder vegetarijanac.

 

blade runner 2049 more sequel than sequel (6)

 

Direktno prikazivanje mehanike seksualnog akta u kojem izmeฤ‘u K posreduje prostitutka Mariette (izbor imena/oznaฤtelja je svuda prisutan) u simbiozi sa Joi namjerno je izbjegnut. K kao neroฤ‘eni, uzgojen u strogo programiranim uslovima, ลพeli da spozna bliskost sa drugim, intimu, fiziฤki dodir koji nije motiviran konfrontirajuฤ‡im nasiljem, iskustvo koje kao replikant, lovac na glave, predodreฤ‘enoลกฤ‡u svog postojanja ne posjeduje. U ovom sluฤaju prebanalno je ฤitavu scenu tumaฤiti muลกkim seksualnim impulsom kao pozadinskim motivatorom, veฤ‡ prije potrebom svakog biฤ‡a. Svjestan implantiranosti svog sjeฤ‡anja, on ลพudi za autentiฤim iskustvom, sjeฤ‡anje je osjeฤ‡aj determiniran trenutkom. Kapitalistiฤki urbani pejzaลพ je nakiฤ‡en kao da Nova godina ne prestaje. Proฤelja zgrada se viลกe ne vide od smoga i vizuelne kakofonije predimenzioniranih hologramskih natpisa, animiranih ลพenskih tijela balerina i konkubina sa zagluลกujuฤ‡im efektom na komunikacijske kanale jedinke. To nije puka spekulativna slika buduฤ‡nosti, veฤ‡ sasvim bliska i prepoznatljiva dinamika haosa u eksproprijaciji zajedniฤkog civilizacijskog prostora polisa i agore od strane korporacija. Nismo li veฤ‡ kao druลกtva zakrฤeni preseksualiziranim bilbordima koji nam prodaju bankovne usluge, parfeme, auta? Samo je pitanje dana kada ฤ‡e ti isti bilbordi ispuลกtati feromone, obraฤ‡ati nam se direktno sa najboljom moguฤ‡om ponudom, pjevati i plesati svoje slogane.

 

blade runner 2049 more sequel than sequel (7)

U nekoliko povrลกnih osvrta na film, neki od liberalnih medija film su poฤastili epitetima: toksiฤno maskulin, seksistiฤki i mizogin, previdjevลกi da on rijetko uspjeva za jedan mejnstrim proizvod industrije zabave problematizirati neoliberalni neopatrijarhat i objektivizaciju ลพena kroz vrlo jasno i klasno dobro uigrane ekonomske ลกeme ponude i potraลพnje ลพenskog tijela i njenog rada. Pitanja koja ostaju u glavi su brojna. ล to se dogaฤ‘a kada sistem moฤ‡i, korporacija/drลพava tretira ลพene kao inkubatore? Koja to sila moลพe imati โ€œpatentโ€ na ลพensku utrobu i njen plod? Danas su ta pitanja aktuelnija nego juฤer, kada se ฤnilo da su neke bitke za vrijednosti veฤ‡ bile dobivene za sva vremena koja dolaze. Nevidljivo i kontinuirano zlo veฤ‡ prisutnog djelatnog distopijskog konteksta ne postoji dok se o njemu ne diskutuje, izmeฤ‘u redova nam poruฤuje vrli novi svijet, a ako se to i ฤini, novojezik kojim se dijalog vodi mora biti paลพljivo probran od strane cenzora i dobro oฤiลกฤ‡en prije upotrebe. Problem tzv. politiฤke korektnosti u kritici je u pogledu na svijet u kojem smo svi mi inherentno potencijalne ลพrtve, ลกto svakako jesmo, ali u kljuฤ neo-liberalne reformske agende koja sklapa saveze i sa prividno lijevim LGBT/feministiฤkim i sa desnim patrijarhalno/crkveno/nacionalistiฤkim spektrom po principu kako vam drago, a najbolje sa svima i u istom trenutku. Umjetnost je tu da nam prevashodno ugodi, liลกi nas te podsvjesne neuroze, ona je propagandna metoda uljuljkivanja ideoloลกke maลกine, preฤ‡utni je dogovor. Oฤi dobro odgojenih bijelih privilegiranih zapadnih djevojฤica ne smiju vidjeti van svoga briลพljivo programiranog holograma neoskrnavljenih iluzija sestre, majke i drugarice u ruskim prostitutkama, kurdskim ratnicama, sirijskim majkama ili kineskim, balkanskim i indijskim radnicama, niti u ลพivotu, niti u umjetnosti kao alegoriji istog. Kompleksni fikcijski ลพenski likovi koji pate, bore se, grijeลกe, ginu ali i pobjeฤ‘uju poput Furiose, Antigone, Mother Courage ne mogu biti diznijeve princeze i kao takve nisu od koristi, jer ne pleลกu posluลกno kako kapital svira.

Sa svojih 2 sata i 43 minute trajanja i pomalo sporim ritmom, ne pretjerano inspirativno iznesenim pojedinim ulogama, Blade Runner 2049 moลพda i nije savrลกen. Ipak je to film koga se ne moลพe lako izbaciti iz glave, i koji ฤ‡e, kako vrijeme odmiฤe, samo dobivati, a ne gubiti. Film je to koji postavlja pitanja koja moลพda izbjegavamo postaviti sami sebi, kao svjesne jedinke, ali i kao civilizacijski totalitet. I samim tim, jako bitan film.

Zeen is a next generation WordPress theme. Itโ€™s powerful, beautifully designed and comes with everything you need to engage your visitors and increase conversions.