Martin Margiela je dvadeset godina gradio svoj brend prkošenjem svemu što je konvencionalno u modnom svijetu. Čovjek koji je bježao od slave i kamera. Suprotnost svemu što možete zamisliti kao glamur. Ako ste uopšte mogli razumijeti pozvinicu za njegovu reviju imali biste sreću da se pojavite u nekom napuštenom skladištu ili oronuloj kući daleko od fancy dijela grada. Rasporeda sjedenja nema. Modeli hodaju po improvizovanim pistama noseći stvari napravljene od vintage komada, stare odjeće i predmeta sa buvljaka. Reciklirani i dekonstruisani komadi sa pravougaonim bijelim platnom bez ijednog slova umjesto etikete ismijavali su pomamu modnog svijeta za stvarima prekrivenim dizajnerskim logom. Kvalitetom i nevjerovatnom pažnjom posvećenom detaljima, tradicionalnim i zanatskim načinima izrade Margiela tim je zadobio poštovanje pravih znalaca modnog svijeta.
Objava da će John Galliano preuzeti umjetničko mjesto direktora jedne ovakve kuće izazvala je čuđenje mnogih. Galliano je poznat po svojim gotovo kostimografskim revijama sa dosta glamura. Uvijek u žiži javnosti i sa skandalom iza sebe, dizajner je odlučio da svoju prvu reviju za ovu kuću smjesti u London, svoju sigurnu luku, i da na nju pozove šačicu svojih prijatelja, urednike koje je nemoguće izbjeći… i jednog rabina. Svi znamo zašto. Ambijent u kojem se revija trebala održati izgledao je obećavajuće, ali ono što je uslijedilo bilo je, u najmanju ruku, potresno.
Ne osporavam dizajnersku veličinu Johna Galliana, napravio je brojne uspješne kolekcije, međutim, za razliku od pojedinih velikih modnih urednika nemam namjeru sastavljati lažne hvalospjeve. Jeans šorc sa mrežastim čarapama? Margiela nasljeđe je uništeno. Jedina stvar koja je donekle spasila ovu reviju su bili pokušaji dekonstrukcije, crno odijelo i nekoliko minimalističkih haljina.
I to nije toliko krivica ni samog Galliana koliko je ljudi koji drže konce i novce. Nakon odlaska Martina Margiele primjetni su napori da se ova kuća što više komercializuje (sjetimo se saradnje sa H&M-om). Time se uništava i sama srž onoga što Margiela decenijama predstavlja.
Uprkos svemu, sa nestrpljenjem očekujem i prêt-à-porter kolekciju gdje Gallianu dajem šansu da se iskupi i iskreno se nadam da će ova modna kuća (čak i sa s njim na čelu ) nekako uspijeti da zadrži one ideale i vizionarstvo koji su joj i obezbijedili poziciju koju danas ima.