Na čelu sa jednim od najkontroverznijih umjetnika današnjice modna kuća Maison Martin Margiela više od dvadeset godina uspješno je kršila pravila i potresala temelje modnog svijeta. Brend je osnovao čovjek koji je bio sve osim tipični dizajner. Anomalija u industriji koja počiva na imageriji, prestižu i medijskoj dostupnosti svojih sudionika.
Nakon što je 1979. diplomirao na Belgijskoj Kraljevskoj akademiji za umjetnost, Martin Margiela karijeru je započeo radeći kao asistent Jeana Paula Gaultiera u Parizu. Gaultier je bio na vrhuncu slave, okružen ogromnom količinom medijske pažnje prema kojoj je Margiela već tada stvorio svojevrstan animozitet. U vrijeme kada su dizajneri postajali medijske ličnosti i kada se sve baziralo na prepoznatljivosti i kontaktima Margiela je izabrao anonimnost.
U prvom planu odjeća, a ne dizajner
Nevidljivi čovjek mode je tokom čitave karijere odbijao sve intervjue koji su zahtijevali njegovo fizičko prisustvo kao i bilo kakvu vrstu fotografiranja. Na kraju revija obavezno je izostavljao onaj tipični naklon dizajnera, a svu svoju korespodenciju radio je preko faks mašine potpisujući je u pluralu. To mu je omugućavalo da se sakrije iza svoga kreativnog tima.
– Ne koristimo nikakve fizičke slike dizajnera kako bi promovisali naš rad. Kako naš dizajner izgleda nema nikakve veze sa našim kreativnim procesom... , poručio je njegov kolektiv.
Ovakva anonimnost u prvi plan stavljala je odjeću koju su slali na pistu. Iz istog razloga birali su relativno nepoznate modele kojima bi nerijetko potpuno prekrivali lice. Ovo se dešavalo u vrijeme kada su pistama vladali supermodeli poput Naomi Campbell, Linde Evangeliste i Cindy Crawford. Ne čudi i činjenica da je njegova prva kolekcija za proljeće/ljeto 1989. potpuno zaprepastila modni svijet. Nekonvencionalni dizajn koji se odlikovao tehnikama dekonstrukcije, reciklaže i grube obrade predstavljen na jedinstven način zaintrigirao je i šokirao tadašnju modnu javnost. Kožnu mesarsku kecelju pretvorio je u večernju haljinu, a vintage večernju haljinu od tila rascijepao u više djelova koji su potom ukomponovani u niz predivno skrojenih jakni.
– Svi su šutjeli nakon te prve revije. Bili su zbunjeni, revija je ostavila jak utisak ali vjerovatno nisu bili sigurni da li je to bio i dobar utisak. Sljedeće sezone smo vidjeli da je dosta dizajnera promijenilo svoj pravac, a Margielin uticaj bio je neosporan, izjavio je Bob Verhelst, blizak saradnik Martin Margiela tima.
Jedinstven način brendiranja i predstavljanja kolekcija
Martin Margiela imao je i jedinstven način brendiranja i predstavljanja svojih kolekcija, da biste došli na reviju morali ste biti u stanju da dešifrujete pozivnicu koja je svake godine dolazila u različitoj formi. Napuštena skladišta, stepenice oronule vile ili podzemni tramvaj bile su samo neke od lokacija gdje su se održavale revije na kojima nije bilo prvih redova i rasporeda sjedenja. Jedne godine gostima je ostavljeno upustvo da se rasporede prema tome koliko sami smatraju da su važni. Njegovi butici i izložbeni prostori bili su u skladu sa cjelokupnom filozofijom brenda.
Smješteni su van poznatih shopping ulica, često bez ikakvog posebnog obilježja i sa unikatnm enterijerom koji je pružao jednu sasvim drugačiju dimenziju kupovine. Stvari za svoj prvi butik skupljao je po ulici, otpadima i trgovinama dobre volje. Pošto je sav namještaj bio različit dao je sve prefarbati u bijelo da bi se postigao određeni sklad. Danas kada imaju butike u gotovo svim dijelovima svijeta i dovoljno novca za uređenje po želji ovaj brend odlučio je zadržati bijelu kao dominantnu više iz filozofskih nego praktičnih razloga. Bijela ili u ovom slučaju ‘bijele’ dopuštaju nam da pratimo efekt koji prolazak vremena ostavlja na njih dodavajući im nijanse sive ili žute.
Ovaj brend imao je i ogromni uticaj na uređenje enterijera. Danas popularni ‘skandinaviski enterijeri’ gdje preovladava bijela inspiraciju su pronašli i u Margielinim prostorima. Njegove lampe sa postoljem od staklene boce postale su jedan od najkopiranijih komada.
Etiketa bez imena
Materijalistička moda devedesetih obožavala je agresivno isticanje brendova kako na odjeći tako i na modnim dodacima. Ako se sa pet metara ne vidi da je torbica koju nosite Chanel onda logo nije dovoljno velik. Kao i u svemu ostalom, Margiela je imao svoj način. Odjeća ove modne kuće umjesto etikete imala je grubo prišiven pravougaoni komad materijala bez ijednog slova. Četiri šava vidljiva sa vanjske strane odjeće bila su jedini pokazatelj da se radi o Margiela komadu. Kasnije su na etiketu dodani brojevi od 0-23 gdje svaki broj označava posebnu kategoriju. Neke od najpoznatijih su parfemi (3), objekti (13), naočale (8), obuća (22) i nakit (12).
Etiketa bez imena dizajnera podržavala je i činjenicu da Margiela nikad nije tvrdio da je jedini autor svog rada. Uvijek je bio nesebičan u dijeljenu zasluga svome timu. Asistenti, krojači, prodavači, pa čak i čistači koji su radili za ovu modnu kuću imali su potpunu ravnopravnost. Svi su nosili bijele labratorijske kapute kao uniformu kolektiva u kojem je svačiji doprinos bio podjednako bitan.
Iako je sabotiranje modne tradicije bio Margielin omiljeni hobi on je imao iznimo poštovanje prema tradicionalnim i zanatskim načinima izrade. Zato je 1997. prihvatio ponudu da dizajnira žensku liniju za francusku modnu kuću Hermes.
– Kada sam tek upoznao gospodina Dumasa (direktora Hermesa op.a) zabrinuto me pitao da li ću da presječem Kelly (torbu) na pola jer su mediji u to vrijeme koristili riječi poput ‘grunge’ i ‘uništavanje’ da opišu moj rad, rekao je Margiela u jednoj od rijetkih izjava.
U Hermesu je ostao do 2003. gdje ga je, irončno, naslijedio njegov učitelj Gaultier.
Komercijalizacija brenda
U isto vrijeme odlučio je da proda i većinu dionica svoje modne kuće, Maison Martina Margiela, vlasniku Diesel grupacije, Renzu Russou. Ekonomska klima tog vremena zahtijevala je da iza sebe imate jaku korporaciju da biste mogli opstati kao modna kuća. Novi vlasnik imao je namjeru da komercijalizuje brend koristeći razne marketinške strategije s kojima se Martin nije slagao. Smatrao je da takve metode uništavaju srž njegovog rada pa je 2009. i finalno odstupio sa pozicije kreativnog direktora brenda kojeg je gradio gotovo dvije decenije. Diesel je tada doveo novi anonimni dizajnerski tim koji je radio bez glavnog dizajnera sve do januara 2015. kada je na tu poziciju postavljen John Galliano.
Martin Margiela je iznad svega cijenio svoju kreativnu slobodu i privatnost. Nakon njegovog odlaska ova modna kuća postala je globalno prepoznatljiv brend zahvaljujući uvođenju komercijalnih linija poput parfema i marketinškim naporima nove uprave. Skoriji primjer toga je i njihova saradnja sa švedskim highstreet brednom H&M. Nemoguće je ne primjetiti kako u posljednih nekoliko godina od ove modne kuće nismo vidjeli ništa što podsjeća na genijalne i revolucionarne trenutke kakve su imali pod vodstvom svog osnivača.
Nasljeđe koje inspirira nove generacije
Martinov uticaj na modu bio je ogroman i širok. Danas općeprihvaćeni i ‘normalni’ detalji poput vidljvih, naopakih šavova, neobrađenih rubova ili čak poderanih farmerki su nešto što je ovaj dizajner, na šokantan način, uveo još prije 20 godina. Neki od njegovih najpoznatijih komada bili su humoristični komentar na materijalističku modu koja je služila kao statusni simbol, a ne kao umjetnost. Anti-glamur klasici poput Tabi čizmica koje izgledaju kao kravlji papak ili bunde napravljene od perika ostati će zauvijek urezani u sjećanje svih istinskih ljubitelja mode kao umjetnosti, a Martinovo nasljeđe će nastaviti da inspiriše generacije koje dolaze.