Naslikana 1642. godine, Noćna straža je vjerovatno najpoznatija Rembrandtova slika. Smatra se remek-djelom holandskog zlatnog doba. Izložena je u Rijksmuseumu u Amsterdamu, a podvrgnuta je temeljitom istraživanju u sklopu sklopu projekta Operacije Noćna straža od 2019. Riječ je o najvećem istraživačkom i konzervatorskom projekta ikada poduzetog za neko Rembrandtovo djelo. Međunarodni istraživački tim udružio je snage da prouče kako materijali za slikanje reagiraju hemijski i s vremenom. Dio istraživačkog tima bila je i Ida Fazlić, doktorandica na Univerzitetu u Amsterdamu. Ida je koautorica naučnog rada na tu temu, a koji je objavljen u časopisu Angewandte Chemie – International edition.
Naučnici su kombinovali metode snimanja višestrukih razmjera kako bi hemijski proučavali materijale koje je Rembrandt koristio dok je slikao Noćnu stražu. Instrument za rendgensko skeniranje razvijen na Univerzitetu u Antverpenu primijenjen je direktno na sliku. Sitne fragmennte uzete sa slike proučavali su sinhrotronskim mikro-rendgenskim sondama, na Evropskom sinhrotronu u Francuskoj (ESRF) i PETRA-III u Njemačkoj.
Brojne analite su, neočekivano, otkrile prisustvo organo-metalnog spoja – olovnog formata, koji nikada prije ovog projekta nije pronađenog u historijskim uljanim slikama. Njihova detekcija u Noćnoj straži otvorila je niz istraživačkih pitanja.
– Na slikama su olovni formati su pronađeni samo jednom 2020. godine. I sad iznenađenje: ne samo da smo otkrili formate olova, već ih identificiramo i u djelovima slike gdje nema olovnog pigmenta, bijelog, žutog. Mislimo da vjerovatno brzo nestaju, zato do sada nisu bili otkriveni na starim majstorskim slikama, u saopštenju za medije je objasnio Victor Gonzalez, istraživač iz Francuskog nacionalnog centra za naučna istraživanja (CNRS) i prvi autor rada.
Autori i autorice studije smatraju da je odgovor na to pitanje ključan za razumijevanje Rembrandta kao slikara.
– U Operaciji Noćna straža smo se fokusirali na Rembrandtovu slikarsku tehniku, stanje slike i kako je možemo najbolje sačuvati za buduće generacije. Formati olova nam daju vrijedne nove naznake o mogućoj upotrebi uljane boje na bazi olova od strane Rembrandta i potencijalnom utjecaju lakova na bazi ulja iz prošlih konzervatorskih tretmana, te kompleksnoj hemiji histroijskih uljanih slika, dodaje Katrien Keune, šefica odjela nauke u Rijksmuseumu i profesorica na Univerzitetu u Amsterdamu.
Hipoteza o tome da je Rembrandt koristio dugo kuhano ulje s olovom je moguća. Međutim, i teza o naknadnoj upotrebi laka s kuhanim uljem u toku restauracije nekoliko stotina godina nakon nastanka djela još uvijek nije odbačena i planirano je više istraživanja u ovom smjeru.
