Šestočlani bend iz Sarajeva i Novog Travnika Aesthetic Empathy, oformljen prije 12 godina kao jedan od nekolicine new breed metal bendova na regionalnoj metal sceni. Njihova postava uključuje dva, stilom različita, pjevača koji stvaraju unikatnu atmosferu, čineći njihov zvuk vrlo prepoznatljivim. Bend nastao je od benda Kursk koji je osnovan 2002. godine, a ime mijenjaju u Aesthetic Empathy prije nekoliko godina zbog promjena u postavi kada su se preostalim članovima nekadašnjeg Kurska pridružili Branislav Kašćel iz novotraničkog benda Beware na gitari i Mahir Bajrić iz sarajevskog reggae fusion benda Bosniche Post.
Album Definement izdali su 2011. godine, koji je snimljen u Radio 202, a mastering je urađen u MASTERvargas studiju u New Yorku. Kako kažu sada jednostavno uživaju da sviraju skupa što više. Radi se na na novim pjesmama, pokušava se mnogo pojedinačnih misli i ideja objediniti u jednu priču. Još uvijek ne znaju tačno kad je sve to gotovo, a u međuvremenu žele posjetiti svaki kutak BiH.
Nedavno ste imali svirku zajedno sa Agelast i Regaining The Crown u amfiteatru Doma mladih, jeste li zadovoljni kako je prošlo?
– Presretni smo uvijek kako nas podrži sarajevska publika, mada moramo naglasiti da naše nastupe u SA namjenski posjete i dragi prijatelji iz Mostara, Novog Travnika, Viteza i mnogih drugih gradova, što to čini još ljepšim. Amfiteatar odlično je mjesto za svirke i ovaj aranžman sa Domom Mladih, koji mi srčano podržavamo, je odličan za mlade bendove, a i nas ‘starkelje’. Bendovi imaju priliku da rade probe u Domu bez naknade ali imaju obavezu da organizuju i učestvuju u programu koji se tamo pravi, što je bio slučaj i sa ovom našom svirkom.
Prvo je nastao bend Kursk, pa Aesthetic Empathy i tek nakon deset godina rada dolazi prvi album, zašto?
– Kursk je bio zasebna dimenzija – upoznavanje srednjoškolaca koji žele svirati skupa, eksperimentisanje u stilovima i željama kuda sa svim tim, dosta različitih pristupa, ženskih pa muških vokala, sa klavijaturama i bez.. To sve počinje krajem 2001. i svoj epilog dobiva formiranjem sadašnje ekipe. Definisanjem zvuka i željenog pravca u kojem smo se zaputili, promijenilo se ime i započela nova epoha. To je sve startalo 2006/07, tako da AE svoj pravi početak ipak može smjestiti u taj moment. Prvi album se počeo snimati 2008., a bio završen 2010., što je uzevši uslove života u našoj zemlji, popriličan uspjeh.
Koliko ćemo čekati na sljedeći album?
– Ovaj intervju odgovaram poluotvorenih očiju, danima ne spavamo više od nekoliko sati. Upravo smo u kreativnom naletu epohalnih razmjera. Vjerujem da će se ovaj dio sa spavanjem promijentiti, kako ne bi neko na infuziji završio (smijeh), međutim, proces rada se nastavlja punom parom. Inspiracije, ideja, zrelosti i želje je u tolikoj mjeri da bismo mi najradije da završimo album za mjeses dana. Nažalost, poslovi, fakulteti i druge obaveze ne dozvoljavaju baš takvu dinamiku, zato krademo na snu… Nadamo se sredinom iduće godine imati sve gotovo!
Po čemu najviše pamtite prvi nastup?
– Po adrenalinu koji zaslijepi i stvori drhtavicu sličnu zemljotresu od 7 Rihtera! Prvi nastup sa Kurskom je bio krajem 2002. kada smo upoznali ekipu iz Sobe 403, predivne momke i drugove sa kojima ćemo ostati povezani svih ovih godina. Uživali smo u odličnoj atmosferi i publici koju su činili uglavnom prijatelji i prorodica! Prvi nastup AE-a je bio promocija Definement-a u Slogi, početkom 2011. E, to je već bila navala emocija! Realizacija dugogodišnjeg rada pred punom Slogom publike, koja nas je podržala fenomenalno, bila je kruna svog tog rada, a ujedno i novi početak nečega što će biti lijepo trogodišnje iskustvo.
Koji bendovi su najviše utjecali na Vaš zvuk?
– Ogroman je to miks različitih ukusa svih članova i onoga što slušamo – Killswitch Engage, Tool, Slipknot, Sepultura, neprevaziđeni Iron Maiden i Metallica, do jedne totalno druge krajnosti – australijske new rock škole: The Butterfly Effect, Karnivool, Dead Letter Circus, Sydonia itd. Mada je to sve najbrajanje onoga što slušamo sada i od čega smo krenuli, pravi uticaj na zvuk imamo mi međusobno. Emocije koje nas nose pojedinačno, one koje stvaramo skupa, doživljavamo u svom ovom procesu borbe da se održimo, radimo i uživamo u svemu tome, su osnova AE zvuka, pjesama, ideja, tekstova..
S obzirom na to da je Vaš bend miks Sarajevo-Novi Travnik, gdje i koliko često održavate probe?
– Kako je Samir (Džu) nedavno diplomirao, zaposlio se i postao stalni rezident Sarajeva, a Brane privodi master Šumarstva kraju u SA, to nam je i baza. Probe se rijeđe rade jer smo u ovom kreativnom procesu koji sam naveo, a taj dio radimo u kućnom studiju našeg bubnjara Stefana, koji je ujedno i dio moje kuće, gdje i svi ostali često žive, jedu i spavaju! (smijeh)
Koliko često se družite izvan okvira banda, probi, svirki? Šta mislite koliko je to važno za sam bend?
– U dosta razgovora i intervjua smo se deklarisali kao mala porodica od različitih roditelja. To je osnova da bend proizvede nešto kvalitetno, barem mi tako to doživljavamo. Ako i nije toliko kvalitetno, sigurno je urađeno iz puno ljubavi, truda i dosta zajedničkog vremena i druženja! Znaju nas nekada obaveze poremetiti da se ne viđamo toliko često, pa čak i po nekoliko mjeseci da se određeni članovi i ne sretnu, ali se to nadoknadi prvom prilikom!
Kako izgleda radna atmosfera u bendu, ko piše muziku, a ko tekstove?
– Tekstove velikom većinom radi Džu, mada ovdje govorim o Definement-u, pošto je ovaj novi proces-album tek u povojima, a muziku smo radili uvijek skupa. Jedna klasična radna nedjelja će početi u 6-7 poslijepodne, uz koju dvolu, Damirove lazanje ili nešto sl. i trajati do 3-4 ujutro uz obaveznu završnu rečenicu: Kako ćemo mi ustati ujutro ljudiii (psovka)… Mislim upravo sad, za koji sat!? (smijeh)
Stvarate isključivo na engleskom jeziku!
– Pa nema tu skrivenih motiva. Publika je odmah brojnija, prostor na koji se može plasirati ono što radimo veći, a ujedno i Džuzdi je bio izazov, jer od malih nogu čita brojnu literaturu, belatristiku i sl. na engleskom, pa je imao želju okušati se u pisanju na tom jeziku.
Zanimljivo je da ste uradili obradu High Hopes od Pink Floyd, zašto ste izabrali baš tu pjesmu?
– Pjesma i bend su kultni, naravno, ali su motivi lični. Damir i Brane su veliki poštovaoci Floydova, a ni ostatak benda nije daleko. Želja je došla spontano, ali sa velikim strahom kako će to izgledati na kraju..ljudi, veoma opravdano, kamenuju bendove koji oskrnave određene klasike velikana poput PF, koje se uglavnom i ne obrađuju!
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=GYW2QWFLYiE[/youtube]
Danas bendovi uglavnom stavljaju albume na free download, kod Vas nije taj slučaj?
– Mi sve radimo u etapama i planski, koliko je to moguće. Album smo prvobitno dijelili besplatno, ali u hard copy verziji. Podijelili smo oko 200 CD-ova koje smo uradili o svom trošku i uz pomoć nekoliko prijatelja. Album je sada dostupan za download na našoj BandCamp stranici, mada je ostavljena opcija da se doniraju sredstva po želji onoga ko preuzima album ili jednostavno samo downloaduje besplatno.
Od domaćih bandova s kim biste najradije napravili saradnju?
– Tu je uvijek vaga između onoga što nam se sviđa, kao muzika i benda kao određene ekipe ljudi, sa kojima se družimo i volimo. Kako se mnoge ideje i prijedlozi vrzmaju u ovom periodu, ne bih da navodim imena kako ne bih otkrio potencijalno iznenađenje!
A, da Vam se, npr. pruži prilika za saradnju sa Severinom za jako veliku sumu novca, šta biste uradili?
– Ona je draga i izrazito lijepa djevojka, žena.. Ima uspješne muzičke i video numere, tu naravno mislim na njene spotove, posjećene koncerte i velik tiraž CD-ova… Mi kredite, rentane stanove, polovnu opremu i puno želje, ambicija, ljubavi i istrajnosti… Tako da mislim da jednostavno nismo ista dimenzija i da se ne bi uklopili, stilski naravno. Tako da bismo odbili tu suradnju, bez obzira na ponuđeni iznos.
Kakve predradsude imaju ljudi kad im kažete da svirate u metal bendu?
– Malo je čak i teško govoriti o tome iz perspektive AE-a. Samo jedan član ima dugu kosu i djelimično nalikuje na nekoga ko bi mogao biti ‘heavy’. Veoma često ljudima bude neobično da spoje šestoricu nasmijanih, veselih momaka koji se oblače u šarene majice i nisu crni u potpunosti, većinom fakultetski obrazovani, sa dugogodišnjim poslovima – u jedan koncept metal muzike. Nama sve to savršeno odgovara. Na predrasude se ne obaziremo.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=XOpAQ3JlK4s[/youtube]
Šta mislite o bh. metal sceni?
– Scena se definitivno razvija puno bržim tempom nego u prethodnim godinama. Veoma nas to raduje i svakom prilikom se trudimo upratiti mlade bendove koji se pojave, a posebno one koji se primjetno trude. Naravno, tu je i određeni broj bendova koji su učvrstili svoju poziciju dugogodišnjim prisustvom na sceni, za šta je zaslužan kvaliteti i veoma mnogo ulaganja i odricanja. Uvećao se i broj koncerata, ponajviše u Sarajevu ali i drugim gradovima, te dolazi veliki broj stranih bendova koji mogu na mnogo načina biti od pomoći domaćim grupama. Svaki vid uvezivanja otvara vrata za napredak i plasiranje svoje muzike brojnijoj publici.
Na koji način se može doprinijeti razvoju bh. metal scene?
– Smatramo da je najbolje davanjem pozitivnog primjera. Svaki bend prvenstveno radi za sebe, ispoljava svoje muzičke ideje i trudi se da publici prenese to na najbolji mogući način. Ukoliko to izvodi požrtvovano, poštujući publiku i kolege muzičare, širiće pozitivnu energiju i stvarati opću težnju za napretkom. Ovaj će proces onda krasiti i međusobno pomaganje bez uplitanja nepotrebne zavisti i apsurdne konkurentnosti. Majušna zemlja, dodatno još bespotrebno iscjepkana, u kojoj imate raslojavanje po kantonima, gradovima, nacionalnostima i pripadnostima klanovima: koji gledaju Sulejmana Veličanstvenog i oni koji ne. Onda još po muzičkim žanrovima i ko-šta svira unutar njih. Jednostavno treba da se držimo jedni drugih i čuvamo leđa u svakoj situacijia, a povrh svega uživamo u muzici i batalimo druge gluposti.
Koja Vam je najdraža anegdota iz bendovskog života?
– Sex and Cabbage … Pogledajte: The Making of Dualism!
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=L1KAonZDh-E[/youtube]
Planovi i gdje ćemo vas opet uskoro imati priliku slušati?
– Furamo u Bihać 16.novembra i to nam je prvi put u tom gradu i mnogo se radujemo. Uradit ćemo možda još koji nastup do kraja godine, ukoliko bude zanimljivih poziva, a u suštini pravimo pauzu zbog rada na novom albumu. Cilj nam je da za što kraće vrijeme izbacimo ovaj nagomilani koncetrat svega što se akumuliralo u nama, da to kanališemo i pretvorimo u jedan muzički ventil. Uz sve ovo dobro se družiti i oduživati sljedećih nekoliko mjeseci nespavanja i domaće kuhinje.
razgovarala: Besima Svraka