Nedavno je u Wereldmuseum Rotterdam boravio Branko Popović, direktor renomiranog Fashionclash festivala iz Nizozemske. Tokom obilaska priprema za izložbu Say YES – International Trends in Wedding Fashion, pažnju mu je posebno privukao jedan komad odjeće: izuzetno raskošan, zlatom vezeni üçetek entari iz Sarajeva, star oko 200 godina. Oduševljen viđenim, Branko nam je odmah javio. Naravno, nismo mogli odoljeti – odmah smo kontaktirali muzej kako bismo saznali sve o ovom fascinantnom odjevnom predmetu.
Vrijedni komad iz Sarajeva
Na izložbi Say YES, koja se održava od 31. januara do 26. oktobra 2025. godine, ovaj entari zauzima posebno mjesto. Riječ je o kaputu iz ranog 19. vijeka, koji odiše elegancijom, historijom i bogatom kulturnom razmjenom između Balkana i Osmanskog Carstva.
– Ova bogato izvezena odjeća, poznata kao üçetek entari (kaput s tri suknje), datira iz ranog 19. vijeka. Üçetek entari ima otvoren okovratnik, duge otvorene rukave i duboke proreze u suknji. Ispod se nosila košulja (gömlek), a ponekad i pantalone (şalvar), objasnio nam je Erdogan Aykaç, kustos za zbirke, migracije i grad u Wereldmuseum Rotterdam.
– Prostrane teritorije pod Osmanskom vlašću omogućile su neprekidnu razmjenu ljudi, predmeta i ideja. Ovaj kaput ilustruje tu kulturnu razmjenu. Iako je tkanina vjerovatno proizvedena u Anadoliji, dizajn uključuje balkanske elemente, poput dubokog izreza u obliku slova U i kroja sa širokom suknjom. Pasmanterija na suknji, rubovima i rukavima također nosi regionalne karakteristike Balkana.
Zlatovez i simbolika
Zlatni vez koji prekriva ovaj entari neodoljivo privlači pogled.
– Vez je urađen zlatnim nitima i prikazuje floralne motive i grančice, poznate kao sırma-dal. Motivi su organizovani u šeme koje podsjećaju na buket cvijeća vezan trakicom – detalj koji ovaj entari čini posebno prepoznatljivim. Ova vrsta šare bila je popularna kako u Osmanskom Carstvu tako i na Balkanu. Raskoš vezova daje odjeći blistav i luksuzan izgled i ukazuje na visoki društveno-ekonomski status nositeljke, kaže Erdogan Aykaç.
Odjevni predmet je pripadao plemićkoj porodici iz Sarajeva i, uz posredovanje Muzeja Bosne i Hercegovine (koji je predstavljao porodicu), prodat je Muzeju Volkenkunde u Leidenu (danas Wereldmuseum Leiden) 1930. godine. Komad se nosio u važnim prilikama, uključujući i svadbe.
– Ovakva modna osmanska odjeća nosila se tokom važnih događaja u 19. i 20. vijeku, ponekad i kao vjenčanica ili za svadbeno vezane prilike. Ovaj kaput pripadao je jednoj plemićkoj porodici u Sarajevu i vjerovatno su ga članovi porodice nosili tokom posebnih prilika, dodaje Aykaç.
Svadbena moda može biti obojena i oblikovana tradicijom jedne kulture
Uprkos svojoj starosti, entari je izvanredno očuvan.
– Nije bilo potrebe za restauracijom osim učvršćivanja nekoliko metalnih niti. Predmet se čuva u ravnom položaju, pri čemu je jedan rukav raširen da se spriječe nabori, dok se drugi rukav, zbog svoje veličine, mora preklopiti. Međutim, preklop se radi na način koji se naziva ‘podržani preklop’ — materijal se lagano savija i postavlja uz pomoć valjka koji mu pruža podršku. Za potrebe izlaganja, odjeća je montirana na tekstilni nosač koji u potpunosti ispunjava entari kako bi se težina ravnomjerno rasporedila, kaže nam Aykaç.
Zašto je upravo ovaj predmet izabran za izložbu? Aykaç ističe njegovu moćnu poruku: Ovaj entari prikazuje različite poglede na svadbenu modu, posebno u kontekstu stila i boje. Na taj način, on dovodi u pitanje dominantno shvatanje vjenčane mode, koje se najčešće vezuje za bijelu boju. Ovdje se jasno vidi da svadbena moda može biti obojena i oblikovana tradicijom jedne kulture. Također, ovaj predmet ilustrira kulturnu interakciju između Osmanskog Carstva i Balkana i pokazuje kako se kroz takve interakcije stvaraju nova značenja i stilovi u modi.
Sličnih predmeta iz Bosne i Hercegovine nema mnogo u kolekciji muzeja, ali postoje paralele s drugim dijelovima Balkana.
– Imamo primjer jakne koja prikazuje slične utjecaje između Osmanskog Carstva i Balkana (pogledajte ovdje). Ako posmatramo šire područje Balkana, imamo i druge primjere iz Makedonije i Albanije (Makedonija, Albanija 1, Albanija 2), istakao je Aykaç.